DRUIDIZAM

Sama riječ „druid“ vjerojatno dolazi od grčke riječi „drous“ što znači hrast, ali može dolaziti i od riječi „vid“ što znači znati. Oba značenja donekle opisuju vjeru, ponašanje i shvaćanje druida. Hrastova stabla su iznimvo cijenjena, a druidi se smatraju mudrim ljudima s mnogo znanja. Posjedovali su znanja iz astronomije, astrologije, fizionomije biljaka, anatomije životinja i ljudi te prirodne magije. Hrast ima posebno značenje jer, između ostalog, predstavlja mudrost, kao i imela koja je posebno cijenjena ako je rasla na hrastu. Zbog ovog zadnjeg većina slika prikazuje druide koji beru imelu s hrasta. Druidi su bili isključivo muškarci, ali većina ih je, kao i kod šamanizma, imala ženske pomoćnice koje su jednako ili čak bolje poznavale ljekovita svojstva biljaka međutim nisu uživale iste povlastice i imale isti status kao ljudi za koje su radile. O druidima se ne zna mnogo jer su bili relativno zatvorena organizacija koja je znanje prenosila isključivo oralnom tradicijom. U zajednici u kojoj su živjeli smatrani su pametnim i mudrim ljudima koji su bili sposobni za donošenje pravednih odluka, bili su učitelji moralne filozofije. Samim time postavljani su za socijalne i religiozne autoritete s posebnim statusima. Bili su učitelji prvenstveno plemstvu. Poučavali su ljude o prirodnim zakonima, vjerovanjima svog naroda, moralnosti, povijesti, matematici, magiji i civiliziranom ponašanju. Razlog zbog kojeg su ih Rimljani napadali i gotovo zatrli je vjerovanje da duša ne umire već nastavlja živjeti u cikličkim gibanjima – reinkarnacija. Zbog vjerovanja stvorenog na bazi promatranja promjena u prirodi, druidi se nisu bojali smrti već su na nju gledali samo kao na prjelazno razdoblje u putovanju duše. Žrtvovanje ljudi koje se često pripisuje duidima, zapravo je ostatak rituala iz razdoblja prije nastanka druidizma, a i tada je služilo isključivo za uništavanja protivnika. Druidi su odbacili žrtvovanja ljudi, čak i većine životinja i zamijenili takve rituale bacanjem oštrih predmeta u vodu ili vatru u čast bogova. Najpoznatiji ritual je ranije spomenuto branje imele koju se s drveća rezalo zlatnim oruđem. Imelu se nije smjelo dodirnuti rukama nakon što je odvojena od stabla, već se trebala hvatati komadima platna koje bi neutraliziralo negativnu energiju nastalu odsijecnjem. Spominje se žtrvovanje dvaju bijelih životinja, uglavnom zečeva ili ptica u čast čistoće bogova, nakon čega bi visoki svečenik imelu natopio krvlju životinja i grane razdijelio narodu za zaštitu. Primjerice, grana imele stavljena u kolijevku štitila bi dijete od zlih vila. Grana koju bi pastir nosio sa sobom na ispašu štitila bi njega i stado od napada divljih životinja, ili bi se grančica objesila na vrat prve mlade životinje te godine... Razlike između druida u Galiji i Irskoj zapravo su vrlo male, ali ipak zanimljive.. kao što je korištenje glasa u religijskim ritualima. U Irskoj je naglasak u većini rituala stavljen na ljudski glas i njegove sposobnosti promjene stanja svijesti, bilo samoinduktivno ili uzrokovano tuđim pjevom. Poetika druida naziva se Roscanna, a njena glavna obiljžja su zanimljiv ritam stiha koji treba postići određen efekt – najčešće podizanje energije ili morala, puno arhaizama i riječi iz druidskog učenja koje običan puk nije potpuno shvaćao. U središtu vjerovanje nalazi se trojstvo – ZNANJE, PRIRODA i ISTINA. Kada se ovi aspekti stvarnosti spoje i postanu jasni čovjekovu razumu, on postiže konačni cilj – APSOLUTNU MUDROST. Moralni zakon druida bazira se na uvjerenju da je svaki pojedinac, bez obzira na utjecaj bogova, odgovoran za sve svoje postupke – poštena igra, osjećaj ponosa i pravde je zadovoljen. S obzirom na sličnost sa šamanizmom,tj. povezanost s prirodom, određeni rituali su se izvodili u određeno vrijeme. Druidi su, kao i šamani, putovali između različitih nivoa realnosti, al za razliku od šamana, druidi su bili svjesni činjenice da zapravo putuju zahvaljućuji promjenama u vlastitoj svijesti. S obzirom da je svatko odgovoran za svoje postupke, svaki ritual je bio pomno isplaniran, bez obzira radilo se o standardnom ritualu ili konunikaciji s višim bićima. Prvo što novi učenik mora shvatiti je kako približiti materijalni svijet duhovnom i kako sebe uzdići iznad fizičkih potreba i time aktivirati svoju svijest. Zatim, mora shvatiti upletenost duhovnog svijeta u fizički i pronaći način ako da duhovni svijet spusti u fizički, koliko je to moguće. Kad se ovi svijetovi počnu dotcati u svijesti druida, on počinje shvaćati principe na kojima funkcionira priroda, a samim time i čovjekova svijest koja je samo jedna od manifestacija prirodne energije. Sve je jedno, samo što je razdijeljeno. Kad se svi komadići skupe, doseže se cilj – mudrost, sloboda i savršenstvo.