Dakle, odmah na početku trebam objasniti naslov: 'niti dobre niti loše'. Tim zapisom želim skrenuti pozornost da postoje dobre i loše vile, a među njima tanka je crta razlike, jer vile zapravo ne razlikuju dobro i zlo, a njihova ćud ponekad je naopako izražavana.

Evo sada nekoliko primjera neshvatljive ćudi vila. Naime, vile jako vole društvo mladih i zgodnih mladića. Vole se s njima upuštati u svakojake igre, a pri tomu ne prežu ni od seksualnog čina. Međutim, ako bi se mladić pohvalio da je vodio ljubav s vilom, osveta vila bila bi strašna i one bi jednostavno izludjele tog mladića. Jednostavno zapisano po Athumanunhu - vile ljudima čine dobro, ali i zlo, vole, ali i mrze. Koga vole, vole ga cijeloga života, te mu daruju sreću, no, omrznu li koga, mrze ga tijekom cijeloga života, pa mu donose nesreću.

No, bez obzira na njihovu prevrtljivu ćud, vile jako vole pomagati slabijima i sirotima, jednostavno mrze nepravdu, nikada ne zaboravljaju kada im ljudi pomognu i na dobrotu uvijek odgovaraju dobrotom, a na zločestoču pak uvjek zločesto. Vile posebno vole ulaziti ljudima u snove  (vile sanajrice – po Athumanunhu) i u snovima ljudima ostavljati razne slike i poruke. Isto tako vile ponekad vole i posvađati ljude (vile posvađuše – po Athumanunhu), a posebno vole posvađati muža i ženu. Dakle, za bračne svađe krive su isključivo vile.

Vile obožavaju ples i glazbu, najviše vole plesati u vilinskom kolu, ali ako ih netko uznemiri, ili samo primijeti u plesu odmah ga pretvaraju u kamen ili drvo. No, ponekad postoji i blaža kazna za takvog prekršitelja, a to je škakljanje do smrti. Na mjestima gdje su vile plesale u kolu pojavljuju se gljive izrasle u krugu, a na mjestima gdje su se vile odmarale (počivale) pojavljuje se mahovina.

Vile se hrane medom, maslacem i janjetinom, ali stare predaje zapisale su i da vile vole posebno hraniti se hranom koju ljudi zaniječu. Zato budite oprezni, ako imate čokoladu i ne želite je podijeliti s drugima, već niječete da imate tu slatku hranu, sigurno ćete na sebe navući bijes vila i zamjerit ćete im se. Zapamtite, nemojte biti sebični!

Vile najviše vole kada puše bura, a tada otimaju djecu od majki, naime, vile jednostavno obožavaju djecu i nikada im ne bi naudile, jednostavno vile ne mogu odoljeti dječjoj iskrenosti i nevinosti. Kad ih nahrane medom i mlijekom, a vjerojatno se i poigraju s njima, djecu vračaju majkama. Djevojčice koje su tako otete kasnije, u djevojačko doba postaju vilenice, ali tu moć posredovanja između vila i ljudi gube činom stupanja u brak.

Vile obožavaju lov, ali su i dobre ratnice (bojovnice – po Athumanunhu), pa ne prežu od sukoba ni s najjačim muškim ratnicima. Gorljive su zaštitnice pastira i putnika, vole konje, a posebno ih raduje kada noću pastiri zaborave skupiti konje. Tada, noću, one jašu konje u veličanstvenim karijerima i galopima.

Svakog 24. lipnja (prema starohrvatskom bajoslovlju) vile se okupljaju ispod hrastova, vijećaju, ili pak se jednostavno izležavaju, a stare predaje pak su zapisale: ' ... tog dana čovjek se jednostavno obnovi i kao zmija svoju kožu odbacuje ...' Vrlo česta imena vila su: Ružica (Rusalka – po Athumanunhu), Smiljana, Bosiljka, Ljubica, Kosjenka ... ali i mnoga druga predivna imena.

Rođenice (Rojenice – po Athumanunhu) također pripadaju vilinskom rodu, međutim one žive pored krošnje Drva Svijeta i zapravo su glasnice Sudbine ljudi, ali i bogova. One pjevaju o prošlim, sadašnjim i budućim vremenima svakoga živoga ili mitskoga bića. Sudbinu koju odrede te vile tijekom rođenja više nitko ne može promijeniti, niti bogovi, ali ni one same. Ponekad pak ove vile u starohrvatskom bajoslovlju nazivaju se i Suđenice (Sojenice – po Athumanunhu).

Nebeske dive pak nisu vile. Tako starohrvatsko bajoslovlje raspoznaje četiri nebeske dive: Divana (Ivana – po Athumanunhu), Bojana (Slavica – po Athumanunhu), Zorana i Morena. One, nebeske dive, su također rođene iz soka mrazovčeva cvijeta baš kao i vile, ali ne pripadaju toj skupini mitoloških bića.

Nadalje, vrlo često ljudi pomiješaju vile i vilenice, pa Athumanunh opet skreće pozornost da nisu isto, jer naime, vilenice su mlade djevojke posrednice između vila i ljudi, a iste su bile otete kao male djevojčice (od strane vila – po Athumanunhu), ali nakon što su nahranjene medom i mlijekom vilinskim vraćene su svojim biološkim majkama.

Na kraju mi ostaju samo još irice (diklice – po Athumanunhu) koje pak su također slične vilama, ali nisu vile jer one pripadaju skupini morskih nimfi, a vama možda poznatijim kao sirene (ženoribe – po Athumanunhu). Eto, to bi bilo to, o vilama.