LEGENDE    I    MITOVI

 

TRAGIČNO     I    ZLOKOBNO 

ČAROBNI SVIRAČ

 

Legenda  kaže da u grad Hamelin u Vestfaliji 1284.godine nagrnuli štakori .

Tajanstveni svirač ,obučen u šareno odjejlo –zvli su ga Šareni Svirač (Čarobni Svirač) pojaveio se u gradu i ponudio da grad oslobodi od gamadi za određenu svotu novaca. Stanovnici grada prihvate ponudu, Čarobi Svirač ispuni obečanje, ali mu ne isplate obečanu svotu. Na dan svetog Ivana Čarobni Svirače se ponovno pojavljuje, i počne svirati soju frulu. Ovog puta umjesto štakora, za njim pođu sva djeca iz grada. On ih dovede do jedne pećine u planini u kojoj svi iščeznu, izuzev dvoje djece –jedno je bilo slijepo, a drugo nijemo i hromo. Neki kažu da djeca nisu nestala u planini nego da su odvedena preko planine u Transilvaniju, gdje su osnovala njemačku koloniju.

 

Robert Brauning je popularizirao ovu legendu u svojoj pjesmi za djecu šareni svirač.

 

 

MODROBRADI

 

Priča o modrobradom, ljudskom čudovištu koji ubija svoje žene a tijela im skriva u zaključanu sobu gotovo je univerzalna. Priča ukratko glasi: Modrobradi zabranjuje svojoj novoj ženi da otvori jedna vrata u njegovom  odsustvu. Ona ne posluša, otkije stravičnu tajnu, i jedva se spasi od sigurne smrti. Ta priča se može naći u folkloru mnogih zemalja. Modrobradom obično pripisuju da je ubio 7 žena.

 

UROKLJIVE OČI I MASKOTA(AMAJLIJA)

Postoji praznovjerje da ne osobe imaju zle,urokljive oči, donose smrt ili zlu sreću onom  koga pogledaju. To vjerovanje je jako rašireno u Italiji pod imenom Jetatura i spada u jedan od najstarijih mitova .

Maskota ili Amajlija je izraz za neki mrtav predmet ili živo biće koj donosi sreću svom vlasniku.U Francuskoj i u drugim krajevima Europe taj mit o sreći povezuje se za košuljicu. Djete rođeno u košuljici nije samo čedo sreće već je i izvor sreće drugih.

 

MEFISTOFEL

 

 

Mefistofel iz stare njemačke legende ponekad se poistovječuje sa Sotonom, a ponekad je demon nižeg ranga. Opisan je obično kao duh svijestan što je dobro, kome se stalno protivi kao pali anđeo koji nije zaboravio sjaj svog prijašnjeg položaja. On je melanholična osoba koja pokušava biti gora nego što jeste i što mora biti. U skladu sa starom tradicijom, povučen je kao plemić, sav u crvenom u malom svilenom ogrtaču, sa pjetlovim perom u šeširu i dugim isturenim mačem. Njegova lampa pokazuje da je lucifer istjeran s neba.

Kao demon nižeg ranga, više je kobold iz njemačkog mita nego vrag iz teologije. Mada se priziva pomoću stravičnog čaranja, on igra ulogu sluge. Ne samo da služi legendarnog Fausta i obskrbljuje ga s raskoši već uživa  u gruboj šali, kao i u svakodnevnim, običnim smicalicama. Pojavljuje se naizmijenično u životinjskom i ljudskom obliku.

 

DEMOGORGON

Demogorgon je užasno božanstvo čiji samo spomen imena izaziva straše posljedice. Prvi ga spominje pisac iz 4 vijeka Laktantije koji je vjerovao da je spominjanjem njegovog imena skinuno veo sa jedne tajne jer se pretpostavljalo da je Demogorgon poistoviječen sa paklenom silom starih naroda, a samo spomen njegovog imena donosio je smrt i nesreću.

 

MOLOH

 

Moloh je varijanta Baola boga sunca, predstavnika sunčeve razorne moći. Moloha su obožavala hananitska i susjedna semitska plemena. Moloh je imao glavu bika razjapljenih čeljusti i dugačke ruke ispružene prema ljudskim žrtvama koje su mu prinošene. Obožavali su ga i neki narodi sjeverne Afike, a prinošene su mu žrtve u kartagi do  prvog vijeka naše ere.