Atlantiđani! Morali su i mogli su to biti samo i jedino Atlantiđani koji su se sklonili u manjim skupinama od nadolazeće kataklizme i katastrofe diljem tada još mlade Zemlje i tek probuđene ljudske civilizacije – po Athumanunhu.

Dobro, idemo onda nekakvim redom koji je opet na samo Athumanunhu razumljiv način trebao biti. Kao prvo, opet poradi lakšeg razumijevanja, da nabrojim te brojeve što mi ih danas jako dobro poznajemo, jako su ih dobro poznavali i Atlantiđani, a drevni pak su ih narodi jednostavno smatrali za božanske. Dakle, to su: broj 'fi' (phi) ili možda, po Athumanunhu 'Fibonaccijev broj' (nazvan po Leonardu od Pise poznatijem kao Fibonacci, ali taj broj opisivali su već i u staroj Indiji), potom tu je broj 'pi', ili možda po Athumanunhu Ludolfov broj (ponekad se naziva i Arhimedova konstanta, ali nemojte ga slučajno pomiješati s Arhimedovim brojem).

Tako, a kako i gdje je sve pronašao Athumanunh te brojeve na drevnim megalitskim zdanjima i kakvi su njihovi odnosi kod Maya, Egipćana i Kineza, pričom i računima vodit će Vas Athumanunh u nastavku.

Dakle, 'Fibonaccijev broj', odnosno, neki taj broj nazivaju 'Fibonaccijev niz', a Athumanunh će ga nazivati 'Božanski omjer'. Niz se sastoji od slijedećih brojeva: 0, 1, 2, 3, 5, 8, 13, 21, 34, 55, 89, 144, 233, 377, 610 ... , a zapravo taj niz se dobiva tako da zbrojite prethodna dva broja i zbroj njih je slijedeći broj u nizu (3+5 daje 8, a 8+5 daje 13 i tako redom). Taj niz zapravo i nije 'božanski broj', to su zapravo najobičniji prirodni brojevi, ali ako se u tom nizu počinju dijeliti brojevi međusobno dobivamo 'božanski broj'.

Dakle, poznato je da taj broj 'fi' (phi) iznosi (matematički po današnjem 'homo tehnicusu') 1, 618. Idemo onda probati s primjerom 'Fibonaccijevog niza': 3/2 iznosi 1,5, 5/3 iznosi 1,666, 8/5 iznosi 1,6 ... 55/34 iznosi 1,617 ... jednostavno svaki broj iz niza podijelimo s njegovim prethodnikom u nizu i to je to. U prirodi pak je sve podređeno tom 'božanskom omjeru', čak i sam čovjek. Tako u jednoj košnici uvijek imate više pčela ženki (radilica) od pčela mužjaka (trutovi), te ako podijelite broj radilica s brojem trutova dobit ćete broj 'fi'.

Slično je i u mravinjaku gdje imate više mrava radnika od mrava ratnika, pa ćete opet, ako podijelite broj mrava radnika s brojem mrava ratnika, dobiti broj 'fi'. Ako uzmete kućice glavonožaca i pogledate spirale kojima se te kućice uvijaju, pa ako ih izmjerite, odnosno, odredite promjer svake spirale, pa veći promjer veće spirale podijelite s neposredno manjim opet ćete dobiti broj 'fi'.

Ako pak izmjerite svoju visinu od poda do tjemena glave, a potom od poda do pupka i to podijelite dobit ćete opet broj 'fi' (čim je vaš 'fi' bliži stvarnom vi posjedujete idealnije proporcije. No, nemojte se brinuti, danas, a i u prošlosti, rijetki ljudi imaju baš idealan 'fi'. Idealan 'fi' među grčkim bogovima imao je jedino bog Apolon. Možda su Atlantiđani imali idealan 'fi', ali na taj 'fi' utječu i druge mnogobrojne okolnosti, pa se on kreće (kod čovjeka od 1,3 do 1,9 – po Athumanunhu), ali vidite da je uvijek približan 'božanskom omjeru'. (probajte ništa Vas ne košta)

No, dobro, vratimo se mi natrag temi. Dakle, gdje su Atlantiđani pronašli 'fi'? Po Athumanunhu najvjerojatnije upravo kod glavonošca nazvanog 'Nautilus'. (Kapetan Nemo imao je idealnu podmornicu naziva 'Nautilus' možda je slučajno, ali vjerujte da ništa nikad nije slučajno – po Athumanunhu). Vratimo se onda glavonošcu Nautilusu, odnosno njegovoj kućici i njezinim spiralama. Ako podijelimo, na već prije opisan način, promjere spirala Nautilusa (njegove kućice) dobivamo uvijek broj 'fi'.

Sada se već sigurno pitate – ama kakve to sve veze ima s piramidama? Ima, tvrdi Athumanunh, zar niste vidjeli njegovu gornju sliku. Zar ta plava spiralna linija ne podsjeća na spirale Nautilusa, jer stvarne udaljenosti između piramida doista grade takvu spiralnu crtu koja podsjeća na divovsku kućicu Nautilusa, odnosno sve je u tom 'božanskom omjeru' odnosno odnosu, ako Vam tako bolje odgovara ... drugi put idemo dalje, nastavljamo s božanskim 'brojem'.