Piše: Ljubica Pecigoš

Mitovi i legende prisutne su kod svih naroda u svim krajevima svijeta. One opisuju život, junaštvo, ali nose i poruku. Slavenska mitologija opisuje vjerovanja i običaje tih “poganskih” naroda. Svijet u kome su živjeli očito im je bio nerazumljiv, pa su mnoge prirodne pojave smatrali i pripisivali bogovima, nemanima i mnogim drugim bićima. Jesu li ta bića postojala ili možda još postoje?

Mnogi mitovi i legende toliko su životopisni da jednostavno plijene maštu. Iako su mitovi, mnogi se temelje na prirodnim zbivanjima i zakonima prirode.

Slaveni su rano dospjeli pod utjecaj kršćanske religije pa postoji malo podataka o mitovima. Očuvani su kroz pjesme i narodna predanja. Bog stvaratelj svega, neba i zemlje, kod njih je bio SVAROG. Imao je mnoštvo bogova pomoćnika. Za mnoge stvari koje su se dešavale u prirodi i u njihovim životima bio je prisutan bog, npr. godišnja doba imala su svoje boginje koje su na prikladan način slavili.

Ako to usporedimo s kršćanstvom nije se puno izmijenilo. Kršćanstvo također ima jednog boga i mnogo svetaca koji su u prvom redu mučenici, ali imaju ulogu i značenje kao i bogovi u starih slavena. Navest ću par primjera.

PERUN je bio bog groma i munje. Bio je vladar svijeta živih, neba i zemlje. Stari Slaveni vjerovali su da grmljavina nastaje kad Perun izlazi kočijama iz svojih dvora. Njegovo magično oružje su strijele i gromovi. Prinosili su mu životinjske žrtve koji bi nakon obreda pojeli jer su vjerovali da su tako ojačani i darovani snagom. U kršćanstvu se lik Sv. Ilije može usporediti s Perunom. On zapovijeda gromovima i kiši, pa je nazvan i Ilija gromovnik. Često se za grmljavine govori: Sv. Ilija se vozi kočijama.

SVANTEVID je opisan kao bog s četiri glave, to mu daje mogućnost da u isto vrijeme vidi sve četiri strane svijeta. O njemu su ovisili ratni uspjesi, trgovačka putovanja i bogatstvo žetve. Vjeruje se da je u kršćanstvu ostao pod imenom Sv. Vid koji je zaštitnik očiju. To ga povezuje sa Svantevidom koji je vidio sve.

VESNA je božica mladosti i proljeća. Osim ljepote imala je vlast nad sunčevom toplinom koja je budila prirodu nakon zime. Radi se o prastarom kultu koji se javlja kod svih naroda, a Slaveni ga slave kao proljetno božanstvo zemlje. U narodnim predanjima ona se opisuje kao djevica iznimne ljepote okićena cvijećem. Božica Vesna donosi radost, veselje i buđenje raskošne prirode nakon hladne zime.

Prelijepa LADA je boginja ljeta, ljubavi i raskoši. Bila je VESNINA nasljednica, od nje nasljeđuje prirodu probuđenu u proljeće, nad njom bdije i omogućuje razvoj plodova. Opis njene zlatne kose može se povezati sa žetvom u toplim ljetnim danima. Atribut ljubavi pridaje joj se budući da u tim danima žetve dolazi do okupljanja mladih, zagledavanje djevojaka i mladića.

RUJANA je boginja jeseni i obilja koje donosi raskošna jesen.

MORANA je boginja smrti i zime. Stari Slaveni su vjerovali da sve nedaće koje donosi zima dolaze od Morane. Pojavljuje se u raznim likovima. Najčešće u liku lijepe djevojke crne kose s vučjim očnjacima i kanđama. Letjela je na metli, pa će kasnije njen lik zamijeniti novo duhovno biće – vještica.

Stari Slaveni su za sve imali zaštitnike. ZORA je donositeljica dana, mira i sloge, zaštitnica svitanja. Iz drevne priče o suncu, sunce je mladi kralj kraj kojeg sjede dvije prekrasne djevojke, Zora, božica jutra, i Danica, božica večeri. Štovanje božice Zore vjerojatno se zadržalo u kršćanstvu kroz misu zornicu.

Što se tiče božice DANICE stari Slaveni su očito poznavali astrologiju. Po njihovom vjerovanju zvijezde imaju ulogu u čovjekovom životu. Ona je prvo svjetlosno tijelo koje se javlja na večernjem nebu.

Uz glavnog boga imali su mnoštvo bogova svaki za neku prigodu. Tako su za sve što je dobro imali zaštitnika BIJELOBOGA, dok suprotno tome sve što je loše i zlo to je bilo djelo CRNOBOGA (Črnobog ili Črt).

Razmislimo malo bolje, zar je danas drugačije? U biti i nije, samo su promijenjena imena. Ispada da se većina mitova temelji na zbivanjima u prirodi. Za stare Slavene se smatra da su bili pogani prije dolaska kršćanstva. Razmatrajući njihova i vjerovanja i običaje kršćana pitam se nismo li i mi zapravo pogani? Oni su uz svoje bogove poštivali prirodu, a što mi radimo?