Najistaknutija ikona reggae glazbe, Bob Marley je bio prvi glazbenik s Jamaike koji je postigao svjetsku slavu, zahvaljujući kojoj je i najdalje dijelove svijeta upoznao s glazbenim izričajem svojstvenim samo njegovom rodnom otoku. Marleyeva glazba također je svijetu približila svakodnevni težak život ljudi na Jamaici, vrlo vjerno prikazujući ne samo siromaštvo i potlačenost njegovog naroda, nego i njihovu veliku i duboku duhovnu snagu koja je zauvijek ostala njihov pokretač. Njegove pjesme o vjeri, posvećenosti i revoluciji stvorile su ostavštinu koja nastavlja živjeti ne samo u njegovoj glazbi i glazbi njegove velike reggae obitelji, nego i kroz generacije glazbenika u čitavom svijetu, čiji je rad dotakla njegova genijalnost.

Robert Nesta Marley rođen je 6. veljače 1945. godine u malenom selu Nine Miles u župi Svete Ane na Jamaici. Njegov otac Norval Sinclair Marley bio je bijelac britanskih roditelja, rođen na Jamaici 1895. godine, gdje je bio kapetan u vojničkoj službi te je nadgledao rad na plantažama. Crnkinja, Jamajčanka Cedella Booker imala je samo 18 godina kada se udala za britanskog kapetana, kojem je uskoro rodila sina, Roberta 'Boba' Marleya. Iako je Norval sudjelovao u financijskoj pomoći svojoj obitelji, vrlo ih je rijetko viđao, zbog službenih putovanja. 1955. godine, kad je Bob imao samo 10 godina, njegov otac umire od srčanog udara u 60-toj godini života.

Kao mladić, Marley je redovito bio izložen rasnom ismijavanju, jer je bio mješane rase, te se i sam tijekom čitavog života bavio propitkivanjem svoje rase, i rasnog identiteta općenito. Jednom je tako slavno rekao: "Ja nemam predrasude prema samome sebi. Moj je otac bio bijelac, moja majka crnkinja. Nazivaju me polu vrstom ili kako god, no ja ne naginjem ni na čiju stranu. Ja ne naginjem na crnačku stranu, niti na bijelačku stranu. Ja naginjem na Božju stranu, na stranu onoga koji me stvorio i koji je učinio da nastanem iz crnog i bijelog".

Bob Marley i njegova majka su nakon smrti oca Norvala preselili u siromašku četvrt u Trenchtownu u Zapadnom Kingstonu. Tamo je Bob bio prisiljen naučiti se braniti od napada i ismijavanja koji su dolazili sa svih strana, što zbog njegove miješane rase, što zbog njegove vrlo sitne građe. Bio je visok svega 163 cm. No zbog svoje žilavosti ubrzo je dobio nadimak 'Tuff Gong'.

U to vrijeme sprijateljuje se s Nevillom 'Bunnyem' Livingstonom, s kojim počinje ponešto svirati. S 14 godina napušta školu i zapošljava se kao pomoćnik u lokalnoj kovačnici. U slobodno vrijeme zajedno s Livingstonom odlazi kod lokalnog pjevača Joea Higgsa, s kojim vježba glazbu. Joe Higgs bio je odani Rastafarijanac, koji je osim glazbom, svojim uvjerenjima podučavao i mladog Marley, a na jednim od tih 'sessiona', Livingston i Marley upoznali su Petera McIntosha koji im se pridružio u vježbanju glazbe.

1962. godine Bob Marley snima svoja prva dva singla koja nose naziv 'Judge Not' i 'One Cup of Coffee', uz pomoć lokalne producentice Leslie Kong, s kojom ga je upoznao Jimmy Cliff, njegov prijatelj koji je već imao snimljenih nekoliko uspješnih singlova. Marleyevi singlovi izlaze za etiketu the Beverley, pod Marleyevim pseudonimom 'Bobby Martell', no ne uspjevaju privući pažnju. Obje pjesme kasnije će biti objavljene na Marleyevoj posthumnoj kolekciji 'Songs of Freedom'. Bob Marley ubrzo raskida suradnju s Leslie Kong zbog financijskih nesuglasica.

1963. godine, zajedno s Bunnyem Livingstonom, Peterom McIntoshom, Juniorom Braithwaiteom, Beverleyem Kelsom i Cherry Smith, Bob Marley oformljuje ska i rocksteady grupu koja nosi ime 'The Teenagers'. Vrlo brzo grupa mijenja ime u 'The Wailing Rudeboys', zatim u 'The Wailing Wailers', te konačno i samo u 'The Wailers'. Uspjevaju potopisati ugovor s producentom Coxsoneom Doddom s kojim u studiju Studio One snimaju svoj debitanski singl 'I'm Still Waiting'. Braithwaite, Kelso i Smith tada napuštaju grupu, a Marley preuzima ulogu glavnog vokala i autora, te 1964. godine snimaju svoj novi singl 'Simmer Down'. Pjesma je osvojila vrh Jamaicanske top liste, a The Wailers su postali hit grupa u svojoj zemlji. Nakon pjesme 'Simmer Down', the Wailers su s Doddom snimili još gotovo 70 pjesama, među kojima 'Let Him Go (Rude Boy Get Gail)', 'Jerk in Time', 'Who Feels It Knows It', 'What Am I to Do', 'It Hurts To Be Alone', 'Rule The Roadie' i 'Dancing Shoes'.

1966. godine The Wailers je činila čvrsta trojka koja se sastojala od Marleya, Livingstona i McIntosha. 10. veljače te godine Marley se oženio s Ritom Anderson, pjevačicom u grupi the Soulettes. Zajedno sele u Ameriku, u Wilmington u  Delawareu gdje je njegova majka živjela od 1963. godine. Marley ostatak godine provodi radeći u tamošnjoj tvornici, no u listopadu te godine ipak se vraća na Jamaicu gdje ponovno okuplja the Wailerse, s Livingstonom i Toshom. Također se pridružuje Rastafarijanskom vjerskom pokretu te počinje nositi svoje prepoznatljive dreadlockse. Za svoju vlastitu etiketu kratkoga vijeka, Wail 'N' Soul, The Wailers objavljuju singlove 'Bend Down Low' i 'Mellow Mood', a u isto vrijeme, točnije 23. kolovoza 1967. godine, Rita Marley rodila je i njihovog prvog sina kojem su dali ime Cedella Marley. Bob Marley također je posvojio i dvoje djece koje je Rita imala iz predhodnog braka.

Bob Marley i njegov bend povezali su se s producentom Leeem 'Scratchem' Perryem i njegovim studijskim bendom The Upsetters, s kojima snimaju nekoliko sjajnih pjesama kao što su 'My Cup', 'Duppy Conqueror', 'Soul Rebel', '400 Years', 'Soul Almighty' ili 'Small Axe', u kojima su se na jedinstveni način prožimali snažni vokali, ingeniozni ritmovi i vizionarska produkcija, koja je postala temelj za većinu jamajkanske glazbe u budućnosti. Suradnja s Perryem ipak je trajala manje od godinu dana, jer se Marley pobunio oko ugovora za autorska prava, no dvojac će ostati prijatelji do kraja života. Basista the Upsettersa Aston 'Family Man' Barrett i njegov brat bubnjar Carlton uskoro su se pridružili the Wailersima u punoj postavu i 1971. godine grupa osniva svoju novu nezavisnu izdavačku kuću 'Tuff Gong' po Marleyevom nadimku iz mladosti.

Nakon što su potpisali za izdavačku kuću Island Records, 1973. godine the Wailers izdaju debitanski album 'Catch a Fire'. Bio je to njihov prvi album objavljen van rodne Jamaice i odmah im je donio svjetsko priznanje te se dosta dobro prodao zahvaljujući hitovima kao što su 'Concrete Jungle' ili 'Stir It Up. Tog proljeća The Wailers odrađuju svoju prvu turneju po Velikoj Britaniji, no po završetku turneje i povratku na Jamaicu, Bunny napušta grupu, a na njegovo mjesto dolazi već poznati Joe Higgs. On zajedno s Wailersima putuje uskoro u Ameriku gdje su dobili angažman da nastupe kao predgrupa na 17 koncerata popularne grupe Sly And The Family Stone. Već na samom početku ove turneje dolazi do problema jer se pokazalo da su The Wailers kod publike bili popularniji od glavnih zvijezda večeri, pa su morali napustiti turneju nakon samo četiri odrađena koncerta.

Krajem 1973. godine izlazi njihov novi album 'Burnin'', koji je sadržavao klasike 'Get Up, Stand Up' i 'I Shot The Sheriff'. Ova pjesma postala je planetarno popularna nakon što je 1974. godine prepjev napravio slavni rocker Eric Clapton. U njegovoj verziji, pjesma 'I Shot the Sheriff' 1974. godine osvaja prvo mjesto američke top liste, probudivši međunarodni interes za autorski rad Boba Marleya.

Vrata uspjeha za the Wailerse bila su u tom trenutku otvorena, no Livingston i McIntosh, originalni članovi, odlučuju napustiti grupu kako bi pokrenuli samostalne karijere. McIntosh nastavlja raditi pod imenom Peter Tosh, a Livingston uzima ime Bunny Wailer. Bob Marley tada k sebi poziva članove grupe I-Threes, s kojom je surađivala njegova supruga Rita, pa se Wailersima pridružuju i pjevačice Marcia Griffiths i Judy Mowatt, a grupa mijenja ime u Bob Marley & The Wailers. U ovoj novoj postavi grupa odlazi na svjetsku turneju, a 1975. godine objavljuju i svoj značajan album pod nazivom 'Natty Dread'. Na tom albumu našla se pjesma 'No Woman, No Cry', njihov prvi pravi veliki hit. Zahvaljujuću uspjehu albuma 'Natty Dread', na kojem su se našle i pjesme 'Talking Blues' i 'Revolution', grupa je održala dva rasprodana koncerta u Londonu, koja su snimljena i objavljena na albumu 'Live!' kasnije iste godine.

1976. godine izlazi album 'Rastaman Vibration', koji dospjeva do Topa 10 u Americi i tamo ostaje puna četiri tjedna. Postaje tada jasno da je glazba Boba Marleya našla svoje mjesto na svjetskoj sceni i stekla status pop mainstreama. U Americi je započela svojevrsna reggae-manija, a magazin Rolling Stone imenovao je The Wailerse grupom godine. Na albumu 'Rastaman Vibration' nalazile su se pjesme 'Positive Vibration', 'Who the Cap Fit', 'Roots, Rock, Reggae' i 'War' koja je u sebi sadržavala tekst iz govora etiopijskog cara Haile Selassiea.

Popularnost Boba Marleya rasla je u čitavome svijetu, a u njegovoj rodnoj Jamaici njegov je lik dosezao gotovo mistikalnu veličinu, a njegova poezija i njegovo propovijedanje dolazilo je do uha svakog stanovnika. Stoga je snaga njegovog lika i djela u nekim dijelovima politički podijeljene Jamaice smatrana prijetnjom. 3. prosinca 1976. godine na Marleya i njegovu obitelj pokušan je atentat, dva dana uoči velikog koncerta 'Smile Jamaica', besplatnog koncerta kojeg je organizirao premijer Jamaice Michael Manley, s namjerom da smanji tenzije između dvije sukobljene političke grupacije. Bob Marley, njegova žena Rita i menađer Don Taylor napadnuti su u njihovoj kući, a nepoznati atentator uspio je raniti Ritu i Taylora, koji su zadobili ozbiljne ozljede, ali su se kasnije u potpunosti oporavili. Bob Marley je zadobio samo manje ozljede prsa i ruke. Iako se predpostavljalo da je ovaj napad politički motiviran, jer su mnogi smatrali da je nadolazeći koncert zapravo samo politička potpora premijeru Manleyu, Marley je odlučio nastupiti unatoč ozljedama, što je dva dana kasnije i učinio. 

Nemili događaj pokušaja atentata na njega i njegovu obitelj prisilili su Boba Marleya da napusti Jamaicu, pa krajem 1976. godine odlaze u Veliku Britaniju, gdje su 1977. godine snimili i objavili novi album 'Exodus'. Bio je to veliki hit album i Marleyev najuspješniji album u životu, a sadržavao je klasik hitove 'Exodus', 'Jamming', 'Three Little Birds', 'Waiting in Vain' i 'One Love', obradu pjesme Curtisa Mayfielda 'People Get Ready'. Album 'Exodus' zadržao se na britanskoj top listi albuma punih 56 uzastopnih tjedana.

Nakon izlaska albuma 'Exodus', Bob Marley & The Wailers odlaze na europsku turneju i upravo na njezinom britanskom dijelu Marley biva uhićen i kažnjen zbog posjedovanja marihuane. Grupa je u Londonu održala nekoliko zapaženih koncerta, no u svibnju te iste 1977. godine, Bobu Marleyu je, prilikom bezazlene nogometne ozljede, dijagnosticiran rak. Radio se o zloćudnom tumoru na nožnom palcu, koji bi amputacijom palca vjerojatno bio zaustavljen, no Marley to nije dozvolio, rekavši kako amputacijom nožnog palca ne bi više mogao plesati, a i takav se način liječenja protivio njegovoj rastafarijanskoj vjeri, prema kojoj tijelo čovjeka mora ostati 'cijelo'. Marley se stoga okrenuo alternativnim oblicima lječenja, koje je dozvoljavala njegova vjera, a obilata konzumacija marihuane postaje mu svakodnevnica. Marley je također odbio sastaviti oporuku, jer Rastafarijansko vjerovanje govori da se pisanjem oporuke priznaje smrt kao nešto što je neizbježno, čime se negira vječnost života.

Ostatak 'Exodus' turneje je zbog bolesti otkazan, no to nije spriječilo Boba Marleyja da nastavi sa snimanjem, pa već 1978. izlazi novi album nazvan 'Kaya', s novim klasičnim hitovima poput 'Is This Love', 'Sun Is Shining' ili 'Satisfy My Soul'. Na ovome albumu se u pjesmama Boba Marleya sve više može pročitati ljubav prema marihuani (tzv. kaya), za koju su Rastafarijanci vjerovali da će ih pušenje te 'svete biljke' približiti Jahu (Bogu).

1978. godine Bob Marley se vraća na Jamaicu kako bi održao još jedan politički koncert pod nazivom 'One Love Peace Concert', ponovno u pokušaju da pomiri dvije sukobljene političke strane. Zauvijek će ostati zapamćeno kako je na samome kraju koncerta Marley pozvao premijera Michaela Manleya i njegovog političkog suparnika Edwarda Seaga-a da se zajedno pojave na pozornici te su se čak i rukovali pred okupljenom masom. 15. lipnja 1978. Ujedinjeni Narodi dodjelili su Bobu Marleyu Medalju za mir trećeg svijeta. Tada prvi puta putuje u Afriku, gdje boravi u Keniji i Etiopiji i piše pjesme za novi album.

Prije izlaska novog albuma, Bob Marley & The Wailers objavljuju svoj drugi live album nazvan 'Babylon By Bus', koji je sadržavao snimku koncerta iz Pariza. Nakon njega 1979. godine izlazi novi album 'Survival', politički obojen album s pjesmama kao što su 'Zimbabwe', 'Africa Unite', 'Wake Up And Live' ili 'Survival' u kojima Marley izražava svoju podršku potlačenom afričkom narodu. Početkom 1980. vlada Zimbabwea pozvala je Marleya da nastupi 17. travnja na velikoj proslavi Dana nezavisnosti Zimbabwea. Bob Marley je kasnije izjavio da je taj poziv bio za njega najveća čast u životu.

1980. godina započela je kao Marleyeva najbolja godina do sada. Održan je veliki koncert u oslobođenom Zimbabweu te se bližila i velika američka turneja. Objavljen je i novi album 'Uprising', njegov najvjerskiji album do tada, s pjesmama kao što su 'Redemption Song', 'Could You Be Loved', 'Zion Train' ili 'Forever Loving Jah'. No zdravlje Boba Marleya bilo sve lošije, ali mu je doktor ipak dao zeleno svjetlo za odlazak na američku turneju. Tijekom nastupa u Madison Square Gardenu u New Yorku, Marleyu je bilo vidno loše te se skoro srušio na pozornici. Slijedećeg jutra, 21. rujna, dok je trčao kroz njujorški Central Park, srušio se i prevezen je u bolnicu. Tamo je otkriveno da se njegov tumor proširo na mozak, pluća, jetru i želudac. Doktori su mu davali još mjesec dana života. Rita Marley, njegova supruga, inzistirala je da se turneja otkaže, no Bob Marley je želio nastaviti unatoč teškoj bolesti. Održao je još jedan nezaboravni koncert u dvorani Stanley Theater u Pittsburghu u Pennsylvaniji 23. rujna 1980. godine. Tamo će biti snimljena i live verzija pjesma 'Redemption Song', kasnije objavljena na albumu 'Songs of Freedom'. Ostatak turneje je otkazan.

Bob Marley liječio se u bolnici u Miamiju, gdje je kršten imenom Berhane Selassie (svijetlo svetog trojstva) u etijopijskoj ortodoksnoj crkvi, 4. studenoga 1980. godine. Nakon neuspješnog liječenja u Miamiju, Marley je potražio lječničku pomoć u Njemačkoj, kod specijaliste Josefa Isselsa u Muenhenu, no nažalost, njegov je tumor već uznapredovao do finalne faze i liječenje mu nije pomoglo. Marley je želio umrijeti kod kuće, no na letu iz Njemačke prema Jamaici, Marleyu je postalo jako loše i avion je bio prisiljen sletjeti u Miami kako bi mu se pružila hitna liječnička pomoć.

Bob Marley umro je ujutro 11. svibnja 1981. godine u bolnici Cedars of Lebanon u Miamiju na Floridi u 36. godini života. Svoje posljednje riječi uputio je sinu Ziggyu, kojem je rekao 'Novac ne može kupiti život '.

Posljednji ispraćaj Boba Marleya održan je na Jamaici 21. svibnja 1981. godine. Tisuće ljudi prisustvovale su sprovodu koji je održan u kombinaciji elemenata etiopijske ortodoksne crkve i Rastafarjanske vjere. Pokopan je u mauzoleju u blizini svojeg rodnog mjesta, a s njim su u grob stavljeni njegova Gibson Les Paul gitara, nogometna lopta, svežanj marihuane, njegov prsten kojeg mu je darovao etiopijski Prince Asfa Wossen i Biblija. Mjesec dana prije njegove smrti, dodijeljen mu je Orden Jamaice za sve njegove zasluge.

1983. godine izlazi posthumni album Boba Marleya 'Confrontation'. Album je sadržavao neobjavljeni materijal snimljen tijekom Marleyeva života, između ostalog i pjesmu 'Buffalo Soldier', kao i nove verzije pjesama ranije objavljenih samo u Jamaici. Popularnost njegove glazbe nastavila je rasti nakon Marleyeve smrti, priskrbivši mu gotovo mistični status ikone kulture 20. stoljeća. Ostao je iznimno popularan i cijenjen u čitavom svijetu, posebice u Africi. 1994. Bob Marley je upisan u Rock and Roll Hall of Fame, a magazin 'Time' proglasio je album 'Exodus' najvažnijim albumom 20. stoljeća.

2001. godine Bob Marley je dobio zvijezdu na šetalištu Hollywood Walk of Fame. Iste je godine Marleyu posthumno dodjeljen Grammy za životno dijelo, a dokumentarni film o njegovom životu, film 'Rebel Music' bio je te iste godine također nominiran za Grammy.

U ljeto 2006. godine grad New York preimenovao je dio avenije Church Avenue, od dijela avenije Ramsen do istočnje 98. ulice, u istočnom dijelu Brooklyna, Bob Marley Boulevardom.

Bob Marley bio je sljedbenik Rastafarijanskog pokreta, čija je kultura bila ključni element u razvoju reggaea. Bob Marley je postao vodeći propovjednik Rastafarijanaca, prenosivši njihovu glazbu van socijalno potlačenih dijelova Jamaice i upoznavši njome čitavi svijet. Marley se smatra 'Rasta' legendom, sa svojom prepoznatljivom dreadlocks frizurom i slavnom upotrebom marihuane kao svetog skramenta, koji su postali integralni dio njegovog lika i djela. Svaki svoj nastup započinjao je proglašavanjem uzvišenosti Jaha Rastafarija.

Bob Marley ima 13-tero dijece: troje sa svojom supugom Ritom i dvoje usvojenih iz Ritinog predhodnog braka. Ostalih osmero djece rodilo mu je osam različitih žena.

Dubravka Jerković

www.otvoreni.hr