Dobro, da na kraju ovog svog lutanja među Pueblosima iz dolina kadulje napokon i završim s tom dugo najavljivanom bitkom. Najprije da se malo kratko dotaknem povijesti templara i konkvistadora, jer neki će kazati, pa oni se u povijest uopće nisu mogli sresti, jer razlika je u čak nekoliko stotina godina. No, nije baš tako, jer Athumanunh je Athumanunh i svašta se može dogoditi u njegovim čudnim pričama.

Zašto je Athumanunh gramzljivim konkvistadorima suprotstavio baš templare, koji mu je bio naum i cilj? Naime, među ljudima današnjice uvriježeno je mišljenje da su konkvistadori, kao poslanici Crkve i pape, uništili i osvojili Novi Svijet čineći pritom strašne zločine u ime Boga. Doista, tako je bilo, ali ne baš 'u ime Boga i po papinom odobrenju'. Baš tako vlada uvriježeno mišljenje da su i križarski ratovi slični španjolskom osvajanju konkvistadora.

Mora tu Athumanunh malo 'raščistiti' neke stvari. Križarski pohod prvotno nije bio zamišljen kao osvajanje, ubijanje i silovanje, već oslobađanje Jeruzalema s obzirom da su njegovi tadašnji vladari, muslimani, činili zločine nad kršćanskim hodočasnicima. Tako je, barem u početku, dobar dio križara išao s namjerom da spasi ljude, a ne da ubije muslimane. Papino poslanstvo križara u svojim temeljima je pozitivno, ali ono se od samih križara iskvarilo i kao što je bilo i iznimno pozitivnih križara koji su to svojim djelima i dokazali, tako je i među konkvistadorima bilo ljudi poslanih od Crkve koji su vršili pravu zadaću, širenje Evanđelja.

Dakle, baš kao što su križari bili pod utjecajem nacionalnih interesa država iz kojih su dolazili, tadašnje Francuske, Engleske ..., a ne toliko pod utjecajem Vatikana, isto je bilo i sa konkvistadorima koji su bili u službi tadašnje Španjolske.

Prve bitke u kojima će templari sudjelovati neće se zbiti u Svetoj Zemlji, nego upravo u Španjolskoj i Portugalu. Tadašnje stanje u Španjolskoj bilo je već nalik na mali križarski rat, a to se može dobro protumačiti na primjeru međunarodne vojne ekspedicije koja je 1064. godine iz Toulousea krenula u oslobađanje Barcelone od nevjernika (ovdje su to Mauri – po Athumanunhu).

Kada su, dakle napokon, templari stigli u Španjolsku, pojedinačne vojne akcije već su prerasle u službeni osvajački pohod. Alfonso I od Aragona i Navarre Saracenima je do tada već uspio oteti veliki dio središnje doline Ebra i grad Zaragozu. Od templara se u takvoj situaciji vjerojatno očekivalo da u Aragonu, Kataloniji i Portugalu pruže izravnu vojnu pomoć u borbi protiv Maura, a sličnu ulogu templari su najvjerojatnije odigrali i u Portugalu.

Nadalje, konkvistadori su zaslijepljeni željom za zlatom, ali i u svom velikom nepoznavanju i ne razumijevanju legendi i mitologije potpuno krivo locirali 'sedam zlatnih gradova', koji nikada nisu ni postojali, jer prava je legenda (barem ona koju poznaje Athumanunh, a drugu nikada nije ni pronašao) pričala zapravo o 'sedam biskupa' koji su pobjegli od Maura sa velikim količinama zlata i dragocjenosti i sklonili se na tada nepoznati kontinent u 'sedam špilja'.

Kako je žeđ za zlatom rasla, tako je i iskonska legenda gubila svoju nit i polako 'sedam zlatnih špilja' postaje 'sedam zlatnih gradova'. Zašto pak su drevni Pueblosi, baš kao i Asteci, Inke ... prije njih, podlegli surovosti 'bijelih bogova'? Athumanunh ima vrlo jednostavan odgovor – 'Indijanci' su vjerovali u spiritualni svijet i svoja proročanstva i jako dobro poznavali su povijesne cikluse. Njihova proročanstva najavila su kraj njihovih carstava i dolazak nekih novih. Sve se to događalo upravo onako kako su o tomu pričale legende i mitološke priče.

I na kraju, pošto sam se opet raspisao, neću bitku opisivati kao bitku. Napomenut ću vam da je bila vrlo teška, krvava, nemilosrdna, a u trenutku kada je prerasla u očaj, kada je došlo do pat pozicije dogodilo se čudo! Coronado, Athumanunh, Las Casas, Juan Gines, Alvar Nunez, Banyacya ... svi templari, svi konkvistadori i svi Pueblosi učesnici bitke, nešto su iznenada prepoznali u stijenama Los Santosa ...

Konkvistadori su spustili oružje, templari su pali na koljena u svojim molitvama, a Pueblosi su ostali nijemi. Bitka je završena u tišini i zajedničkoj molitvi. Svatko se molio svome bogu i svatko je tog trenutka vjerovao u ono što je i vidio. Pueblosi su zauvijek nestali u beskrajnim ravnicama kadulje, konkvistadori su se okrenuli i proglasili da zlata uopće nema, templari su čekali svoj 'petak 13.', a Athumanunh je odlutao u neku sasvim drugu priču.

Što su to vidjeli templari, konkvistadori i Pueblosi u stijenju Los Santosa nakon čega su prekinuli bitku, možete vidjeti i vi na Athumanunhovoj slici gore. Još i danas tu postoje gradovi koji nose toliko lijepe i miroljubive naslove poput Los Angeles (grad Anđela – po Athumanunhu), te mnogo gradova koji nose predznak 'Santa' (sveti – po Athumanunhu) ili možda 'pueblo' (naselje – po Athumanunhu) ... čudesna i još uvijek zagonetna točka drevnih Anasaza još i danas vidljiva je i u njoj se spajaju i sijeku granice Colorada, New Mexica, Utah, i Arizone ...

Čitamo se u nekoj drugoj priči ... u kojoj? Saznat ćete uskoro!