Priča o Noćuricama mogla bi započeti nekako onako na Athumanunhov način: ... još dok je Svijet bio mlad i mračan, mnoge su strahote vrebale u sjenama Noćne tame ... i tako su rase Noćobića tražile zaštitu od onoga što je udaralo u Tami noći ...

Kao odgovor na te molitve pojavio se Mjesec, a s njim i kraljica koja je zapovijedala Svjetlom, Meluna. Meluna je bila srebrokosa Noćurica, ljepotica čije se obožavanje proširilo po cijeloj Noćošumi koja je stalno pokušavala pridobiti njezinu naklonost.

Meluna je usvojila najpobožnije i najprijatnije svećenice Noćurica kao svoje kćeri i dala im ovlasti koje su trebale koristiti da joj daju veći status. Njezini su proroci dobili sposobnost hodanja po vodi kako bi širili njenu dobru riječ, pjesme Melune davale su prekrasne glasove da privuku druge u službu, a njezini zaštitnici snagu da zaštite druge štovatelje od Zla.

U danima njezine slave bojali su je se i čudili joj se, ali uspjeh rađa samozadovoljstvo, a samozadovoljstvo rađa neuspjeh. Melunine mane bile su vidljive već kad se pojavila. Unatoč svojoj ljepoti, bila je živa poput samog Mjeseca, a svoje je sljedbenike birala djelomično na temelju toga koliko je ljepota njihovih oblika podsjeća na njezinu.

Naposljetku, počela je postajati lijena i bezbrižna, proždrljivo tražeći sve više od svojih obožavatelja, dok je zauzvrat malo davala svojim sljedbenicima. Tada su se Noćobića počela okretati novim božanstvima. Sve svećenice, osim njezinih posvojenih kćeri Mjeseca su otišle, su je ogorčeno ostavile u korist usvajanja novih zaštitnika i još su se rugale božici Mjeseca.

Meluna nije bila svjesna svojeg obožavanja sve dok njezina vječna ljepota nije bila okončana njezinom prvom borom. Njezin zdrav razum pomračen gnjevom, Meluna je krenula u ubilački pohod, ubijajući stotine svojih bivših sljedbenika, dok su Mjesečeva djeca (Noćurice) krenule u krvavi sestroubilački rat.

Nastupilo je vrijeme užasa, ali bila je to samo faza: Melunin potez i odgovor pun mržnje pokazao se nerazboritim jer su njezine mlađe suparnice Noćurice imale mnogo više kolektivnih štovatelja od nje, a oni koji nisu ubijeni otjerani su u mračnu divljinu Čudosvijeta.

Sama Meluna ostala je oslabljena svojim napadom bijesa, jer čak i nakon što je nagomilala svoju moć, rat ju je iscrpio i uništio njenu ljepotu, ostavivši joj blijed odraz same sebe i natjeravši je također da pobjegne u najdublji, najusamljeniji kutak Noćošume nazvan Mrakotam (mjesto mračne tame, gdje nema sjena) .

Melunini sljedbenici postali su izopačeni zlobnošću ulivenom u ono što je nekoć bio njezin blagoslov, njezini proroci koji hodaju po vodi postale su Kupalke, slatkoglasne pjesme postale su Naduše, a moćni zaštitnici postali su Močvobare i Vodozloće.

Tako je Meluna postala biće Tame vođeno drevnim inatom koja je kovala planove donijeti patnju smrtnicima, ali i ostalim Čudobićima. Sama božica Mjeseca Meluna, sada samo puna mržnje, njegovala je svoju preostalu božanstvenost da uništi ljudske i ostale rase koje je smatrala izdajicama.

Onda pak je Meluna poželjela ugasiti Uskrsnule zvijezde, po njenom mišljenju lažne bogove Noći, koji su zauzeli njezino mjesto, međutim, bile su to Zvijezde Svjetlonoša! Rat u Noćima bez Zvijezda ubrzo je počeo, a još uvijek rat u Noćima bez Mjeseca nije završio ...

(...) Iako se, Noćurice, Hladnooke i Kristalke, nisu baš pretjerano voljele međusobno, bile su članice svog tajanstvenog sestrinstva (Kćeri Mjeseca) i kao takve morale su se pridržavati vječnog kodeksa ponašanja kada su komunicirale jedna s drugom.

Tako su uvijek morale najaviti svoju prisutnost kada ulaze na teritorij drugog sestrinstva, ali kao i sve sestre, ove opasne djevojke Noćošume su se ponekad međusobno svađale, podgrijavale rivalstva i stoljetne svađe manipulacije, spletke i protuspletke.

Ova sestrinska veza značila je da bi se iznenada mogle i pomiriti ako bi se pojavio izvor uzajamne mržnje ili opasnosti. Budući da su njihove kraljice održavale barem neki kontakt jedna s drugom, razmjenjujući tajne, tračeve i upozorenja putem goleme mreže magije, osobnih posjeta i glasnika, slobodno se može ustvrditi da uvijek imaju barem neke nejasne informacije, iz druge ruke, o bilo kojoj drugoj skupini sestrinstva ... (...)