BAZILISK je meni definitivno najomiljenije cudoviste. Ovisno o tome od koga citamo ili slusamo pricu o BAZILISK-u, BAZILISK je ili punokrvna himera sa glavom i krilima pijetla, te tijelom zmije, ili zmija otrovnica, ili pak leteci zmaj, nerijetko i divlji guster. No, BAZILISK je definitivno zastrasujuce bice, a susret s njim cesto moze biti poguban, obzirom da posjeduje moc ubiti zrtvu samim pogledom.

 

ZRCALOM PROTIV BAZILISKA

Tog nadasve ocaravajuceg reptila prvi put u povijesti opisuje Plinije Stariji, latinski pisac iz prvog stoljeca poslije Krista, cija nadaleko poznata knjiga PRIRODOSLOVLJE odrazava mnoga vjerovanja Rimskog Carstva o svijetu Prirode. Prema samom Pliniju, BAZILISK je mala zmija otrovnica, dugacka tek tridesetak centimetara, a zivi u sjevernim krajevima Afrike. Poznat i po nazivu "kralj zmija" zbog sara na glavi nalik kruni (basiliskos na grckom znaci "mali kralj"), BAZILISK se plijenu nije priblizavao vijugajuci po tlu , poput ostalih zmija, vec uspravna tijela, a svojim dahom, navodno, moze zapaliti grm ili prepoloviti kamen. BAZILISK zivi najcesce u pustinji, ali ne zbog vlastite sklonosti pustinjama, vec zbog toga, gdje da god zivi, svojim plamenim dahom zemlju s vremenom pretvara u pustinju. 

Plinije Stariji biljezi da je BAZILISK-ov otrov toliko jak, da bi, kada bi ga jahac probio kopljem, otrov od vrha koplja stigao sve do jahaca, te ga usmrtio zajedno s konjem.

Ako i Zmije mogu imati Ahilovu petu, kaze predaja, tada ih BAZILISK ima dvije: ne moze podnijeti miris lasice i pijetlovo kukurikanje. Da bi ga se usmrtilo uz pomoc lasice, potrebno ga je namamiti u lasicju jazbinu, a zatim zatvoriti ulaze i izlaze, tako da zmija podlegne lasicjim mirisima. Usmrcivanje pijetlom je mnogo jednostavnije, jer, prema pisanju rimskog pisca Claudivsa Elijana, sam zvuk pijetlova kukurikanja kod BAZILISK-a izaziva napadaje grcenja i smrt. No, definitivno je najbolji nacin obrane od ovog ocaravajuceg reptila pred BAZILISK-a postaviti zrcalo, te njegov poguban pogled okrenuti protiv njega samog, jer ce reptil tako umrijeti od straha.

Poput mnogih imaginarnih bica, BAZILISK je vjerojatno utemeljen na stvarnoj zivotinji - u ovom slucaju rijec je o EGIPATSKOJ KOBRI, ciji je otrov smrtonosan i koja se krece uspravne glave ukrasene sarom na kruni. Medjutim, kao sto je u drevno doba bilo uobicajeno, pisci su opisivali bica i obicaje iz stranih zemalja iako uopce nisu napustali svoj dom. Zapise su temeljili na kazivanjima putnika koji su u mnogim slucajevima svoje price nedvojbeno preuvelicavali, ne bi li bile zanimljivije. Prepricavanjem takvih prica, jacala je predaja o reptilu BAZILISK-u.

Srednjovjekovne popularne knjige o mitoloskim bicima opisivale su BAZILISK-a kao bizarno cudoviste s tijelom zmije (u grckim i rimskim predajama BAZILISK je u potpunosti zmija), te glavom i krilima, a katkada i nogama pijetla. Ta inacica BAZILISK-a, koja se po predajama i dan danas moze naci u Engleskoj, te u Africi, bila je poznata i pod nazivom COCKATRICE. Neobicna kombinacija zmije i pijetla ocito je proizasla iz price o dolasku tog reptila na svijet, a price govore da se BAZILISK izlijeze iz pijetlova jajeta iznesenoga na obronku, na kojemu je neko vrijeme sjedila ZABA KRASTACA. (Koja je tada uloga kokosi bila, obzirom da pijetao ne nese jaja, ne znam.) Ta je predodzba BAZILISK-a, tijela katkada prekrivena perjem, a katkad i ljuskama, bila opce poznata i cesta tema srednjovjekovne umjetnosti i viteskih grbova na njihovim stitovima.

SUVREMENI BAZILISK - GUSTER ISUSA KRISTA

Suvremeni imenjak mitoloskog BAZILISK-a jest neobican tropski guster koji zivi u prasumama Srednje i Juzne Amerike. Kao clan obitelji Iguane, zivi na drvecu, te medju kamenjem i sposoban je na straznjim nogama, te gotovo uspravna tijela trcati po povrsini vode. Izvanredan je plivac i penjac, a hrani se kukcima, paucima i ostalim malim zivotinjicama. Buduci da doslovce hoda po vodi, katkada ga nazivaju i gusterom Isusa Krista.

 

U danu pod vladavinom Nocnog Svjetla - Mjeseca, 1. kolovoza Ljeta Gospodnjega 2011. godine u Budapest, Magyarország.