Riječ Baal znači "gospodar" ili "vlasnik". U drevnim religijama taj naziv je predstavljao sunce, gospodara ili boga. Baal je bio uobičajeno ime nekih manjih sirijskih i perzijskih božanstava. Baal se takoder smatra kanaanskim bogom plodnosti.

Veliki Baal kanaanski je bio sin Ela, velikog kanaanskog boga. Vjerovanje u Baala se protezalo od Kanaanaca do Feničana koji su također bili pretežito narod koji je preživljavao agrokulturom. Baalu, bogu sunca, su se uglavnom molili za zaštitu stoke i usjeva. Svećenici su propovijedali da je Baal odgovoran za suše, epidemije i druge katastrofe.

Baal je najčešće prikazivan kao moćni ratnik s dugom kosom i lagano zakrivljenom, tipičnom sirijskom dugom i zašiljenom bradom. Nosio je zaobljenu kacigu i ravni mač na pojasu kratkog kilta. Povremeno je prikazivan i s kopljem u lijevoj i munjom u desnoj ruci.

Životinja s kojom se Baal poistovjećuje je bik koji simbolizira moć i plodnost, no povremeno, ovisno o kulturi pridruživane su mu i koza i muha. U srednjeistočnim kulturama prikazivan je kako jaši na biku.

Lik boga Baala su kasnije na veliko prihvatili i drevni Židovi, no s vremenom je ipak zaboravljan. Njega su štovali kraljevi i slični ljudi na visokim položajima deset biblijskih plemena. U Bibliji, Baal je također poznat kao Beelzebub ili Baalzebub, jedan od palih anđela Sotone.