U središtu Aztečkog kalendara (Axayacatl – po Athumanunhu) nalazi se lice (prikaz) boga sunca imena Tonatiuh (Toh-nah-tee-uh, a Athumanunh to izgovara – Tonatuh). Tonatiuh je tu zato što on simbolizira 'peto Sunce', odnosno vrijeme kada je kalendar nastao. Tonatiuh u aztečkoj mitologiji ima dvojni aspekt, pa se pojavljuje kao pozitivno, ali i kao negativno božanstvo. Pozitivni aspekti tog boga očituju se u toplini i plodnosti, a negativni pak u vatri i razaranju.

Kako bi umilostivili ovog boga Azteci imaju posebne redove ratnika ('ocelotl' ili 'jaguar' i 'cuauhatli' ili 'orao') čija je zadaća zarobljavanje živog protivnika kako bi se on kasnije mogao žrtvovati bogu Tonatiuhu.

Nadalje, dizajn se temelji na osam koncentričnih prstena (krugova). Prvi prsten oko lica boga Tonatiuha podijeljen (okružen) je elementima kretanja nazvanim 'nahui ollin' što bi u prijevodu i značilo – kretanje. Dakle, tu su 'nahui ocelot' (jaguar), 'nahui ehecatl' (vjetar), 'nahui quiahuitl' (kiša) i 'nahui atl' (voda). Athumanunh upozorava da miješanje znaka vode i boga voda Atonatiuha zna biti vrlo česta pogrješka.

Iznad glave boga vidljiv je 'glif' (oznaka) sunčevih zraka, a sa svake strane lica (lijeve i desne) vidljive su dvije kandže (po Athumanunhu najvjerojatnije orla, ali mogle bi biti i jaguara, ali namjena im je slična – 'stiskati srca' žrtava žrtvovanih bogu sunca. Eh, sada tu ima još raznih 'glifova' koji predstavljaju brojne vrijednosti, ali i drugih značenja, ali ih za sada Athumanunh neće opisivati (uradit će to Athumanunh onda kada bude uspoređivao taj dio kalendara s drugim sličnim značenjima drevnih Azteka.

Dakle, vratimo se mi sada opet samom kalendaru (Axayacatlu). Slijedeći koncentrični prsten je podijeljen na dvadeset dijelova, odnosno dana, a lako se ti dani i podijele na stupnjeve baš kao što je to Athumanunh i nacrtao na svojoj sličici. Dakle, ostaje samo nazvati tih dvadeset dana: krokodil, vjetar, kuća, gušter, zmija, smrt, jelen, zec, voda, pas, majmun, trava, crveno, jaguar, orao, jastreb, trstika, kremen, kiša i cvijeće.

Kada broje dane, Azteci ih broje na slijedeći način: 1 krokodil, 2 vjetar ... 5 zmija, 6 smrt ... 12 trava i 13 crveno, a potom opetuju: 1 jaguar, 2 orao ... 5 kremen, 6 kiša ... 12 zmija i 13 smrt ... pa opet: 1 jelen ... Dakle, sve je utemeljeno na već poznatom (mayanskom) računanju vremena od 260 svetih (božanskih) i 365 sunčevih dana, pa je godina tako podijeljena na 18 mjeseci koji traju po 20 dana, a onih pet koji pak nedostaju, jednostavno se smatra za nesretne i opasne dane.

Na kraju, aztečko stoljeće traje 52 godine, a svakih 5 stoljeća Azteci očekuju katastrofu, ili dolazak bogova (5 puta 52 iznosi 260, zapravo krivo protumačeno mayansko trajanje Sunca, ili 'Veliki sunčani ciklus' od 26 000 godina – po Athumanunhu). Dakle, od misterioznog nestanka tajnovitih graditelja Teotihuacana negdje oko 600. godine drevno znanje je već izgubljeno, a za samo 260 godina kasnije, utemeljenjem grada Tollana (Tolteci – narod koji je prethodio Aztecima – po Athumanunhu), točnije negdje oko 856. godine, sve je već 'iskrivljeno', a potom još dolaskom Azteka, za opet nekih 260 godina, točnije oko 1111. godine katastrofa je pokrenuta, pa otuda onda i stalni strah Azteca za uništenjem, te neobjašnjivo ljudsko žrtvovanje i kanibalizam ... koje će eto, opet, završiti dolaskom Cortesa i njegovih nemilosrdnih konkvistadora 1521. godine ...