U svojim poimanjima i pričama koje po njima piše Athumanunh je sve već prije strogo podijelio. Tako je Athumanunh svoj krug poimanja podijelio na četiri dijela i nazvao ih Sjever, Jug, Zapad i Istok. Sjeveru je dodijelio snagu i moć, Jugu nježnost i ljepotu, Zapadu mudrost i znanje, a Istoku dobrotu i uljudbu.

Time je Athumanunh Hyperareysko Doba i svoj Agrosyansky Svijet podijelio na četiri dijela, dakle, Sjever, Jug, Zapad i Istok s pripadajućim elementima ljudske stečevine. Otuda su onda Alanđani na krajnjem Sjeveru, a samim time oni imaju nevjerojatnu snagu i moć (snažna i izuzetno dobro organizirana zemlja koja počiva na čistoj vojničkoj organizaciji). Snažni vjetrovi sjeverni, brze i duboke rijeke, teški snjegovi i led, mračne šume srebrenog bora, ledena mora, visoke planine obavijene maglom … sve je to oličenje tajnovite i misteriozne snage.

Na Jugu su Amazonke, točnije Sonsyreyne Dyadonkhe, pa su one i oličenje nježnosti, ljepote i ostalih predivnih i bajnih ženskih atributa (dakle, zemlja okupana suncem, oplakivana toplim morima, šumama palmi, bijelim pješčanim žalovima … sve nježno i toplo).

Na Zapadu simpatični starci Sychythe koji su opet oličenje znanja i mudrosti, jer jedini oni razumiju veliku tajnu koja se rodila u sam Osvit Vremena (dakle, Athumanunh bi mogao kazati da su Sychythe zapravo mudraci, učitelji, no, nikako ih se ne smije pomiješati s 'Onima koji znaju', odnosno stvarnim mudracima, magovima koji su opet opisani u osobnostima tajnovitog Tahunaha).

Na kraju ostaje Istok s oličenjem dobrote i uljudbe, dakle tu su dvije ključne zemlje u kojima se i rodila velika tajna u samu zoru Hawalandha. Naime, tu je Wananunha zauvijek prokleta zemlja žeđi i zemlja Desertya, davno prije propalo kraljevstvo koje su uništile Hladne vatre. Upravo u propalom kraljevstvu Desertye rođena je Civilizacija Hyghlandherha (dobrota i uljudba stečevina svih Okolnih naroda koji su prokletstvom sve to izgubili i tek trebaju stasati u Hrabre narode kakvi su već jednom prije živjeli u Slavnim gradovima u miru i slozi s Atlantidom).

No, kako ljudsko častohleplje i pohlepa nikada ne miruju, a ljudska je zloća neizmjerna, sve se to očituje u Hladnim vatrama (izvrsni ratnici čija su srca vatrena, ali su ogrnuti tamom i hladnoćom noći, dakle Athumanunhovo poimanje zloće i zla, ali nikako se ne smije pomiješati s plavetnilom i tišinom alandskih noći što pak je oličenje nečega snenog, romantičnog i dobroga, a sve se to opet ogleda u ratnicima Vitezovima vjetra i Alanđanima).

No, što je to što zapravo Athumanunh opisuje? Opet su se mnogi prevarili, jer Athumanunh iako voli romantiku, nikako nije nostalgičan! Nije nostalgija i tuga za nečim izgubljenim i prošlim, jer Athumanunh nikada u svom životu ni za čim, što je dakako, učinio, ili napustio, nije žalio. Njegove odluke su samo njegove odluke i on ih nikada ne bi nostalgično mijenjao.

Athumanunh zapravo piše o IZDAJI. Upravo izdaje panično se boje Alanđani, jer to su u sam Osvit Vremena i doživjeli na bojnom polju Herofahlha. Teškom izdajom upravo Amazonki oni su pretrpjeli težak poraz od Hladnih vatri i sve su izgubili. Tu započinje mističan Athumanunhov krug u kojem i je velika tajna. Gotovo nevjerojatno, ali nježnost i ljepota izdali su snagu i moć, a dobrota i uljudba izdali su mudrost i znanje. Upravo poradi izdaje propali su moćni Slavni gradovi.

Uvijek u povijesti izdaja je bila presudna, a baš poradi nje uvijek su mitski junaci i pravednici uništeni i zasjenjeni kukavicama i ljigavcima. Athumanunh voli zapisati: 'U paklu nema anđela, a u raju pak je izuzetno lako biti anđeo'. Po Athumanunhu samo su hrabri ljudi vječni, samo njihovo djelo ostaje zapisano i čini ljudsku povijest … upravo ti mitski i istinski pravednici slični su vjetru, olujama i grmljavinama, ali i vjetar i oluja i grmljavina jednom se stišaju i nestanu.

Upravo zbog toga uvijek hrabroga uništi kukavica (najvećeg i najhrabrijeg u Trojanskom ratu, strašnoga Ahileja ubio je najveći kukavica i ljigavac Paris, a koji je i vlastitog brata Hektora, još jednog od te vojske hrabrih, uništio svojim kukavičlukom, jer čast Parisovu na kraju je morao braniti Hektor). Upravo zbog izdaje i ljudske gluposti ti ljigavci su konstanta i trajna ljudska vrijednost, a pravednici pak su poput vjetra koji se odjednom diže i upravo su ti pravednici onaj trenutak u povijesti bez kojega ničega ni ne bi bilo …

Dakle, Athumanunh će vam u desetak tekstova pokušati dočarati taj Nevjerojatni i Nezamislivi Svijet na samo sebi svojstven način, te otkriti neke stvari koje će onima koji ovo čitaju pomoći u razumijevanju 'teških i nevjerojatnih' riječi što izmisli ih Athumanunh za potrebe Legende. Nakon toga u još desetak tekstova Athumanunh će nastaviti šetnju kroz 'slučajno odabrane priče' iz Legende i negdje oko 50-tog članka stati i promijeniti temu.

Na kraju, svojim vjernim čitateljicama Athumanunh će pokloniti poseban dodatak u kojem će opisati vjerovanja i strahove tih bajnih vila Charyzmhy, kao i njihovih nasljednica predivnih ratnica Dyadonkhy, ali i ostalih iz redova tih nevjerojatnih Amazonkhy: Dyasparkhy, Waluzyankhy, Anubyykhy, Wulkankhy ... i još mnogih iz tog nevjerojatnog i nezamislivog niza što osmisli i izmisli ga Athumanunh na samo sebi svojstven način.