Neukrotiva i vatrena zaštitnica djevojaštva, moćna gospodarica opasnih divljih životinja i božica lova Artemida, 'divljakuša' među božicama. Zašto sada Athumanunh naziva Artemidu 'divljakušom'? Athumanunh opetovano piše da tim nadimkom ne želi vrijeđati ljepši i nježniji spol, ali kako je Artemida živjela pod otvorenim nebom sa svom svojom silom pratitelja, lovila šumske životinje poradi hrane (mogla je uživati u gozbi bogova i sladiti se nektarom i ambrozijom – po Athumanunhu), kupala se u hladnim i divljim šumskim potocima … tako joj Athumanunhov epitet baš idealno pristaje.

Uvijek je bila naoružana lukom i strijelama, a pratili su je neumorni lovački psi. Bila je Artemida nekada davno, u samome početku i božica Mjeseca (time je zamijenila svoju prethodnicu Selenu – po Athumanunhu), a kao božica Mjeseca dakako da je onda i morala biti odgovorna i povezana s mijenama u ženskome životu.

Odgovorna je Artemida za dvije najveće prijelomnice u životu svake žene: rođenje djeteta (trenutak kada djevojka doista postaje žena – po Athumanunhu) i smrću koju je Artemida svim ženama donosila bezbolno svojim nepromašivim strijelama. Artemida je mladenačka božica, jedino o njoj, odnosno o njezinom djetinjstvu, u mitologiji postoje priče. Kada je imala samo deset dana, pomogla je majci u porodu njezinog brata Apolona.

Kada je napunila samo tri godine bez ičije pomoći popela se moćnom Zeusu u krilu i odrješito od njega zatražila mnoštvo darova (najznačajniji dar bio je da joj se podari vječno djevičanstvo, tražila je isto toliko imena za sebe koliko je imao i njezin brat Apolon, tražila je za sebe i luk sa strijelama baš poput Apolonovih, tražila je i službu nošenja svijetla, šafranskožutu tuniku za lov s crvenim porubom koja bi joj dosezala do predivnih koljena, zatražila je i šezdeset mladih oceanskih nimfi svojih godišta koje bi joj bile djeveruše, sve planine Svijeta i na kraju je od Zeusa zatražila bilo koji grad da ga izabere on sam za nju.

Zeus je bio očaran Artemidom, pa joj je udovoljio u čak trideset zahtjeva. Svi pratitelji Artemidini potjecali su s Krete i sve ih je odabrala sama kada je imala samo devet godina. Strašni kiklopi koji su Zeusu kovali munje Artemidi su iskovali luk i strijele.

U prastara vremena Artemida je bila toliko okrutna božica da su joj morali žrtvovali muškarce, no, s vremenom njezin lik postaje sve blaži i mnogo ženstveniji, pa je jednom prilikom čak i zaplakala (Athumanunh jednom i to napiše). No, ipak, Artemidina nesmiljenost kao božice lova nikada u mitologiji nije nestala.