Crveni redovi hrvatskih husara jezdili su kao na vježbalištu, Athumanunh mladi natporučnik preuzeo je zapovijedanje u napadu na lijevo krilo švedske vojske kralja Gustava Adolfa, jer je husarski satnik Vinković pao čim su krenuli u juriš. Hrvatski husari izvedu svoju nadaleko poznatu 'arkebuzadu' i unesu pomutnju među protivničke zelene dragune vojvode Weimarskog, a tada vješto propuste vlastite kirasire koji polete u juriš dijagonalno od njih.
U galopu hrvatski husari ponovno napune kubure i opet zaspu protivnika svojim salvama, a kada nalete konjem na konja spretno okrenu kubure i mlate njima kao buzdovanima. Athumanunh u ludom trku munjevito preokrene svoju kuburu i drškom tresne posred lica švedskog draguna pod crnim šeširom. Zbunjenog pogleda švedski vojnik zamlati rukama na kojim su bile kožne rukavice i poleđuške ljosne iz sedla u blato.
Iza Athumanunh su letjeli poput sokolova njegovi plavetni husari, za njima su poput vjetra hujali husari poručnika Blaškovića uz bljesak sabalja, a za njima pak je jurila Zaradeckijeva pukovnija pereći svoja duga koplja. Bojišnica je odzvanjala od paklenske vike koju podigoše husari u svom žestokom karieru.
Athumanunh spretno nalegne na vrat svoga konja i tako izbjegne udarac i ubode sablje saskog husara koji ih je munjevito zadavao u prazno, u visini Athumanunhovih prsiju. Athumanunh spazi još samo iznenađenje u očima saskog husara kojeg je sa strane posjekao narednik Blaž, a tada se sve ispremiješa u bezobličnu kašu.
Athumanunh tada iznenada osjeti bol u lijevom ramenu, noge su mu klecale, bojište mu se vrtjelo pred očima … opet se Athumanunhu sve vrtjelo u glavi dim, eksplozije, grmljavina topova, vatra koja guta krovove kuća … vidje Athumanunh teturajuće ešelone pikenira i musketira i učine mu se tog trenutka poput nekakvih fantastičnih životinja koje svjetlucaju i gmižu načičkane po leđima kopljima pod mnoštvom šarenih i lepršavih zastava.
Posljednje što je Athumanunh čuo bile su upozoravajuće riječi njegovog narednika:
'Gospodine natporučniče, razbiše nas, polako, sada nam samo ostanite živi! Ne hrlite prvi, gospodine natporučniče!' ... ali Athumanunh je već bio opijen zastrašujućom divotom bitke, pa je i dalje jurio na čelu svojih husara. Naime, husari su uletjeli u skriveni 'flossgraben' i izgubili zamah juriša. Na hrvatske husare svom silinom udari 'plavetna' švedska pukovnija. Husari je jedva zadrže, a u posljednji trenutak u pomoć im priskoči sam Pappenheim sa svojim konjaništvom austrijskih kirasira i draguna koji odbace švedsko i finsku teško oklopljeno konjaništvo ...
Tada pak Athumanunh ugleda nove konjanike, redom djevojke ... 'Amazonke ovdje?!' – zbunjen je bio Athumanunh, ali nisu to bile mitske Amazonke. Bile su to valkire lijepe i bajne mitske ratnice, niža božanstva koje služe bogu Odinu i odvode najhrabrije ratnike u Valhalu nakon što poginu i gdje se pali heroji zatim pripremaju za konačnu i posljednju bitku.
Athumanunh vidi krilate konje valkira, vidi njihove blještave, blistave i zlatne oklope koji blješte snagom Sunca i stvaraju nevjerojatno i zagonetno 'sjeverno svijetlo' (Auroru Borealis), ali Athumanunh ne vidi gavrana iznad sebe, a to pak je dobar znak – jer iako bi trebao biti mrtav, ipak nije ...
Tada mu prilazi najljepša valkira koju je osobno poslala još ljepša među njima. Athumanunh ih prepoznaje obije: najljepša među njima, ona koja ih vodi je Freya, božica ljubavi, ljepote i rata, gospodarica palih vojnika i ratnika, ali zašto je poslala lijepu Brunhildu, a nije došla sama?!
Zna Athumanunh da je Brunhilda već jednom strašno kažnjena, jer se je oglušila na Odinuvu zapovijed, pa se zaljubila u palog junaka i nije ga povela u Valhalu. Athumanunh sve teže drži oči otvorene, rana ga peče, svijest mu se muti, a pogled zamagljuje:
'Miruj ratniče! Ja sam Brunhilda, a poslala me je moja gospodarica Freya i odvest ću te u misterioznu zemlju Nibelunga, zemlju Sinova Tame, ali ne u Valhalu ... jer tvoje Vrijeme još nije došlo ...'
Što se zapravo dogodilo? Gdje je to opet zalutao Athumanunh i kakva će se neobična priča iz svega ovoga dogoditi saznat ćete slijedećih dana.