Alandsko dugo toplo ljeto primicalo se svojem kraju, sunce je sve slabije sjalo, a šume srebrenog bora polako su se pripremale za dolazak oštre, ali istodobno i čarobne alandske zime. Polarne hladnoće bile su sve bliže i polako su se valjale i šunjale s visokih vrhova maglovitog i zagonetnog Wyghena.

Wyghenh planina s koje su Alanđani osjećali dah ledene Athumazye i Anybeathe. Za to vrijeme u predivnom zaljevu pokraj mora, (zaljev još nije imao ime, no, uskoro će ga dobiti po princezi Sonsyrey, a Vi ćete razumjeti i zašto – po Athumanunhu), odmarao se i ljenčario u visokoj travi Andraghonh Alanđanin. Nešto dalje od njega u alandskom polukrugu sjedili su njegovi generali (Vitezovi vjetra) i igrali poznatu alandsku igru kartama. Dopratili su oni svojeg dječaka ovamo kako bi se On odmorio.

Neprekidno jedan od njih pogledavao je prema Andraghonhu koji je lijeno ležao na suncu i tko zna o čemu i o kome razmišljao. Stari je Panđa bio siguran da smišlja nove igre s vjetrom Actyalanom koji će uskoro biti probuđen i zapuhati će s Wygenhe, ali njegov Andraghonh je ovaj put mislio samo na princezu s Toplih mora.

Iz krošnje srebrenog bora pojavi se iznenada general Paska, žurno se spusti i dotrči do Andraghonha: 'Pogledaj Shagane na more! Taj brod ne pripada našoj floti, a kreće se baš ravno u zaljev s namjerom da pristane. Bilo bi dobro da se spustimo bliže Ashmahlu, jer ako bude gužve tamo nam može brzo priteći u pomoć Mandhan i njegova pukovnija 'Plavih štitova', a i posada Ashmahla može nam biti od koristi.'

Sada su i ostali Vitezovi vjetra primijetili brod, pa i oni okruže Pasku i Andraghonha. 'Ne! Ostat ćemo ovdje i vidjeti tko su ti na brodu i kakve su im namjere.' iznenada odluči Andraghonh. Ta njegova brza i iznenadna odluka nije se dopala ni jednom od Alanđana, a najmanje najstarijem Panđi: 'Eto Ga opet On izaziva opasnost! Zumah odmah zauzmite pozicije i pripremite se za borbu! Wowokha žurno jaši u Kayonash i dovedi ovamo što prije svoje 'Jutarnje ptice' i potraži Mandhanha i njegove 'Plave štitove', a ti Paska uzbuni svoje patrole. Moramo biti spremni na svaku opasnost, jer ovaj dječak je magnet za opasnosti! Kaybah budi spreman svakog trenutka dovesti konja Andraghonhu, a zašto Yakwy pušta ovaj brod tako blizu obali?! Ovo neće baš dobro završiti! Idemo što još čekate!'

'Princezo, sigurna si da smijemo samo tako upasti u njihove vode i iskrcati se na njihovu zemlju. Nismo vidjele ni jedan njihov ratni brod, a to je sigurno da nas oni prate. Puštaju nas sve bliže u njihovu mrežu, a onda će se iznenada pojaviti. Sigurna si da je On baš u tom zaljevu?' – nemirna i oprezna bila je kontesa Sandrha. Sonsyrey pak se samo zagonetno osmjehne:

'Shenha je sigurna da je u tom zaljevu, a ako i naletimo na njegove ratnike onda će i On znati da smo mi tu, a zbog njega smo i došle. Budi spokojna prijateljice moja, pripremi sve za iskrcavanje i taborovanje, a Alanđani će se već pojaviti kada budu osjetili potrebu za tim!'

Dyadonskhy brod pristane u zaljevu. Nekoliko desetaka naoružanih ratnika i ratnica iskrca se prvo i stane pretraživati obalu. Za njima se stanu iskrcavati i ostale djevojke iz Sonsyreyne pratnje. Sve ovo ne dopadne se Alanđanima, a posebno Panđi: 'Zumah i Amaksos idite što bliže Shaganu, jer vidite da njemu pada na pamet njegova nestašna ideja. On misli na igru, a oni naoružani ratnici djeluju napeto i spremni su na sve. Puzite kroz travu i budite spremni na sve!  

Sada se na obalu iskrca i Sonsyrey u pratnji Sandrhe i još nekoliko dyadonskyh kontesa časnica. 'Sandrho ovo more je predivno, toplo i prozirno, a ja imam strašnu želju i potrebu za kupanjem i plivanjem. Dok se ja okupam ti pripremi tabor za doček Alanđana, jer sada su nas njihove patrole sigurno primijetile i sigurna sam da su oni već na putu prema nama!

Za to vrijeme Shagan primijeti Sonsyrey i zamisli se: 'Ona! Što li radi sama u Alandiji? Ovo moram vidjeti iz blizine.' I dok se Sonsyrey pripremala za kupanje, Andraghonh je sve bliže puzao i neprimjetno se kroz visoku travu prikradao prema Sonsyrey, a njegovi Alanđani Vitezovi vjetra za njim. Tada pak Andraghonhu kod puzanja zasmeta njegov teški mač, pa ga on izvuče iz korica. Mač uhvati sunce i bljesne na trenutak. Taj bljesak odmah primijeti oprezna Sandrha:

'O Boginjo blaga, pa netko se krije u travi blizu princeze!' – Amazonke izvuku svoje mačeve i potrče prema Sonsyrey. Andraghonh otkriven naglo ustane, a oko njega munjevito se rasporede njegovi Alanđani riješeni da ga zaštite svojim tijelima i oružjem. Sonsyrey, iako u prvi trenutak iznenađena pojavom Alanđana, energično zaustavi svoje Dyadonkhe,  te jedva suspregne glasan smijeh, a potom se ipak glasno nasmije:

'Zar se Alanđani kriju u travi, a i vi s njima prinče?!' Andraghonh zaustavi Alanđane: 'Spustite oružje Alanđani i pozdravite princezu i njezine Dyadonkhe!' Andraghonh priđe Sonsyrey i njihovi se pogledi sretnu: 'Što radiš ovdje Crnokosa? Zar nisi na Hyperarey?' Sonsyreya mu odgovori: 'Budite moji gosti Ti i tvoji Alanđani! Moje Dyadonkhe častit će ih pićem Nektara, a ja i Ti moramo ozbiljno razgovarati.'

Andraghonh prihvati ponudu i ubrzo se sa Sonsyrey nađe u njezinom šatoru. Za to vrijeme ostale Alanđane Dyadonkhe su s puno pozornosti obasipale najfinijim jelima i pićima. Stari Panđa samo promrmlja: 'Ovo nije dobro, ne vidim Andraghonhna.' Uvijek šutljivi Zumah odjednom progovori i umiri Panđu: 'Ma daj starče ne misliš valjda da se naš Shagan neće sam snaći s onom djevojčicom. Hajde opusti se i uživaj u jelu i pilu, ovo nećeš dugo okusiti, a ovakve ljepotice te već sigurno dugo nisu salijetale i ovako brižno dvorile.'

'Dobro princezo, sada mi konačno objasni zašto si tako daleko od svoje Dyadonhe i to bez pratnje ratnih brodova?' 'Zar mi u tvojim morima trebaju ratni brodovi? Zar mi smo saveznici, a ja sam sigurna da je čitava tvoja flota ovdje negdje dobro skrivena i samo čeka Tvoj znak. Nije li tako Alanđanine? No, ja nisam ovdje da bih provjeravala spremnost Tvojeg brodovlja. Meni je potrebna Tvoja pomoć Alanđanine! Ja trebam ratnika koji bi branio moje boje u 'Cvjetnim ratovima', a protivnik je vrlo opasan princ Sywolykyh Fanthom.'

Andraghonhove oči gotovo zaiskre, a na njegovom licu pokaže se zadovoljan osmjeh: 'Borit ću se za Tebe 'Plavooka' i bit će mi to velika čast i zadovoljstvo.' – bez imalo razmišljanja ponudi se Andraghonh. Sonsyrey postane još ozbiljnija i pogleda ga u oči: 'Borit ćeš se samo zato što je protivnik tvoj zakleti neprijatelj ili?' Sada se Andraghonh malo zbuni, ali brzo odgovori: 'Borio bi se i protiv samog Vraga za Tebe, a to što je Sywolykhy protivnik to je još jedno zadovoljstvo za mene'. – nasmije se Andraghonh ne skidajući pogled sa Sonsyrey.

'Ti Alanđanine, ti si tako mlad i neiskvaren, ali Fanthom je puno suroviji i podliji nego što misliš. Znaš li Ti uopće koja su pravila 'Cvjetnih ratova' i koje su posljedice? – tiho prošapuće princeza. 'Pravila u bitki su samo moja, a za posljedice ne marim, ako Ti to tražiš od mene.' – mirno odgovori Andraghonh i nježno dodirne ruku Sonsyreye. Sonsyrey obori pogled, ustane i tiho prošapuće: 'Ako je tako i ako si spreman braniti moju čast i moje boje, ja ću Ti dati svoju zastavu i svoju čast predati Tebi u ruke. Sada idi Alanđanine i pripremi se za Hyperareyu i za borbu s Fanthomom. Obećaj da ćeš biti oprezan i krajnje pozoran, jer Fanthom je spreman na svakakve podlosti i trikove. Nanio je on mnogo zla na Hyperareyi zbog svoje oholosti i bahatosti, a sada je u pitanju i njegova čast. S njim ti neće biti lako.'

Ne brini Shangro, mislit ću na Tebe!' – to reče i izleti van šatora. Poviče nešto nerazumljivo za Dyadonkhe, ali itekako razumljivo Alanđanima. Kao opareni svi oni istodobno poskaču na svoje plemenite konje i u oblaku prašine nestanu iz dyadonskhog tabora, praćeni zbunjenim pogledima Dyadonkhy. Sonsyreya izađe iz šatora, a Sandrha joj odmah priđe: 'Je li pristao princezo?' 'Nisam ga ni trebala pitati, bio je presretan što mi može pomoći, ali ja se bojim za njega Sandrho. On je tako mlad i neiskvaren, slobodan i divlji sin ovih prekrasnih prostranstava, a znaš da je Fanthom zao i podmukao.' – strahovala je Sonsyreya, ali je Sandrha odmah umiri:

Mislim da ne trebaš biti zabrinuta. Nije ni Alanađanin baš lagan plijen. Sjeti se samo Skartarysa, sjeti se njegovog grada, ovoga danas ... Jesi li vidjela njegove generale kojima je svaka opasnost poput avanture, a zbog njega bi išli i na sam kraj svijeta. Čak i kada ste bili sami ispod šatora, omamljeni mirisom naših jela i pila, oni su neprekidno bacali svoje mutne poglede na šator, a kada se On pojavio i izdao im onu nerazumljivu zapovijed, nešto je bljesnulo u njihovim pogledima. Pogledaj ove šume i prostranstva, princezo moja. Sjeti se, kada smo se iskrcale nisam čula ni jednu pticu, a sada slušaj njihov pjev. Zar to nije iz naše pradavne legende '... I divlje Ga zvijeri i pitome životinje vole, a raduju Mu se i plahe šumske životinje i ptice po granama …'.

Sretne smo što On nije ravnodušan prema Tebi i što smo Ga uopće pronašle. Velika je njegova snaga i moć, a ja osjećam da i nas štiti kada smo s Njim. Njegovi Alanđani postaju smireni i blagi u Tvojoj blizini. Taj dječak ima sve, ali nedostaješ Mu samo Ti princezo moja …'  Sada se Sonsyreya prene iz razmišljanja i upitno, ali sa smiješkom na usnama upita svoju kontesu: 'O čemu to govoriš prijateljice moja???'

Sada pak se kontesa Sandrha zagonetno osmjehne: 'Dobro Ti mene razumiješ, princezo moja. Više puta sam uhvatila Tvoj pogled upućen Njemu. Nije to pogled djevojke ratnice, nekako je više topao i blag, a čini mi se da je On zauvijek ušao u Tvoje srce, zar nisam u pravu princezo moja?' Sonsyreya ne odgovori odmah, ali se i ona zagonetno nasmije, a potom zapovjedi: 'Idemo! Pripremite se za ukrcavanje, ovdje smo postigle i više nego sam se nadala.'