Sveukupno Athumanunhovo Pričoslovlje nazvano Osvit Vremena temelji se na beskrajnoj borbi između Mračnih i Svjetlih čarobnih svjetova. Svjetovi Alandimitike naseljeni su mnogobrojnim bićima, stvorovima, kreaturama, rasama i vrstama ..., a svi su oni utkani u svoje Čarobne Svjetove te se neprekidno bore za ravnotežu i red u njihovim Svjetovima.

Međutim, u te čarobne svjetove Athumanunh je 'ubacio' Svjetlonoše koji traže svoju moć od početka Vremena ... Poslani u misiju zaustavljanja sukoba i onemogućavanje rata koji traje od samog Postanka, Svjetlonoše su trebali biti Bakljonoše razaranja Tame koja je nesvjesno skrivala Zlo, no, iznenada, Athumanunh pišući Pričoslovlje mijenja misiju Svjetlonoša i oni postaju Nebeski arbitri mira u tim Čarobnim Svjetovima.

Kao na traci pojavljuju se 'arhetipski mitološki simboli': središte Svealana (Svemira) postaje Svjetodol, mjesto na kojem je Alantael trebao uništiti Tamu na mitološkoj planini Vrištokrešt, Svjetlonoše nastavljaju mitološku potragu za vječnim izvorom Svjetla Svjetlim mitološkim stablima, kulama Svjetionicima, blistavim Kristalima ... a zapravo traže misteriozne Vratovreme koje je izgradila rasa MIR (Mitska Izgubljena Rasa).

Takva arhaična svijest dovodi do zornog strukturiranja beskonačnog prostora u kojem se pojavljuju Nedokučivi. Nedokučiv je 'onaj koji je nespoznatljiv i neshvatljiv' po Athumanunhu su to' vječna bića'. Ta 'vječna bića' su mistična i misteriozna: jednostavno ona su tajanstvena i tajnovita, zagonetna i skrivena, natprirodna i sablasna, izmaštana, bajkovita, nestvarna, nejasna, nedostupna ... njihove su tajne dobro skrivene!

Kao osoba koja je poznavatelj mitoloških priča, Athumanunhu nije problem od lokalnih opozicija tih Svjetova napraviti tipične mitološke priče poput: božanstva, podzemni svijet, zemaljski svijet, vodeni i šumski svijet, svemir beskonačni, kraljevstvo mrtvih, sjever i jug ... a onda bez imalo muke krenuti u kontrastiranje proljeća, ljeta, jeseni, zime i Vremena!

Nakon toga Athumanunh pokreće te iste protagoniste u mitološka lutanja kroz vrijeme što postaje temelj zapleta Pričoslovlja: Oni koji nisu bili pozorni ili pak su zanemarili Athumanunhovo upozorenje kako će pozvati u pomoć nešto iz Povijesti putem Vratovrema, sada su kod zapleta zalutali!

Dakle, sad je već jako teško pratiti 'put priče' koju piše Athumanunh, jer da bi se spoznao prostor i vrijeme u kojem se nalazi 'vrijeme događanja' potrebno je prepoznati 'lokalne i vremenske orijentire' koji pomažu Svjetlonošama i Alantaelu u borbi sa Zlo-m i teškim preprekama (isti ti orijentiri zapravo su namijenjeni čitatelju!)

Međutim, Athumanunhov motiv mitološkog lutanja lako zbuni one koji traže 'postojeću mitološku varijantu' koja tada lako može postati 'invarijanta' koja dovodi do različitih značenja ...

Athumanunh je u Osvitu Vremena stvorio (izmaštao) sebi svijet koji će biti nešto različitiji od onog koji vidi oko sebe - Moj, a i Vaš Svijet lijep je 'trilijunskim brojem' ljepoti i kao takav posljednje savršeno djelo Stvoritelja ... pa ipak 'sve zlo' divlja među nama!

Dakle, Athumanunhov Svealan zapravo je putovanje dvoje mladih i zaljubljenih kroz te Čarobne Svjetove, ali kako je ljubav nježna i krhka njih dvoje nikada ne bi preživjeli putovanje kroz ta čarobna carstva, jer bi ih Zlo uništilo prije nego bi oni uspjeli unijeti red i mir u svoje suprotstavljene svjetove ...

Naravno, pitanja za kraj: Zašto su se Zoronoše vratili kroz Vrijeme, zbog koga su prizvali Dahopoza Suncopeka?

Nama još ostaju gajlugi i mineralci, te nešto malo još o 'kipokamima' i možemo se vratiti na priču! Prikazana struktura bića na slici trebala bi malo pomoći u praćenju nastanka stanovnika Svealana, a ako ne pomogne uvijek imate mene slobodno pitate 'odakle se sad opet to biće stvorilo?'