Moglo je to biti negdje u petoj godini vladavine Ekhnatona, točnije četvrtog dana u četvrtom mjesecu pereta (peret – zima, sjetva – po Athumanunhu), ili po našem računanju Vremena negdje u mjesecu siječnju 1360. godine p. K. Toga su dana Nefertiti – velika nasljedna kraljevna u palači, krasotica s pernatom krunom, gospodarica dražesti i njezin suprug Ekhnaton – miljenik Atonov, gospodar obaju zemalja, sin Raov, onaj koji živi od istine, iznenada napustili dotadašnju prijestolnicu Uast (Teba) i pošli potražiti mjesto za novu prijestolnicu Akhetaton (Amarna).

Velikim čudom, za samo dvije godine, podignut je Akhetaton – grad iz snova usred bezživotne i negostoljubive pustinje. Središte Akhetatona protezalo se uz veličanstvenu aveniju smjerom sjever-jug. Jezgru grada činila je kraljevska palača građena izvedbom lagane i prozračne gradnje s mnoštvom stupovlja i privlačnih sjenovitih dvorišta.

Sve građevine Akhetatona izgrađene su od opeke načinjene od mulja i blata Nila sušene na suncu. Sve građevine bile su nanizane po strogome, službenom redoslijedu te sukladno dostojanstvu i položaju. Oko kraljevske palače nizale su se kuće plemenitaša, velikodostojnika, dvorjana i činovnika, a vidljivo odvojene od tih plemenitaških građevina niz su nastavljale građevine za građanski sloj.

Tako je Akhetaton, ta umjetno stvorena i do krajnjih granica isplanirana, jedinstvena ljudska tvorevina, nova prijestolnica slavnog kraljevstva, rastao brzo baš poput današnjih suvremenih predgrađa, neobuzdano i bezobzirno. No, ni Akhetaton, taj grad iz snova, nije bio pošteđen razlika u društvu koje su vladale u to nezamislivo doba.

Tako su i predgrađa Akhetatona u kojima su živjeli pomoćni radnici i robovi bila gotovo identična inim gradovima toga doba. U Akhetatonu je sve izgrađeno bilo razumno i svrsishodno, isplanirano, promišljeno i zacrtano strogo prilagođeno namjeni, pa se ta nova prijestolnica uvelike razlikovala od prijašnje Uast (Tebe) gdje su postojali mnogobrojni spomenici koje podigoše faraoni tijekom stoljeća prije, a sebi na spomen.

U Akhetatonu strogo se vodilo računa o čistoći i urednosti, grad je bio usred pustinje i svakog je trenutka u slučaju opuštanja mogla izbiti pustošeća zaraza.