Poslije više od trideset godina proučavanja neuobičajenih stanja svijesti,Grof je zaključio da su istraživački putevi dostupni našoj psihi preko holografske medjupovezanosti više nego golemi.Praktički su beskrajni.

  Grof se za neuobičajena stanja svijesti počeo zanimati pedesetih godina kada je u Institutu za psihijatrijska istraživanja (Psychiatric Reearch Institute ) u rodnom pragu ispitivao kliničku upotrebljivost halucinogena LSD-a.Svrha njegovog istraživanja bila je odrediti može li LSD imati neku terapeutsku primjenu.Kada je Grof započeo s istraživanjem,većina je znanstvenika na iskustva pod utjecajam LSD-a gledala isključivo kao na stresnu situaciju mozga na škodljivi kemijski spoj.Medjutim,kada je Grof proučio zapise o iskustvima svojih pacijenata nije pronašao dokaze za bilo kakvu ponavljajuću stresnu reakciju.Umjesto toga,bila je uočljiva jasna veza koja se protezala kroz svaku od pacijentovih seansi.“Činilo se da iskustveni sadržaj nije nepovezan i nasumičan,nego da predstavlja postupno otkrivanje sve dubljih razina nesvjesnog.“-objašnjava Grof.To je ukazivalo na činjenicu da seanse s LSD-om imaju važne poslijedice za praksu i teoriju psihoterapije,te je Grofu i njegovim kolegama dalo poticaj koji su trebali da nastave s istraživanjem.Rezultati su bili zapanjujući.Brzo se pokazalo da serija seansi s LSD-om može ubrzati psihoterapeutski proces i skratiti vrijeme potrebno za liječenje mnogih poremećaja.Traumatična sjećanja koja su pojedince progonila godinama izšla bi na vidjelo i bivala razriješena,a ponekad je čak dolazilo i do izliječenja teških bolesti  kao što je šizofrenija.No,još neobičnije bilo je to da su se mnogi pacijenti brzo udaljavali od pitanja koja se tiču njihove bolesti i ulazili u područja nepoznata Zapadnoj psihologiji.

  Jedno uobičajeno iskustvo bilo je ponovno proživljavanje osjećaja kako je biti u majčinoj utrobi.Grof je u početku mislio da su ta iskustva samo rezultat mašte pojedinca ,no kako su i dalje dokazi prikupljani,uvidio je da je poznavanje embriologije inherentno u tim opisima često daleko nadilazilo obrazovanje pacijenta s tog područja.Pacijenti su točno opisivali neke značajke rada srca svojih majki,prirodu akustičkih pojava u potrbušnoj šupljini,specifične detalje koji se tiču cirkulacije krvi u posteljici,pa čak i detalje o različitim staničnim i biokemijskim procesima koji su se odvijali u tijelu.Opisivali bi,osim toga,najvažnije misli i osjećaje koje je njihova majka proživljavala tijekom trudnoće,kao i dogadjaje,kao na primjer,fizičke traume koje je iskusila.

  Kad god je to bilo moguće,grof je istražio njihove tvrdnje i u nekoliko ih je prilika ispitivanjem majki i drugih uključenih osoba uspio potvrditi.Psihijatri,psiholozi i biolozi koji su tijekom svoje obuke za program (svi terapeuti  koji su sudjelovali u istraživanju takodjer su morali proći nekoliko seansi psihoterapije s LSD-om) proživjeli sjećanja iz vremena prije rodjenja bili su isto tako zatečeni očitom autentičnošću tih iskustava.

Najviše su zbunjivala iskustva u kojima se činilo da sesvijest pacijenata proširila izvan granica osobnosti i istraživala kako je to biti drugim živim bićima ili čak predmetima.Na primjer,Grof je imao pacijenticu koja je odjednom bila uvjerena da je preuzela iodentitet ženke predpovijesnog gmaza.Ne samo da je opisala kako je to biti zatvoren u takvom  obliku ,nego je i primjetila  da su joj seksualno najuzbudljiviji dio anatomije mužjaka iste vrste obojene ljuske na njegovoj glavi.Iako žena prije toga nije imala nikakva znanja s tog područja,Grofov razgovor sa zoologom kasnije mu je potvrdio da kod odredjenih vrsta gmazova obojena područja glave igraju važnu ulogu pri seksualnom uzbudjivanju.

  Pacijenti su se takodjer mogli „spojiti“ na svijest svojih rodjaka i predaka.Jedna žena iskusila je kako je biti njezina majka u dobi od tri godine,točno je opisala zastrašujući dogadjaj koji  je u to vrijeme zadesio njezinu majku.Žena je opisala i kuću u kojoj je njezina majka živjela kao i bijelu pregačicu koju je nosila-sve detalje majka je kasnije potvrdila i priznala da nikada nije govorila o tome.Drugi pacijenti dali su jednako točne opise dogadjaja koji su se zbili precima što su živjeli prije više destljeća ili čak stoljeća.

  Druga iskustva sadržavala su pristup rasnim i kolektivnim sjećanjima.Pojedinci slavenskog porijekla iskusili su kako je bilo sudjelovati u osvajačkim pohodima Džingis-Kanovih mongolskih hordi,plesati u transu s Bušmanima iz pustinje Kalahari,prolaziti ritual inicijacije australskih Aboridžina,te kako je umrijeti kao obredna žrtva Asteka.I u ovom slučaju opisi su često sadržavali opskurne povijesne činjenice i razinu znanja koja je uglavnom bila posve nepovezana s pacijentovim obrazovanjem,rasom i prijašnjim doticajem s temom.Na primjer,jedan je neuki pacijent dao iznimno detaljan prikaz tehnika od kojih se sastojala egipatska praksa balzamiranja i mumificiranja,uključujući opis oblika i različitih značenja amuleta i pogrebnih kutija,popis materijala korištenih pri pričvršćivanju mumijine odjeće,veličinu i oblik mumijinih zavoja,te druge ezoterične aspekte egipatskih pogrebnih službi.Drugi su se pojedinci pak 'ugodili' na kulture Dalekog istoka,te ne samo da su davali impresivne opise o tome kako je to posjedovati japansku,kinesku ili tibetansku psihu,nego su i prenosili različita taoistička,odnosno budistička učenja!

  U stvari,činilo se da uopće ne postoje granice onoga na što su se Grofovi pacijenti mogli spojiti u seansama s LSD-om.Činilo se da su kadri spoznati kako je biti bilo koja životinja,pa čak i biljka,na evolucijskom stablu.Mogli su iskusiti kako je to biti krvna stanica,atom,termonuklearni proces unutar Sunca,svijest cjelokupnog planeta,pa čak i svijest čitavog svemira.Nadalje,pokazali su sposobnost transcendiranja prostora i vremena,tako da su povremeno iznosili nevjerojatno točne informacije iz budućnosti.Što je još zanimljivije,ponekad su tijekom svojih mentalnih putovanja susretali vanzemaljske inteligencije,neutjelovljena bića(op.prev.-bića van utjelovljenja/inkarnacije),duhovne vodiče s „viših razina svijesti“ i druge nadljudske entitete.

  Ispitanici su,osim toga,povremeno putovali u ono što se činilo da su paralelni svijetovi i druge razine stvarnosti.U jednoj posebno iscrpljujućoj seansi mladić koji je patio od depresije našao se u nečemu što je izgledalo kao druga dimenzija.Bila je sablasno osvijetljena i,premda nikoga nije mogao vidjeti,osjećao je  da je puna neutjelovljenih bića.Iznenada je tik do sebe osjeto prisutnost koja je,na njegovo iznenadjenje,započela s njim telepatski komunicirati.Zamolila ga je da stupi u vezu s parom koji živi u moravskom gradu Kromerizu i javi im da je njihov sin Ladislav dobro zbrinut i da je dobro.Potom mu je dala ime,adresu i telefonski broj bračnog para.

  Ti podatci ni Grofu ni mladiću nisu govorili ništa i činili su se potpuno nepovezani s mladićevim problemima i sa samim liječenjem.Pa ipak,Grof ih nije uspijevao izbaciti iz glave.“Nakon nešto

oklijevanja i pomiješanih osjećaja,konačno sam odlučio napraviti ono zbog čega bi me moji kolege sigurno bili ismijali da  su znali za to.“-kažeGrof.“Došao sam do telefona,okrenuo broj u Komerizu i upitao mogu li razgovarati s Ladislavom.Na moje zaprepaštenje,žena na drugoj strani linije počela je ridati.Kada se malo smirila,isprekidanim je glasom rekla:'Naš sin  nije više s nama;preminuo je,izgubili smo ga prije tri tjedna'“

Šezdesetih godina Grofu je ponudjen posao u Centru za psihijatrijska istraživanja u Marylandu (Maryland Psychiatric Research Center )tese preselio u Sjedinjene Države  .I ovaj je Centar provodio kontrolirane studije psihoterapeutske primjene LSD-a,tako da je Grof bio u mogućnosti nastaviti svoja istraživanja.Osim ispitivanja učinaka opetovanih seansi s LSD-om na pojedincima s različitim mentalnim poremećajima,Centar je takodjer proučavao učinke na „normalne“ dobrovoljce-liječnike ,medicinske sestre,slikare,glazbenike,filozofe,znanstvenike,svećenike i teologe.Grof je ponovno otkrio kako se ponavlja isti fenomen.Kao da je LSD ljudskoj svijesti omogućio pristup nekoj vrsti beskonačnog sustava podzemne željeznice,labirintu tunela i prolaza koji su se nalazili u podzemnim predjelima svijesti,labirintu koji je doslovce sve u svemiru povezao sa svim ostalim.

  Nakon što je osobno proveo više od tri tisuće seansi s LSD-om (svaka je trajala minimalno pet sati),i proučio zapise o više od dvije tisuće seansi koje su proveli njegove kolege,grof je postao čvrsto uvjeren da je na tragu nečeg izuzetnog.“Nakon mnogo godina muke i zbrke s koncepcijama,zaključio sam da podatci ukazuju na hitnu potrebu za drastičnom revizijom postojećih paradigmi psihologije,psihijatrije,medicine i,najvjerojatnije,znanosti općenito“-ističe Grof.“Mislim da sada nema nikakve dvojbe da je naše današnje razumijevanje svemira,prirode stvarnosti ,a posebice ljudskih bića površno,netočno i nepotpuno.“

Kako bi opisao takve fenomene iskustava u kojima svijest nadilazi uobičajene granice osobnosti,Grof je skovao izraz transpersonalno,a potkraj šezdesetih udružio se sa nekolko drugih,slično mislećih stručnjaka,uključujući psihologa i pedagoga Abrahama Maslowa,kako bi utemeljio novu granu psihologije nazvanu transpersonalna psihologija.

  Ukoliko naš dosadašnji pogled na stvarnost ne može objasniti transpersonalne dogadjaje,koje bi ga novo shvaćanje moglo zamijeniti?Grof vjeruje da je to holografski model.Kako ističe,sve ključne karakteristike transpersonalnih iskustava-osjećaj da su sve granice samo privid,manjak razlikovanja izmedju dijela i cjeline,te medjusobna povezanost svih stvari-kvalitete su koje bi čovjek očekivao pronaći u holografskom svemiru.Osim toga,smatra da uvijena priroda prostora i vremena u holografskoj domeni objašnjava nepovezanost transpersonalnih iskustava za uobičajena prostorna i vremenska ograničenja.

  Grof smatra da i gotovo beskonačan kapacitet za pohranu i dohvat podataka takodjer objašnjava činjenicu da vizije,fantazije i drugi psihološki „geštalti“(op.prev.-od njemački gestalt što znači 'cjelina' ili'oblik' ;u geštalt psihologiji)sadrže ogroman broj podataka o osobnosti pojedinca.Jedna jedina slika doživljena tijekom LSD seanse može sadržavati podatke o općenitom stavu pojedinca,traumama koje je iskusio tijekom djetinjstva,podatke o tome koliko samopouzdanja posjeduje,što osjeća prema svojim roditeljima,a što prema svom braku.Sve to može biti sadržano u općenitoj metafori jednog prizora.Takva su iskustva holografska po još jednom svojstvu,a to je da mali broj prizora može sadsržavati čizav zbir informacija.Stoga primjena slobodne asocijacije i drugih analitičkih tehnika  na detaljima prizora  može prizvati daljnju poplavu podataka o danom pojedincu.

  Holografska ideja može poslužiti kao model za kompozitnu narav arhetipskih slika.Kao što Grof primjećuje,holografija omogućava       upotrebu niz ekspozicija,kao na primjer,slike svakog člana velike obitelji,na istom  komadu filma.Kada se to napravi,razvijeni komadi filma sadržavat će sliku pojedinca koji ne predstavlja nijednog od članova obitelji,nego sve njih istovremeno.“Te istinski kompozitne slike predstavljaju izvrstan model za odredjenu vrstu transpersonalnog iskustva,kao što su arhetipske slike Kozmičkog Čovjeka,Žene,Majke,Oca,Ljubavnika,Prevaranta,Budale ili Mučenika.“.objašnjava Grof.

  Ako se svako osvjetljenje napravi pod donekle drugačijim kutem,umjesto da proizvede kompozitnu sliku,film stvara niz holografskih slika koje se naizgled transformiraju jedna u drugu.Grof vjeruje da to ilustrira još jedan aspekt vizionarskog iskustva-tendenciju nebrojenih slika da se razvijaju u brzom slijedu,tako da se svaka pojavljuje i odmah potom rastvara u slijedeću,kao da se radi o magiji.Smatra da uspjeh holografije u modeliranju toliko mnogo različitih aspekata arhetipskih iskustava ukazuje na to da postoji duboka veza izmedju holografskih procesa i načina nastanka arhetipova.

  Doista,Grof smatra da dokazi o uvijenom,holografskom redu izlaze na površinu gotovo svaki puta kada netko iskusi neuobičajeno stanje svijesti:

Bohmov koncept uvijenih i odvijenih redova,i zamisao da neke važne aspekte stvarnosti ne možemo iskusiti i proučavati u uobičajenim okolnostima od neposredne su važnosti za razumijevanje neuobičajenih stanja svijesti.Pojedinci koji su iskusili različita neuobičajena stanja svijesti,uključujući i obrazovane i napredne znanstvenike iz različitih znanstvenih disciplina,često govore da su bili ušli u skrivena područja stvarnosti koja su se činila autentičnima i u jednom smislu implicitna,i nadredjena,svakodnevnoj stvarnosti.

   Nastaviće se