Jinmyo Renge osho-ajari
Dainen-ji, ljeto 2006

Ne tako davno bila je noć, a sada je jutro. Ne tako davno započeo je ovaj skup u dharmi i već uskoro on će biti završen.

I neće proći puno, a već će netko slušati snimku ovog govora (ili čitati transkript), a ja ću biti mrtav već godinama.

Sve se događa tako brzo.

To događanje, ta aktivnost, to potpuno odvijanje realnosti nepostojanosti je zapravo jedino što se ikada i događa.

 Naša praksa je praksa otvaranja toj stvarnosti i shvaćanja da je ona dio naše vlastite prirode.

Virya, ili potpunost djelovanja jedna je od šest Paramita (obilježja ili vrlina).

Paramite opisuju aspekte svjesnosti stvarnosti koji se otkrivaju u procesu (duhovnog, zen) prakticiranja.

Potrebno je početi od nekog elementa, recimo velikodušnosti, potpunosti u djelovanju ili slično, ali oni se svi očituju dinamički kako se praksa odvija.

U shemi Mahayane postoji šest sljedećih

Paramita:

Dana Paramita: velikodušnost

Sila Paramita: integritet ili disciplina

Ksanti Paramita: strpljenje ili fleksibilnost

Virya Paramita: potpunost očitovanja

Dhyana Paramita: Zazen (meditacija) ili prakticiranje

Prajna Paramita: Radikalni uvid, realizacija ili savršena spoznaja (praznine)

Od tih šest, Virya je najvažnija, jer bez nje ništa se neće dogoditi.

Samo ćemo sjediti „okolo“, tako usput, umjesto stvarnog sjedenja prakse realizacije (zazen).

Postoje mnogi načini razumijevanja što je zapravo viriya, kao: „trajni napor nadilaženja lijenosti“, vitalnost, entuzijazam, srčanost i snaga.

Ali ništa od toga nije dobar opis onoga što moramo razumjeti kroz - i unutar naše prakse.

U knjizi, “Put bez puta”, Zen Majstor

 Anzan Hoshin kaže o viryi:

„…Potpunost očitovanja bi mogla biti od najvećeg značaja od svih šest Paramita koje trebamo razviti.

Bez nje, naša praksa može biti zasnovana samo na slikama i idejama, očekivanjima i konceptima.

Virya je kao fini čelik oštrice mača.

Bez jake oštrice, nevažno je koliko je oštra ili dobro izbrušena ivica mača.

Zapravo, bez potpunosti djelovanja, oštrica će samo ostati u koricama.

Da bi uistinu presjekli konfuziju i dualnost uobičajenog uma

Manjusrijevim mačem Dhayne i Prajne moramo biti u stanju TO potpuno izvršiti, ne zadržavajući ništa.

 Ako ne presiječemo dualnost i strategije običnog uma, onda bešavno jedinstvo cijelog trenutka neće nikada biti življeno...„

Da bismo prakticirali onkraj strategija prvo moramo vidjeti svoje strategije, ne slijediti ih nego se otvoriti onkraj, iza njih.

I stoga je od najvećeg značaja držati se uputa koje su nam dane i suzdržati se od dodavanja i slijeđenja naših vlastitih verzija prakse.

Ne-propagacija, znači ne propagaciju bilo koje misli, osjećaja, teorija i koncepata o bilo čemu, a to se također odnosi na našu praksu, jednako kao i na bilo koju drugu temu koja se može pojaviti dok sjedimo.

Razmišljanje o prakticiranju nije prakticiranje.

Ako nije rečeno da se čini nešto određeno tijekom prakse, onda to nemojte ni činiti.

Pitajte ako je nešto privuklo vašu pažnju i smatrate da je vrijedno diskusije, ali nemojte eksperimentirati.

Postoji deset tisuća strategija koje možemo pokušati primijeniti na našu praksu ali na kraju sve propadnu.

Na primjer, razmatrajući dah, umjesto koristeći ga kao oslonac s kojega se otvaramo cjelini iskustva, samo će voditi još većoj diskurzivnosti.

Studenti će također nekada „promatrati“ sebe kako prakticiraju, kao da prate sebe uokolo.

Ako tako pratite sebe, samo ćete se sami sebi ispriječiti na putu.

Stalno procjenjivanje vlastitog „napretka“ druga je zamka koja se često pojavljuje.

Dopuštajući pasivni otklon u misaonu priču i opravdavajući to povremenom provjerom da li još uvijek dišete, ili da li je zid još tamo i onda se ponovno vraćajući u priču nije potpunost djelovanja u vašoj praksi.

Uvijek iznova vidim studente kako si dopuštaju upadanje u iste jame konfuzije i tuposti, ponovno i ponovno.

Nemojte samo upadati u to blato.

Ne stavljajte svoje lice u to. USTANITE.

Kako to učiniti?

Sjedite uspravno, utite. Prakticirajte.“

Roshi nastavlja:
„Potpunost djelovanja mora biti slobodna od strategija i romantičnih predodžbi o prosvjetljenju i postajanju Budom. Nema koristi od naprezanja u postavljanju nogu u puni lotos i pokušaja da izvučete sebe iz samsare u nirvanu.“

Jednostavno ne možete biti nigdje drugdje nego upravo ovdje, u ovom trenutku.

Potpunost djelovanja ne znači neku vrstu duhovne gimnastike niti boksanja slike
o sebi.

Potpunost djelovanja ili očitovanja je predaja u potpunosti pažnji, iznova i iznova.

Potpunost djelovanja je biti krajnje izravan sa svime što se pojavljuje.

Potpunost djelovanja je činjenje svega što treba biti učinjeno i to, što je potpunije moguće - činjenje potpunog koraka, potpunog udaha, potpunog dodira, potpunog slušanja.

To je potpuna praksa koja se čini cijelim bićem.

Bez ove vrste potpunosti sve bi ovo bile samo riječi.

Možemo reći, „O, da, sve je priroda Bude, sadržana u samoj sebi. Nemoj se boriti, samo se probudi.“

I mogli bismo ići kroz kretnje, sjediti na jastuku za meditaciju i zuriti u zid propisani broj minuta i potrošiti svoje vrijeme.

Ali, što je vrijeme?

Tko je ovo?

Zen je „direktna transmisija izvan riječi i slova, koja ukazuje direktno na um“, pokazujući direktno na ovaj trenutak, direktno upravo na ovo.

Zid je u potpunosti zid.

Nema sumnje u vezi s time; ništa nije zadržano, ništa nije pogurano.

Nema veze da li ga zovete zid ili ne, on je u potpunosti djelovanja, bivanja onoga što jeste.

Potpunost očitovanja je ono što zid jeste.
Totalna potpunost je naša praksa, to je ono što praksa jest.

Presijecanje kroz slavu i krivicu, nadu i strah, samo tu sada jesmo.

Udišući, izdišući.

Ne nazivajući to samsara ili nirvana, dobro ili zlo, ja ili drugi, budimo u potpunosti upravo u ovomu sada.

Ako hodaš, hodaj.

Ako govoriš, govori, ako slušaš, slušaj.

U totalnoj potpunosti djelovanja, u cjelovitoj praksi, počinje i očitovanje Buda dharme.

Ako smo u potpunosti kao ovaj dah, onda će se taj dah očitovati kao potpunost djelovanja.

Viđenje ima svoju vlastitu inteligenciju, slušanje svoju, vi ste suvišni.

Sva borba prestaje i otkrivamo da čak niti ne moramo pokušavati znati bilo što.
Sve je već samo-znano bez onoga koji zna i bez objekta znanja, bez znanoga.

 Bezgranično poznavanje počinje svitati i nastavlja sjati poput mandale u kojoj se prosvjetljenje stalno rađa.

To se ne događa nigdje drugdje i ni u jedno drugo vrijeme, nego upravo u ovome.

Zato ispraznimo se u potpunosti aktivnosti, prakticirajmo u potpunosti, shvatimo put u potpunosti.

Trenutak za trenutkom, svijet koji se otvara u praksi proširuje se u deset smjerova, potpuno se očitujući u suncu i kiši i vjetru.

Očituje se u potpunosti i kao bol u tvom koljenu i kao užitak od dodira hladne vode na tvom licu u vreli ljetni dan.

Očituje se sasvim i kao zvuk pri dodiru tla tijekom meditativnog hodanja.

Očituje se u potpunosti kao prazna rola toaletnog papira koja treba biti zamijenjena, printer koji ne radi, kao tvoj posao, tvoja obitelj i prijatelji.

Očituje se u potpunosti akcije upravo sada i u svakom trenutku kao sve što doživljavaš.

Svijet se pokazuje kao bogat, zaigran, u neprekidnoj mijeni detalja.

Vi niste odvojeni od potpunosti bivanja svijeta i mogućnost vašeg Buđenja postoji samo zbog mogućnosti vaše potpunosti u bivanju, djelovanju.

Dok se ne ispraznite sasvim u potpunosti djelovanja vi zapravo ne sjedite , vi samo kao da sjedite.

Ali i ako nešto pokušavate, gurate prema naprijed i onda se vraćate, zadržavate, ni tada ne sjedite.

Vi ste onda samo u nekom čudnom meditacijskom tripu.

Kada stvarno prakticiramo mi ne činimo da se išta događa.

Ne činimo da se senzacije događaju, niti boje, oblici ili zvuci.

Oni su već prisutni.

Sve što trebamo učiniti je - dozvoliti pažnji da se otvori onomu što već jest. Senzacije i boje, oblici i zvuci već jesu u potpunosti djelovanja.

Kada se i ti otpustiš u toj potpunosti očitovanja, otpuštaš se u ono što je već manifestirano u potpunosti kao ti i kao svijet.

U seriji: "Wild Time: Commentaries on Dogen zenji's "Uji: Being Time", Roshi kaže,
Sve se pojavljuje ovdje i sada.

Ne da je to pojavljivanje stvari ovdje plus sada.

Ovdje je sada.

Sada je ovdje.

To nije vrijeme plus mjesto jednako iskustvo.

To je sada- jednako ovdje- jednako jest.

To je potpunost u kojoj se moraš otpustiti da bi shvatio tko si.

Bez te potpunosti u kojoj se predaješ, ništa nije ostvareno, ništa nije stvarno.

Sve što imaš su priče, opisi, pretpostavke i fiksacije.

Otpuštanjem sebe u ono što se odvija kao sve, što se pojavljuje svuda kao sve, upravo sada, shvaćaš ovo pojavljivanje.

Ti si realizacija tog pojavljivanja.

Bez potpunosti u djelovanju koja ne treba nikoga da je čini, koju nitko i nije učinio,
nego je ona potpunost koja se sama očituje, ništa se ne bi pojavilo.

Mi smo otvoreni potpunosti očitovanja samo kada ne zadržavamo sami sebe ili sami sebi ne priječimo put slijedeći tendencije i navike.

Zapravo prepoznavanje obrasca kao obrasca, tendencije kao tendencije, može biti teško.

Koristili smo obrasce i tendencije da definiramo sebe i nekada ne možemo vjerovati da možemo bivati na neki drugi način.

Ali kako Roshi kaže: „mi smo samo uistinu mi sami - kada smo otvoreni stvarnosti kakva jest.“

I mi to možemo tako jednostavno učiniti. Sve što trebamo učiniti je zapravo sjediti kada sjedimo.

Prividno sjedenje to jednostavno neće postići. Samo prividno sjedeći i nadajući se da će se nešto postići - neće.

Otvorite se ovom dahu.

Sada.

Sada.

Mislim to.

Stvarno, stvarno to mislim.

Molim vas?

Nije samo za vaše vlastito dobro.

Ništa dobro se ne može učiniti bez ovoga.

Pogledajte svijet.

Pročitajte novine.

Ili samo poslušajte sve te loše stvari koje govorite sebi - o sebi; i o drugim ljudima.

To je strašno.

Problem je što svi govore te stvari sebi - o sebi i o svima drugima.

I oni su tamo vani: voze aute, pucaju iz pištolja, kupuju cipele, imaju djecu, vladaju državama, pišu računalne programe, sviraju muziku, kuhaju, jedu i rade sve ostale stvari koje utječu na svakoga i sve u svijetu.

Netko mora učiniti ove stvari bez toliko negodovanja, jasno i potpuno i dobro.

 Zato molim vas, otpustite sebe u potpunosti djelovanja, u potpunosti očitovanja.

Učinite to zaustavljajući se.

Prestanite sa svim tim.

Samo sjedite uspravno.

Sada.

Spomenuo sam ranije kako sve brzo prolazi.

Sada je ovaj razgovor o dharmi gotovo završen.

Proljeće dolazi i prolazi, ljeto dolazi i prolazi, jesen dolazi i prolazi, zima dolazi i prolazi.

I vi i ja, i svi, dolazimo i odlazimo.

Zato, otpustite.

Otpustite se u ovo dolaženje i odlaženje.

 Otpustite se u potpunosti očitovanja ne slijedeći sebe i otvorite se u svih deset smjerova oko sebe.

Sada sam završio ovaj govor.

Vi biste također trebali prestati govoriti sebi.