Vagabund je naziv za nekoga tko nema dom, nema stalno mjesto prebivanja, nego luta svijetom. Traga li on za čime? Uvijek za nekim boljim mjestom? Kao da ni jedno nije dovoljno dobro da se na njemu trajno zaustavi.

Kao što u svojoj pjesmi Vagabund bosanski pop pjevač Zdravko Čolić pjeva:
 

Jurim po prerijama
skitam po planinama
tražim po sjajnim zvijezdama

borim se s vjetrovima
skrivam se po šumama
drugujem sa lutalicama

Možda i u tvom srcu nešto zatitra na ovu sliku koja oslikava unutarnji nemir? Možda se negdje u sebi možeš poistovjetiti s tom slikom?

Jesi li već postao tragatelj?

Svi ljudi, u manjoj ili većoj mjeri. Traže nešto u životu. Čak i ako nisu nikada napustili mjesto svojega rođenja, misli su im uvijek u potrazi za nečim, srce se nada i iščekuje.

Neki traže točno određene stvari, biraju ono što smatraju najvrijednijim u ovomu životu, bore se za to, i istovremeno pokušavaju izbjeći ono što smatraju nepoželjnim - što im nikada ne uspijeva u potpunosti – pa se naizmjenično raduju i plaču i pokušavaju uvijek iznova osmisliti neku novu, uspješniju strategiju.

Ali i oni koji ne znaju točno što žele, također, u jednom ili drugom smislu, lutaju ovim svijetom, također se nadaju nečemu – nekoj pravoj sreći, koja kao da nikada ne dolazi, ili ako im se i učini da su je našli, ponovno izmiče. I tako uvijek iznova…

Ali to nisu pravi tragatelji. To su oni koji spavaju i u snu traže.

Međutim, postoje ljudi koji počinju slutiti konačnu uzaludnost svega, za koje više nema mjesta na kojemu bi njihovo srce moglo trajno prebivati … i u njima se budi osjećaj o postojanju nečega drugoga, čudesnog i stvarnog, iako još uvijek nevidljivog.

Nevidljivog, jer njihove su oči dugo bile zatvorene, sve dok ih nije otvorilo pitanje o smislu. I oni tada postaju tragatelji - oni koje vodi čežnja za pronalaskom stvarnog smisla i krajnje Istine.

Ta čežnja po vječnom zakonu zračenja privlači i snagu potrebnu za kretanje u konačnu potragu i da istrajnost na tomu putu do dobroga kraja.

Ta snaga dolazi iz neprolaznog carstva, jer to što takvi ljudi traže, neprolazno je. A neprolazno znači jedino uistinu postojeće, a to znači jedino uistinu vrijedno potrage, našeg srca, našega života.

Kao što kažu dalje stihovi spomenute pjesme:
 

Šta je život i smrt,
šta je strah
postojiš samo Ti,
Ti daješ nadu i moć
da tražim dalje i dalje
taj dom u kojem ziviš Ti

Ako ostanemo vjerni toj, u početku, još tihoj struji snage, toj čežnji, svjetlo u vlastitu srcu bit će sve jače i sigurno nas voditi i kroz strah i kroz prepreke, prema domu u kome stanuju Svjetlo u Ljubav, a koji je i naš istinski dom.


Priredila: Eloratea

ZNANJE

Portal za razvoj svijesti