koja stvara sve predmete i pojave našeg fizičkog svijeta gotovo jednako kao što komad holografskog filma stvara hologram.Bohm tu dublju razinu stvarnosti naziva implicitni ili „uvijeni“ red,a našu vlastitu razinu postojanja naziva eksplicitni ili odvijeni red.

Bohm te izraze upotrebljava jer smatra da je manifestacija svih oblika u svemiru rezultat bezbrojnih uvijanja i odvijanja izmedju ta dva reda.Na primjer,Bohm vjeruje da elektron nije jedan objekt već cjelokupnost ili ansambl uvijen u cjelinu prostora.Kada neki uredjaj detektira prisutnost jednog jedinog elektrona,to je jednostavno zato  što se jedan aspekt elektronovog ansambla  razvio,slično kao što se kap tinte razvije iz glicerina,na nekom odredjenom mjestu.Kada se čini da se elektron kreće,to je zbog kontinuirane serije takvih odvijanja i uvijanja.

Drukčije rečeno,elektroni i sve druge čestice  nisu ništa više  supstancijalne ili stvarnije od oblika koji poprimi voda dok šikće iz fontane.Podržava ih stalni priljev iz implicitnog reda ,i kada se čini da je čestica uništena,ona nije izgubljena.Samo se ponovo skrila natrag u dublji red iz kojeg je izniknula.Komad holografskog filma i slika koju proizvodi takodjer su primjer implicitnog i eksplicitnog reda.Film je implicitni red jer je slika kodirana u njegovim interferencijskim uzorcima skrivena potpunost uvijena u cjelinu.Hologram projiciran s filma je eksplicitni red jer predstavlja odvijenu i opažljivu inačicu slike.

Stalna i tekuća izmjena izmedju dva reda objašnjava kako čestice kao što su elektron i atom pozitronija mogu mijenjai oblik iz jedne vrste čestice u drugu.Takvi prijelazi mogu se vidjeti kada se jedna čestica,recimo elektron,uvija natrag u implicitni red,dok se druga-foton-odvija i zauzima njezino mjesto.Objašnjava i kako se kvant može manifestirati ili kao čestica ili kao val.Prema Bohmu,oba su aspekta uvijek uvijena u kvantov ansambl,medjutim način na koji promatrač medjudjeluje sa ansamblom odredjuje koji aspekt se odvija,a koji ostaje skriven.Kao takva,promatračeva uloga u odredjivanju oblika koji će kvant poprimiti možda nije ništa tajnovitija od činjenice da način na koji draguljar manipulira s draguljem odredjuje koje će njegove facete postati vidljive a koje ne.Budući da se izraz hologram obično odnosi na sliku koja je statična i ne sadrži dinamičnu i stalno aktivnu prirodu nebrojenih uvijanja i odvijanja koja svakog trenutka stvaraju naš svemir,Bohm je sklon svemir opisivati ne kao hologram,nego kao „hologibanje“.

Postojanje dubljeg i holografski uredjenog reda objašnjava i zašto stvarnost na subjektivnoj razini postaje nelokalna.Kao što smo vidjeli,kada je nešto holografski uredjeno,sav privid položaja se ruši.Reći da svaki dio ili komad holografskog filma sadrži sve informacije koje posjeduje cjelina u biti je samo drugi način da kažemo da su informacije rasporedjene nelokalno.Dakle,ukoliko je svemir uredjen prema holografskim načelima,očekivalo bi se da i on ima nelokalna svojstva.