Još jedan važan primjer nelokalne povezanosti.Bohm i Aharonov otkrili su da u pravim okolnostima elektron može „osjećati“ prisutnost magnetskog polja koje se nalazi u području  gdje je vjerojatnost  da se pronadje elektron jednaka nuli.Ta je pojava danas poznata pod nazivom Ahoronov-Bohmov učinak,no kada su dvojica znanstvenika prvi put objavili svoje otkriće,mnogi fizičari nisu povjerovali da je takav učinak moguć.Čak je i danas,unatoč tome što je učinak potvrdjen u brojnim pokusima,preostalo dovoljno skepticizma ,pa se ponekad još uvijek pojavljuju znanstveni članci u kojima se tvrdi da on,u stvari,ne postoji.

Bohm je,kao i uvijek,stoički prihvatio svoju,već ustaljenu,ulogu glasa iz gomile koji hrabro objavljuje da je car gol.U intervjuu vodjenom nekoliko godina kasnije dao je jednostavan sažetak filozofije na kojoj se temelji njegova hrabrost:“Dugoročno je daleko opasnije držati se iluzije nego se suočiti sa stvarnim činjenicama.“

Unaotoč tome,ograničen odgovor  na njegove zamisli  o cjelovitosti i nelokalnosti ,kao i njegova vlastita nemoć da pronadje način na koji nastaviti dalje,doveli su do toga da je svoju pozornost preusmjerio na druga pitanja.To ga je navelo da šezdesetih godina pobliže promotri red.Klasična znanost,u pravilu stvari dijeli u dvije kategorije:one koje posjeduju red u rasporedu svojih dijelova i one čiji su dijelovi postavljeni neuredjeno,odnosno nasumično.Snježne pahuljice,računala i živa bića-svi su oni uredjeni.Uzorak koji napravi pregršt zrnaca kave prosutih po podu,ruševine koje ostaju nakon eksplozije i nizovi brojeva koje generira kolo ruleta nisu uredjeni.

Kada je Bohm dublje istražio problem,uvidio je da postoje i različiti stupnjevi reda.Neke su stvari mnogo uredjenije od drugih,a to podrazumijeva da u svemiru postoje beskonačne hijerarhije reda.Bohma je to navelo na zaključak da stvari koje percipiramo kao neuredjene možda uopće nisu takve.Možda je njihov red tako „neograničeno visokog stupnja“da se nama samo čine nasumične (zanimljivo,matematičari ne mogu dokazati nasumičnost,i premda se neki nizovi brojeva kategoriziraju kao nasumični,to su samo učena nagadjanja).

I dok je bio udubljen u razmišljanja o tome,Bohm je u BBC-evoj televizijskoj emisiji ugledao uredjaj koji mu je pomogao da dodatno razvije svoje zamisli.Uredjaj je bio posebno konstruirana posuda koja je sadržavala velik rotirajući cilindar.Uzak prostor izmedju cilindra i posude bio je ispunjen glicerinom-gustom,prozirnom tekućinom-a u glicerinu je nepomično plutala kap tinte.Bohma je zanimalo to što kada se ručku cilindra okrenulo.kap tinte proširila se kroz sirupasti glicerin i činilo se da nestaje.Medjutim,čim bi ručku okrenuli u suprotnom pravcu,nejasan trag tinte polako  se sjedinjavao i ponovo oblikovao kapljicu.

Bohm piše:“To me odmah dojmilo kao vrlo značajno za pitanje reda,jer kada se kap tinte razastrla,još uvijek je posjedovala 'skriveni'(to jest,neizraženi)red koji se pojavio kada se ponovo sastavila.S druge strane,u našem svakodnevnom jeziku rekli bismo da je tinta,kada se razlila kroz glicerin,bila u stanju 'nereda'.To me dovelo do zaključka da se tu moraju uvesti nova poimanja reda.“

Ovo je otkriće ostavilo snažan dojam na Bohma.Naime,pružilo mu je nov način gledanja na mnoge probleme o kojima je razmišljao.Nedugo nakon što je 'naletio' na uredjaj s tintom u glicerinu susreo se  s još boljom metaforom zarazumijevanje reda,metaforom koja ne samo da mu je omogućila da pomiri sve različite pravce svojih dugogodišnjih razmišljanja,nego je to postigla takvom snagom tumačenja da se činila kao skrojena za tu svrhu.Ta metafora je-hologram.

Čim je Bohm počeo razmišljati o hologramu,uvidio je da on takodjer pruža novi način za razumijevanje reda.Kao i kap tinte u raspršenom stanju,interferencija uzoraka snimljenih na komadu holografskog filma golom se oku takodjer činila neuredjenom.Oboje posjeduju redove koji su skriveni ili uvijeni na vrlo sličan način kao što se red u plazmi uvija u prividno neuredjeno stanje svakog njezinog elektrona.Medjutim,to nije bio jedini uvid koji je hologram pružio.

Što je Bohm više razmišljao o tome,to je bio više uvjeren da svemir u svojem djelovanju zapravo koristi holografska načela,da je sam svemir,u stvari,golemi hologram u tijeku,a ta mu je spoznaja omogućila da sve svoje različite uvide  kristalizira u sveobuhvatnu i kohezivnu cjelinu.Prve članke o svom holografskom pogledu na svemir objavio je početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća,a osamdesetih je u knjizi pod naslovom Wholeness and the InplicateOrder(Cjelovitost i implicitni red) predstavio zrelu destilaciju svojih misli.U njoj je ostvario više od pukog povezivanja i toliko radikalan koliko je oduzimao dah