Svjesnost svjesnosti (Ili awareness watching awareness)
Strah od gubljenja poznatog od pamtivijeka čovjeka drže u zarobljeništvu.
To je vrlo moćan strah.
Stoga je želja za održanjem ega, iluzije o postojanju odvojenog ja, bilijun puta veća od želje za okončanjem ove iluzije.
I kod onih koji proučavaju, razmišljaju i raspravljaju o duhovnim temama.
Stoga postojanje direktne metode (ili direktnih metoda) brzog i radikalnog okončanja ego iluzije ostaje nezamijećeno ili neshvaćeno, to jest nebitno, dok god se u čovjeku ne probudi istinska, dovoljno snažna želja za oslobođenjem.
Ali postoje tekstovi i metode koji mogu pomoći jačanju te želje kada je jednom probuđena.
Pretvaranje da ta želja već postoji iako zapravo ne postoji, dok god je tu strah od napuštanja poznatog, ne pomaže buđenju stvarne želje za konačnim oslobođenjem.
Tu jedino pomaže apsolutna iskrenost prema sebi.
Kada je ta želja jednom donekle razvijena, rješenje za potpuno ukidanje straha od napuštanja poznatog (koncepta odvojenog ja, kao tijela koje živi, misli i kreće se u svijetu odvojenih objekata) je okretanje pažnje unutra; postupni prestanak gledanja van u svijet tijela i misli i okretanje pažnje prema samoj svjesnosti, aktualnoj prisutnosti.
Okretanje svjesnosti k svjesnosti.
Okretanje svjesnosti svome izvoru, sebi samoj.
Strah se raspršuje s iskustvom.
Kako se pojavljuje i razvija osjećaj vječnog života, vječne prisutnosti iznutra strah od gubitka onoga što se prethodno zvalo životom nestaje.
Jer se uviđa snolikost i iluzornost onoga što se smatralo stvarnim.
Mišljenje tu ne pomaže.
Ono se jednostavno zaobilazi u prakticiranju okretanja svjesnosti unutra.
Misli ostaju spolja.
Mora se osjetiti iznutra beskonačnost, kontinuitet i nedjeljivost života i svijesti.
Vraćajući se uvijek iznova svjesnosti, ako je probuđena dovoljno jaka želja za oslobođenjem, taj osjećaj se počinje brzo razvijati.
Ujedno dalje raste želje za potpunim obitavanjem u prirodnom stanju čiste svjesnosti brišući želju za imaginarnom egzistencijom.
Na početku tek suptilni osjećaj brzo prerasta u stvarnost.
Taj suptilni osjećaj se javlja već nakon kratkog vremena provedenog u usmjerenju prema unutra, prema svjesnosti svijesti.
Ali zbog duge i često snažne navike gledanja vani i nazivanja sna stvarnošću, dobro je nakon prvih uvida u realnost istinskog bića nastaviti ovo gledanje unutra.
„Poznavanje istinske prirode znači postojanje bez tuge, patnje, bolesti i smrti.
To je kao mijenjanje ograničene iluzije za beskonačnu svjesnost, život, ljubav, blaženstvo, mir.“
S vremenom, ili već odmah na početku ovog pristupa, razvija se ljubav prema ovoj čistoj svjesnosti, počinje se osjećati duboko, intimno jedinstvo s njom do nestanka “ja” i ostajanja same svjesnosti.
To bivanje, ta svjesnost je vječni život, nirvana, tao, kraljevstvu u nutrini.
Čista svjesnost je potpuno transparentna.
U njoj nema misli, nema tijela, svijeta ni svemira.
Iako prazna od svega ovoga, ona je puna punina, savršena, svjesna, zračeća.
Više o direktnom putu i awareness watching awareness metodi na:
http://www.albigen.com/uarelove/
Napisala Eloratea
bglavac
irida
edin.kecanovic
