Čovjek ne može ne  ostati zadivljen nad stupnjem do kojega se Bohm uspio osloboditi uskih kalupa znanstvene uvjetovanosti i izaći sa posve novom,doslovno kolosalnom zamisli,zamisli koja posjeduje i unutarnju postojanost i logičku moć da s jednog posve neočekivanog motrišta objasni najrazličitije pojave fizičkog iskustva.

....To je teorija koja je toliko intuitivno zadovoljavajuća da su mnogi ljudi osjetili da bi svemir,čak i ako nije onakav kakvim ga Bohm opisuje,trebao biti takav.

    -John P. Briggs i David Peat

     Looking Glass Universe

 

  Put koji je Bohma doveo do uvjerenja da je svemir uredjen kao hologram započeo je na samom rubu stvari,u svijetu subatomskih čestica.Njegovo se zanimanje za znanost i način na koji stvari djeluju pojavilo rano.Kao mladić,odrastajući u Wilkes-Barreu u Pennsylvaniji,izumio je čajnik koji ne kaplje,i njegov otac,uspješni poslovni čovjek,nagovarao ga je da pokuša zaraditi na toj ideji.Medjutim,nakon što je shvatio da je kao prvi korak u takvom poduhvatu trebao provesti anketu od vrata do vrata kako bi ispitao svoj izum na tržištu,Bohmovo zanimanje za poduzetništvo je splasnulo.

  Njegovo zanimanje za znanost,medjutim nije,a poslovična znatiželja koja ga je karakterizirala,prisilila ga je da potraži nove vrhunce koje će osvojiti.Najizazovniji od svih vrhunaca pronašao je tridesetih godina prošlog stoljeća kada je posjetio Pennsylvania State College.Naime,ondje se po prvi puta oduševio kvantnom fizikom.

  To je oduševljenje koje je lako razumjeti.Neobična nova zemlja koju su fizičari otkrili da se skriva u srcu atoma sadržavala je stvari čudesnije od svega s čim su se Cortes ili Marco Polo ikada susreli.Taj svijet je bio na osobit način intrigantan stoga što se činilo da se sve s njim u vezi protivi zdravom razumu.Više nalik zemlji kojom vladaju čarolije nego produžetku prirodnog svijeta.Kraljevstvo Alice u zemlji čudesa? U kojem su varave sile pravilo,i gdje je sve što je logično okrenuto naglavačke.

  Zapanjujuće je otkriće do kojeg su došli kvantni fizičari da ako se materija razbija na sve manje i manje dijelove,dok se na poslijetku ne dodje do točke gdje ovi dijelovi-elektroni,protoni i tako dalje-više ne posjeduju svojstva predmeta.Na primjer,većina nas sklona je elektrone zamišljati kao sićušne kuglice koje zuje uokolo,no ništa nije dalje od istine.Iako se ponekad može ponašati kao mala kompaktna čestica,fizičari su otkrili da elektron doslovce nema dimenziju.Većini nas to je teško zamisliti budući da na našoj razini postojanja sve ima nekakvu dimenziju.Pa,ipak,pokušate li izmjeriti širinu elektrona,uvidjet ćete da je to nemoguć zadatak.Elektron jednostavno nije poput objekata kakve poznajemo.

  Drugo otkriće fizičara pokazalo je da se elektron može manifestirati ili kao čestica ili kao val.Ako elektron ispucamo na isključeni televizijski ekran,u trenutku udara o fosforescentne kemikalije koje prekrivaju staklo pojavit će se sićušna točka svjetlosti.Ta jedna točka udara koju elektron ostvlja na ekranu jasno razotkriva čestičnu stranu njegove prirode.

  Medjutim,to nije jedini oblik koji može poprimiti.Elektron se može i rasplinuti u nejasan oblik energije,tese ponašati i kao val koji je raširen u prostor.Kada se elektron manifestira kao val,može činiti nešto što ni jedna čestica ne može.Ako ga se ispuca na prepreku u kojoj su napravljena dva proreza,istovremeno može proći kroz oba.Kada se elektroni u obliku vala medjusobno sudare,čak stvaraju interferencijske uzorke.Elektron se poput nekog bića iz narodne predaje koja mijenja oblik,može manifestirati bilo kao čestica ili kao val.

  Opisana 'kameleonska' sposobnost svojstvena je svim subatomskim česticama,a isto tako i svemu za što se nekoć mislilo da se manifestira isključivo kao val.Svjetlost,gama-zrake,radio-valovi,rentgenske zrake-svi se mogu mijenjati iz valova u čestice i obrnuto.Danas fizičari smatraju da se subatomske pojave ne bi trebale klasificirati isključivo kao valovi ili kao čestice,nego kao posebna kategorija „nečega“ što je uvijek na neki način oboje.To 'nešto' su kvanti (quanta) za koje fizičari vjeruju da predstavljaju osnovnu supstanciju od koje je izgradjen cijeli svemir.

  Od svega možda najviše zaprepašćuje to što postoje čvrsti dokazi da se kvanti manifestiraju kao čestice samo onda kada ih gledamo.Na primjer,kada elektron ne promatramo,eksperimentalni nalazi ukazuju  na to da je stalno u obvliku vala.Fizičaru do tog zaključka dolaze na temelju dobro osmišljenih načina za odredjivanje kako se elektron ponaša kad ga se ne promatra(treba napomenuti da je to samo jedna interpretacija dokaza,a ne zaključak svih fizičara;kao što ćemo kasnije vidjeti,Bohm ima drugačiju interpretaciju).

  I opet,ovo više sliči magiji nego vrsti ponašanja koju bismo očekivali u prirodnom svijetu.Zamislite da imate kuglu za kuglanje koja je kugla samo kada je pogledate.Da po cijeloj kuglačkoj stazi posipate talk i takvu „kvantnu“ kuglu zakotrljate prema čunjevima,kugla bi,dok ju gledamo,u talku ostavila jedan jedini trag u obliku linije.Medjutim,kada bismo zažmirili za vrijeme njenog prelaska,vidjeli bismo da je kugla na sekundu ili dvije,dok je nismo gledali,prestala iscrtavati linijski trag,te da je umjesto toga iza sebe ostavila širok valoviti pojas,poput valovitog obrisa pustinjske zmije dok se postrance kreće kroz pijesak.

  Možemo to usporediti sa situacijom s kojom su se kvantni fizičari susreli kada su prvi put došli do dokaza da se kvanti sjedinjuju u čestice samo onda kada ih se promatra.Fizičar Nick  Herbert,pristalica takve interpretacije,kaže da je to ponekad navodilo na zamišljanje kako se iza njegovih ledja nalazi svijet koji je uvijek „radikalno dvosmislena kvantna juha u neprestanom tijeku“.Medjutim,kad god bi se okrenuo da pokuša vidjeti tu juhu,njegov pogled bi ju istog trenutka zamrznuo i vratio nazad u uobičajenu stvarnost.On smatra da nas to pomalo čini poput Mide,legendarnog kralja koji nikad nije mogao osjetiti dodir svile ili milovanje ljudske ruke jer se sve što je dodirnuo pretvaralo u zlato.“Jednako tako,ljudi nikada ne mogu doživjeti istinsku teksturu kvantne stvarnosti“,kaže Herbert,“budući da sve što dodirnemo pretvara se u materiju“.

   Nastavak slijedi

/ne podsjeća li vas,vas koji ste pomaknuli zastor,kako stvari stoje?Konačno se znanstveno dolazi do spoznaja koje su se do sada pranosile samo rijetkima/