Za svoje zanimanje imao je dobar razlog.Tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina pod njegovim ravnanjem provedeni su brojni pokusi s vanosjetilnim percepcijama i snovima.Još se i danas istraživanja vantjelesne percepcije u snovima,provedena u Maimonidesu,smatraju medju najboljim empirijskim dokazima da,barem u našim snovima,možemo jedni s drugima komunicirati na načine koji su trenutno neobjašnjivi.

U tipičnom bi pokusu plaćeni dobrovoljac s navodnim medijskim sposobnostima bio zamoljen da spava u jednoj sobi u laboratoriju,dok bi se osoba u drugoj sobi koncentrirala na nasumično odabranu sliku i pokušavala navesti dobrovoljca da sanja prizor prikazan na toj slici.Ponekad su rezultati bili neuvjerljivi,medjutim u ostalim su slučajevima ispitanici imali snove na koje su očigledno bile utjecale slike.Na primjer,kada su ciljna slika bile Tamayove Životinje koja prikazuje dva psa   koji reže i zavijaju nad hrpom kostiju,ispitanica je sanjala da se nalazi na primanju na kojem nije bilo dovoljno mesa,pa su se svi oprezno pogledavali,pohlepno jedući dodijeljene im obroke.

U drugom je pokusu ciljna slika bio Shagallov Pariz s prozora-slika jarkih boja na kojoj čovjek sa prozora promatra pariški obzor.Slika je sadržavala i nekoliko drugih,neobičnih detalja,uključujući mačku s ljudskim licem,nekoliko malih likova ljudi koji lete po zraku i stolicu prekrivenu cvijećem.Tijekom nekoliko noći ispitanik je opetovano sanjao o francuskim stvarima:francuskoj arhitekturi,,kapi francuskog policajca i čovjeku u francuskoj nošnji što pažljivo promatra vinograde na francuskom ladanju.Činilo se i da su neki od prizora u tim snovima aluzija na titrave boje i neobične pojedinosti sa slike.Na primjer,prizor roja pčela što lete oko cvjetova,te jarko obojena proslava slična fašniku u kojoj su ljudi nosili kostime i maske.

Ullman vjeruje da su takvi nalazi dokaz fundamentalnog stanja medjupovezanosti o kojemu Bohm govori,medjutim smatra da možemo pronaći još bolji primjer holografske cjelovitosti u jednom drugom aspektu snova.Naime,to je sposobnost naših sanjajućih jastava da često budu daleko mudrija nego što smo to mi sami tijekom dana.Na primjer,Ullman kaže da je u svojoj praksi psihoanalitičara susretao pacijente koji su se u budnom stanju činili potpuno neprosvijećeni-zlobni,sebični,arogantni,skloni izrabljivanju i manipulaciji;osobe koje su uništile i dehumanizirale sve svoje odnose sa drugima.Medjutim bez obzira na to koliko je osoba mogla biti duhovno slijepa ili nevoljna prepoznati svoje nedostatke,snovi su bez izuzetka,iskreno opisivali njihove mane i sadržavali metafore koje kao da su bile smišljene da njega ili nju nježno pogurnu u stanje veće samosvijesti.

Štoviše,takvi snovi nisu bili samo jednokratne pojave.U svojoj lječničkoj praksi Ullman je primjetio da kada neki od njegovih pacijenata ne uspijeva prepoznati ili prihvatiti neku od istina o sebi,ta istina uvijek iznova izbija na površinu u njegovim snovima.,u različitim metaforičkim krinkama i povezana sa različitim srodnim iskustvima iz njegove prošlosti,no uvijek u očitom pokušaju da mu omogući novu priliku da se suoči sa istinom.

Budući da čovjek može ignorirati svijet svojih snova a ipak doživjeti stotu,Ullman smatra da je to samonadziranje proces kojem svrha nije isključivo dobrobit pojedinca,nego nešto više.Smatra da se priroda na taj način brine za preživljavanje ljudskog roda.Slaže se sa Bohmom i glede važnosti cjelovitosti,te misli da su snovi pokušaj prirode da osujeti naš naizgled neograničeni nagon da fragmentiramo svijet.“Pojedinac se može odvojiti od svega što je povezano sa suradnjom,smislom,ljubavlju a ipak preživjeti,medjutim narodi nemaju taj luksuz.Ako ne naučimo kako prevladati sve načine na koje smo fragmentirali ljudsku rasu-nacionalno,vjerski,ekonomski i tako dalje-nastavićemo se suočavati sa situacijom u kojoj nehotice možemo uništiti cijeli svijet“-kaže Ullman.“Jedini način na koji to možemo učiniti jest da sagledamo način na koji kao pojedinci fragmentiramo vlastito postojanje,Snovi odražavaju naša osobna iskustva,no smatram da je tome razlog to što postoji važnija,fundamentalna potreba očuvanja ljudskog roda i održanja medjupovezanosti“.

Koji je izvor beskonačnog toka mudrosti što izvire iz naših snova?Ullman priznaje da on to ne zna,medjutim nudi predpostavku.S obzirom da implicitni red na neki način predstavlja beskonačan izvor imformacija,možda je on izvor tog većeg fundusa znanja.Možda su snovi most izmedju zamjetljivih i nemanifestiranih redova te predstavljaju „prirodnu preobrazbu  implicitnog u eksplicitno“.Ukoliko je Ullmanova predpostavka točna,to okreće naglavačke tradicionalni psihoanalitički pogled na snove,budući da bi u tom slučaju umjesto da se nasadržaj snova gleda kao na nešto što u svijest pristiže iz primitivnog supstrata osobnosti,vrijedilo nešto sasvim suprotno.

Psihoze i implicitni red

Ullman smatra da holografska ideja može rasvijetliti i neke aspekte duševnih bolestiI Bohm i Pribram  primijetili su da su iskustva o kojima su mistici govorili od davnina-na primjer,osjećaj kozmičkog jedinstva sa svemirom,uskladjenosti sa cjelokupnim životom,i tako dalje-zvuče vrlo slično opisima implicitnog poretka.Pretpostavljaju da mistici na neki načim mogu prodrijeti iza uobičajene eksplicitne stvarnosti,i na trenutak spaziti njezine dublje holografske osobine.Ullman drži da i duševni bolesnici mogu iskusiti odredjene aspekte holografske razine stvarnosti.No budući da nisu sposobni racionalno urediti svoja iskustva,njihovi su uvidi samo tragične parodije uvida o kojima govore mistici.

Ullman smatra da shizofreničari načinom na koji promatraju prostor i vrijeme pokušavaju izraziti svoj pogled na nedjeljivu cjelinu.Studije su pokazale da shizofreničari često suprotnost nekog odnosa smatraju identičnom tom odnosu.Na primjer,sukladno načinu razmišljanja shizofreničara,reći da „dogadjaj A slijedi dogadjaj B“ jednako je kao da kažemo da „dogadjaj B slijedi dogadjaj A“.Ideja o jednom dogadjaju koji slijedi drugi u bilo kojem vremenskom slijedu za njih je besmislena,jer nasve točke u vremenu gledaju kao na jednake.isto vrijedi i za prostorne odnose.Ako je čovjekova glava iznad njegovog ramena,tada su i njegova ramena iznad njegove glave.Poput slike u holografskom filmu,stvari više nemaju tako odredjene položaje i prostorni odnosi prestaju imati značenje.

Ullman vjeruje da su odredjeni aspekti holografskog razmišljanja još izraženiji kod ljudi koji pate od manične depresije.Dok do šizofreničara dopire samo dašak holografskog poretka,oboljeli od manične depresije duboko je upleten  u nj i silno se poistovjećuje s njegovim beskonačnim potencijalom“Nije u stanju držati korak sa svojim mislima i idejama koje ga obasipaju u tako velikom broju“-kaže Ullman.“Primoran je lagati,pretvarati se i manipulirati ljudima oko sebe kako bi se prilagodili njegovom ekspanzivnom pogledu na svijet.Naravno,rezultat su uglavnom kaos i konfuzija,pomiješani sa sporadičnim provalama kreativnosti i uspjeha u konsenzualnoj stvarnosti“Kada se pak vrati sa svog nadrealnog odmora i ponovo se suoči sa opasnostima i neočekivanim dogadjajima svakodnevnog života,oboljeli od manične depresije postaje depresivan.

Ako je točno da se s aspektima implicitnog poretka svi mi susrećemo u snovima,zaštio ti susreti i na nas ne utječu jednako kao i nuševne bolesnike?Jedan razlog je,objašnjava Ullman,to što kada se probudimo,jedinstvenu i izazovnu logiku sna ostavljamo iz sebe.S obzirom na svoje stanje,duševni bolesnik prisiljen je zadovoljiti se njome,dok istovremeno pokušava funkcionirati u svakodnevnom životu.Ullman iznosi pretpostavku da kada sanjamo,većinu nas prirodni mehanizam štiti od dolaska u dodir s više implicitnog poretka no što ga možemo podnijeti.

  Nastavak slijedi