Između ljudi s duhom i ljudi bez duha takođe postoji i jedna razlika u čakrama koje oni imaju. Čakre su vorteksni energetski centri koji povezuju dušu s tijelom i koji povezuju duh i tijelo preko duše. Pozicija svakog tog centra odgovara lokacijama glavnih žljezda fizičkog tijela a svaka od njih služi za različitu funkciju ponašanja.

Donje čakre su asocirane sa bihejvioralnim karakteristikama kao što su fizički instikti, seksualni impulsi, osnovne emocije, lična moć i intelektualna aktivnost. Svako to posjeduje. Međutim, ljudi bez duha nemaju potrebu za višim čakrama, posebno srčanom, krunskom i čeonom (treće oko) zato što su to one čakre koje su isključivo povezane s duhom.

Srčana čakra predstavlja centar viših emocija kao što su empatija, samilost i duhovna radost, i ona nedostaje kod ljudi bez duha jer oni nemaju duh s kojim bi se vezale emocije ove vrste. Krunska čakra kroz koju se manifestuje jedno više intuitivno razumijevanje, orginalnost, kreativnost, kao i veza s objektivnim istinama, takođe kod njih nedostaje. Čeona čakra koja je locirana između obrva, normalno služi za percepciju fenomena i koncepata koji se nalaze izvan materijalne oblasti, tako da ljudi bez duha koji su zatočeni u svijetu od pet čula, takođe nemaju potrebu ni za njom. 

Odatle proističe da je razlika između ljudi s duhom i ljudi bez duha i u tome što oni prvi imaju svih sedam čakri dok ovim drugim nedostaju one tri više čakre, srčana, krunska i čeona⁵. To dalje doprinosti rezultatima vidovnjačke i intuitivne percepcije u smislu da su ljudi bez duha plitki i inertni iznutra, bez obzira na to koliko animirano oni izgledali izvana, jer u spektru njihovih eteričkih ili auričkih vibracija nedostaju određene boje, te je njihova opšta rezolucija ili oštrina smanjena.

Sve ovo što je prethodno navedeno proističe iz jednog jednostavnog postulata da: - nekim ljudima nedostaje duh i da odatle oni ne posjeduju ni više čakre. Ako malo dublje kontemplirate šta to znači, onda ćete razumjeti i to kako ovaj postulat objašnjava cijelu jednu oktavu opservacija u vezi s takozvanim “praznim” ljudima.

Razlika između ljudi bez duha i onih ljudi s duhom koji spavaju

Na ovoj tački možemo se zapitati kakva je razlika između ljudi bez duha i onih s duhom koji spiritulano spavaju u svom životu ili kod kojih je duh jednostavno nezreo. Nakon svega, obe grupe mogu imati svjetovne ciljeve i biti potpuno uronjene u iluziji “Matriksa.” I jedni i drugi mogu biti nesvjesni svojih snova i sinhroniciteta, niti mogu pokazivati mnogo neke empatije. Na primjer, postoje negativni ljudi koji se nalaze potpuno pod uticajem njihovog ega ili vanjskih negativnih sila, koji kao takvi mogu počinjavati užasne zločine, pa čak i masovna ubistva a da ne trepnu okom. Nisu svi od njih bez duha. Međutim, svi oni su neosjetljivi za uticaje duha kad se upuštaju u takve nehumane radnje. Nekima duh nedostaje dok su ga drugi nesvjesni.

Razlika je u tome što oni ljudi s duhom koji spavaju ili posjeduju jedan nezreo duh, još uvijek imaju jedan latentni duhovni potencijal. Tako oni još uvijek imaju, mada u jednoj maloj mjeri, one duhovne faktore i dinamiku u onom smislu kako je to prethodno navedeno. Oni ipak mogu patiti zbog posljedica karmičkog duga kojeg su stekli na osnovu svog ignorantnog ponašanja, oni još uvijek mogu primati simboličke snove koji će pokušati da ih upozore na duhovne neuravnoteženosti ili greške u njihovom životu, iako će ih oni ignorisati. Oni još uvijek mogu da doživljavaju jednu sinhroniziranu pomoć u oblikovanju svog života, uprkos malim šansama, čak i kad ne mogu to primjetiti.   

Ljudima bez duha taj potencijal potpuno nedostaje. Oni ne mogu duhovno rasti. Ovo nije tamo neka teoretska deklaracija, nego jedna bolna lekcija koja je naučena nakon što sam imao posla s previše takvih ljudi koji nikada nisu pokazali bilo kakve znakove rasta ili razvoja, bez obzira na to koliko im je prilika i pomoći pruženo za tako nešto. Ono što oni donekle mogu, to je da se prilagođavaju ali je to više usljed njihovog kondicioniranja i kalkulisanja, nego nekog stvarnog razumijevanja.

Postoji još jedna važna razlika. Ljudi s duhom imaju živote koji odgovaraju njihovim duhovnim potrebama. Tako kod njih postoji jedna podudarnost između njihove duhovne zrelosti i vrste života. Nezreli duhovi će imati teške živote, zato što je jedna bazična egzistencije sve što im je potrebno a sve više od toga, bilo bi za njih previše jer bi teže izlazili na kraj s tim a manje koristi bi bili u stanju izvući iz toga.

S druge strane, oni bez duha će živjeti bilo kakav život u kojem su se zadesili, bilo usljed sile prilika ili njihove vlastite prepredenosti, što podrazumijeva da oni mogu biti prosjaci, generalni direktori multinacionalnih korporacija, poznati pisci itd. Bez onog tereta koji je utemeljen na duhovnim potrebama, ljudi bez duha neće imati duhovna ograničenja ili prethodno zacrtane scenarije kojim bi planirali svoje živote. A to je i zašto ”prazni ljudi” nisu samo duhovno uspavani ili nezreli, jer postoji jedna vrsta ljudi koji dijele istu intertnost iza njihovih očiju bez obzira na vrstu njihovog života, njihov društveni položaj, njihovu intelektualnu sposobnost  i njihov fizički izgled.