RAZGOVOR SA TAGE BUCHOM

Kakav je Martinus bio osobno

Tage Buch, koji sada ima 93 godine, radio je mnogo godina sa Martinusom (1890-1981), duhovno iniciranim dancem i tijekom posljednjih godina također je bio njegov bliski prijatelj.

Prilikom jednog od međunarodnih tjedana 2004 u Martinusovom centru u Klintu, koji se nalazi na obalama Kattegata u Danskoj, Guido Widukind Hupplesberg i Jan Langekær imali su priliku razgovarati sa Tage Buchom.

Tage, kada si prvi puta susreo Martinusa ?

Prvi puta sam ga susreo u danskom gradu Odense 1937 gdje je on držao predavanje. Tamo sam otišao sa prijateljem i bili smo prilično zapanjeni njegovim riječima i obojanim simbolima koje je pokazao. Zbog toga smo otišli na nekoliko njegovih predavanja.

Koji je bio tvoj prvi dojam o Martinusu ?

Martinus je zračio posebnom energijom i stvarao je izvanrednu atmosferu oko sebe. Njegova predavanja bila su puna snage i energije. Čak i tada je zračio srećom i uvijek je bio u ravnoteži. Kasnije, kada sam postao blizak sa njim, opazio sam da ga ništa ne može izbaciti iz ravnoteže, čak niti kritične i teške situacije. On je imao puno povjerenje u Boga i često je govorio : „Sve je u Božjim rukama“ i „Postoji rješenje za svaki problem“.

Kasnije, kada si radio sa Martinusom, što si točno radio ?

U to vrijeme sam radio u banci i u svoje slobodno vrijeme proučavao sam njegove knjige. 1945, nakon Drugog Svjetskog Rata, preselio sam se u Kopenhagen i to mi je pružilo priliku da redovito odlazim na njegova predavanja i seminare, koje je on organizirao na svojem Institutu. Počeo sam pomagati na Institutu kod činovničkih poslova i tiskanja. Kasnije sam pisao članke za Kozmos, magazin koji još uvijek izdaje Martinusov institut. Povrh toga, počeo sam držati predavanja u Martinusovom centru u Klintu, a ponekad i u Engleskoj.

Kakav je bio Martinusov uobičajeni radni dan ?

Obično bi on radio od četiri sata u jutro do podneva, samo sa nekoliko pauza. Poslijepodne Martinus je pomagao i davao savjete ljudima koji su mu dolazili sa pitanjima u vezi sa njihovom životnom situacijom. On je imao otprilike 300 takvih razgovora godišnje. Kada je imao vremena volio je fotografirati i neke od tih fotografija on je koristio kao ilustracije u magazinu Kozmos. On je također volio svirati klavir. Na nesreću, otkrio je da kada je svirao klavir izgubio bi toliko energije kroz svoje ruke da nije mogao koristiti svoju pisaču mašinu sljedećeg dana jer nije imao dovoljno snage u rukama. Zbog toga je prestao sa sviranjem klavira i koncentrirao se na pisanje svojih analiza o duhovnoj znanosti. Na večer i svake nedjelje u jutro obično bi držao svoja predavanja. On je očigledno bio svjestan da mu je također potrebno i vrijeme za opuštanje. On je volio šetati, voziti svoj bicikl i voziti auto koji je kasnije dobio na poklon, tako da se mogao opuštati na selu. Kada nije navečer držao predavanja susreo bi se sa svojim prijateljima ili otišao u kino. Ljudi su se često pitali zašto je odlazio u kino iz razonode i komentirali su da „Ukoliko bi mi imali tvoje talente i uvide u zakone života, mi bi radili cijeli dan i noć za čovječanstvo“. Martinusov odgovor je bio : „To bi mogao biti razlog zašto još niste razvili takve talente“. On je bio vrlo svjestan održavanja dobre ravnoteže između rada i odmora i rekao je : „Mi ne bi trebali robovati za Boga“. Martinus nije spavao više od četiri ili pet sati tijekom noći, ali zbog njegove unutarnje ravnoteže njegov živčani sustav nije bio toliko napregnut karmičkim opterećenjima ili stresom kao što je slučaj sa većinom ljudi i zbog toga on nije trošio tako puno energije tijekom dana.

Da li se Martinusov odnos sa bližnjima promijenio nakon njegovog iskustva meditacije, inicijacije i proširenja svijesti koje je iz toga proizašlo ?

Da. On je imao osjećaj da cijelo vrijeme razgovara sa djecom. Na isti način na koji mi odrasli govorimo djeci djetinjim jezikom kada ih želimo podučiti, na primjer, kako izbjegavati žarnu ploču za kuhanje, on je govorio ljudima na način na koji je on osjećao da oni mogu primiti kozmičko znanje. On je imao veliki talent objašnjavanja istog pitanja korištenjem vrlo različitih riječi, ovisno o tome kome se obraćao. No, iz potpuno istog razloga, on se osjećao pomalo usamljeno jer je vrlo rijetko susretao ljude sa kojima je mogao dijeliti svoje „svakodnevno znanje“ na isti način na koji mi razgovaramo sa našim prijateljima o našem svakodnevnom životu. Martinus je jednom rekao da je udaljenost od našeg sadašnjeg stupnja razvoja do kozmičke svijesti jednaka onoj između majmuna i našeg sadašnjeg stupnja svijesti. Martinus je također razgovarao sa nekim poznatim osobama o svojim kozmičkim analizama.

Možeš li nam dati neke primjere ?

Paul Brunton posjetio je Martinusa kako bi razgovarali o duhovnoj znanosti. Paul Brunton je također bio novinar i jednom prilikom on je intervjuirao Martinusa sa ciljem da to objavi u brojnim časopisima. Tijekom putovanja kroz Njemačku izgubio je svoj kofer sa svim svojim dokumentima, uključujući i bilješkama intervjua i zbog toga taj intervju nikada nije bio objavljen. Martinus je to vidio kao znak da središte pažnje treba biti na njegovim djelima, a ne na njemu samome. Na tom principu je Martinus zasnivao svoj život. Lars Nibelvang, Martinusov dugogodišnji prijatelj, također je imao veze sa Teozofskim društvom i u pismu je obavijestio Krishnamurtija o Martinusu i njegovoj misiji. Oko 1928 Krishnamurtija su obožavali kao gurua i u dogledno vrijeme on je trebao biti proglašen, od strane Teozofskog društva, novim spasiteljem svijeta. Kada je Martinus čuo za to on je, pomoću Larsa Nibelvanga, napisao pismo Krishnamurtiju. Martinus se nije na kraju pisma potpisao svojim imenom, već je ostavio poseban znak. On nije objasnio značenje tog znaka. Ali u kolovozu 1929, na konferenciji proglašenja, Krishnamurti je rekao svojim sljedbenicima da on nije spasitelj svijeta, što su mnogi mislili, i on je raspustio pokret koji se izgrađivao oko njega. Kasnije se Martinus susreo sa Krishnamurtijem u Indiji i razgovarao je sa njim. Martinus je uvijek stavljao svoj rad, koji je često nazivao „djelo“, na prvo mjesto, a sebe samoga na drugo mjesto.

Zašto mu je to bilo toliko važno ?

Da, to je istina. On je bio skroman i često se držao u pozadini. On nikada nije promovirao samoga sebe, ali po pitanju „djela“ on je bio vrlo jasan i odlučan. On je uvijek odbijao stvoriti organizaciju ili bilo što drugo. Njegovo djelo je namijenjeno čitavom čovječanstvu, a ne samo određenim grupama ljudi. Pri kraju svojeg života Martinus je objavio da njegovo čitavo djelo treba biti poznato kao „Treći zavjet“.

Možeš li reći nešto o pozadini te odluke ?

Mislim da je to bilo tijekom pozdravnog govora u Klintu 1975 kada je Martinus u kratkom obraćanju objavio da se čitavo njegovo djelo treba nazvati „Treći zavjet“. 1981, šest mjeseci nakon njegove smrti, njegovo glavno djelo po prvi puta je bilo izdano pod zajedničkim naslovom „Treći zavjet“. Osobno smatram da je to bio prirodni razvoj koji je doveo do tog naslova. Martinus je želio da njegovo čitavo djelo duhovne znanosti predstavlja nastavak Kristove misije kako bi čovječanstvo – pomoću njegove logike – moglo razumjeti da se isplati razvijati i prakticirati ljubav prema bližnjem.

Koje su glavne razlike između Starog, Novog i Trećeg zavjeta ?

Stari zavjet uglavnom predstavlja opis stvaranja Zemlje i života, ali također opisuje brojne sukobe i ratove koji se temelje na principu Mojsijevog zakona „oko za oko i zub za zub“. U Novom zavjetu Krist je objasnio da „Ljubimo svojeg bližnjeg kao samoga sebe, ali i svoje neprijatelje“. U Trećem zavjetu Martinus nam pomaže razumjeti na novi način zakone života kojima je podučavao Krist tako da ne doživljavamo zakone života samo kroz vjeru, već i intelektualno. Naziv „Treći zavjet“ predstavlja za mnoge ljude izazov, ali to je potrebno kako bi doživjeli i cijenili Kristove zakone na novi način. Treći zavjet također opisuje mnoge nove stvari koje pomažu ljudima shvatiti osnovne činjenice o svemiru i o našim vlastitim životima. To uključuje na primjer kozmičke analize o tami, preobražavanje seksualnih polova, našu odgovornost prema našim mikro-bićima, objašnjenje logike reinkarnacije, objašnjenje vegetarijanske prehrane, objašnjenja o Bogu i Kristovoj misiji, kao i brojne kozmičke simbole koji služe kao karte zakona i principa duhovnog svijeta. Martinus je također govorio o svojim analizama duhovne znanosti kao o „Znanosti o ljubavi prema bližnjem“.

Tage, što misliš što svaki pojedinac danas može učiniti kako bi unaprijedio vlastiti razvoj i razvoj čovječanstva ?

Ukoliko ne znaš gdje ideš, lako se možeš izgubiti. Vjerujem da je važno da svatko dobije tu osnovnu informaciju još u školi. Kada čovječanstvo to nauči, također je važno koristiti tu informaciju u svakodnevnom životu. Život je naš najbolji učitelj. Vjerujem da 90% našeg znanja dolazi iz praktičnog života, a samo 10% je teoretsko znanje. Našim načinom života možemo služiti kao primjer drugima koji će tada poduzeti slične korake. Kako ja to vidim, najvažniji korak je tražiti ravnotežu između inteligencije i osjećaja, i po tom pitanju Martinus nam je dao brojne praktične smjernice. Tage Buch, puno ti hvala na ovome razgovoru.

Nykøbing Sjælland, Danska Kolovoz 2004.

Prijevod : MKB

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (13.11.2011.)