Praksa Mahamudre

(Kalu Rinpoche)

“Gampopa je rekao da voda ako se ne dira i ne muti biva bistra.

Ako um nije napet niti ograničen onda je sretan.

Ova uputa u vezi meditacije ukazuje da je tijekom meditacije neophodno držati um opuštenim, ne forsirati i ne nametati mu ništa.

Na taj će način um postupno prijeći u stanje mira i sreće.

Kada se meditira u tom opuštenom stanju ne treba pratiti misli o prošlosti, o onomu što se pojavljivalo u umu ranije, ili što je bilo učinjeno u prošlosti.

Slično, ne bi trebalo očekivati, ili nadati se u vezi budućnosti, misleći, „moram misliti o ovome“, „moram to učiniti“ i slično.
Samo treba jednostavno pustiti um da počiva u sadašnjem trenutku, potpuno opušten, bez briga o prošlosti ili budućnosti, jednostavno svjestan i precizno prisutan u sadašnjem trenutku.

Nije neophodno da um obraća pažnju, ili da se fokusira na bilo što izvan tijela, na bilo što izvana u svijetu.

Nije potrebno ni da se um bavi bilo čim iznutra, s bilo kojim unutarnjim iskustvom.

Samo treba pustiti um da počiva u prirodnom stanju, kakvo jest, kakvo se očituje u tom trenutku, bez ikakvih izmišljanja, bez ičeg vještačkog.

Kada netko meditira, puštajući um da počiva u tom stanju koje se naziva
rang bap na tibetskom jeziku (što jednostavno znači, "um kakav jest, kakav je u trenutku, bez ikakvih dodataka i iskrivljenja"), ne bi trebao smatrati um objektom istraživanja ili meditacije, ili stanje praznine,
Sunyate, kao objekt meditacije.

U ovoj meditaciji um se ne smatra kao nešto na što se meditira, ili nešto što se razmatra.

Samo se pušta na miru, da bude u svom prirodnom stanju.

Dodatno, nije preporučljivo u sklopu ove meditacije potiskivati niti prekidati tok svijesti, nego jednostavno dopustiti prirodnu inteligenciju svijesti uma da nastavi s budnošću, odnosno sabranošću.

Ako se meditira na taj način, um postaje prazan i transparentan.

Ima se iskustvo u kome nema svijesti o događanju bilo čega u umu.

Samo transparentna suština uma.

Na razini tijela nema svijesti o nekoj posebnoj senzaciji; Samo iskustvo transparentne suština uma.

To je iskustvo onoga što zovemo „praznom“ prirodom ili „praznom“ biti uma.

Kada se doživi ova meditacija transparentnosti uma, um ne bi trebao pasti u zamračenje ili tromost.

Također nije potrebno niti preporučljivo promatrati prazninu uma, biti svjestan te praznine ili lucidnosti, na bilo koji umjetni način.

Postoji prirodna inteligencija, ili prirodna svjesnost uma, koja je jednostavno svjesna; jednostavna, gola svjesnost ovog iskustva i treći aspekt,
prirodna, osnovna inteligencija uma koja korespondira s nezapriječenošću uma.

I tako imamo iskustvo u kojemu se doživljava suštinska praznina uma, transparentnost.

Doživljava se također njegova lucidna priroda i dodatno,
tu je gola svjesnost, ili gola inteligencija koja percipira situaciju, percipira ovu prirodu uma.

To je treći element, koji je nezapriječenost uma.

Počivati u tom stanju, s ta tri aspekta uma koji se doživljavaju na taj način naziva se meditacija.

Govoriti o svemu ovomu, samo su riječi, zvuci riječi; i može ih se smatrati kao spoj ili koincidenciju zvuka i praznine.

Ono što preostaje učiniti je shvatiti temeljnu prazninu ili prirodu uma.

I tako ćemo sada svi skupa meditirati neko vrijeme na ovu temeljnu bit uma, puštajući um da jednostavno počiva u svojoj osnovnoj prirodi, bez ikakvih iskrivljenja.

Počivamo s mekim, ali čvrsto uspravnim stavom tijela, i umom koji odmara u stanju osnovne svjesnosti, bez modifikacija,
puštajući da počiva u ovoj transparentnoj lucidnosti.

Ako smo početni meditanti teško je imati odmah jasnu meditaciju; ali je dovoljno kada se meditira jednostavno pustiti um da odmara u ovom jasnom, transparentnom stanju, najosnovnije svjesni stanja uma, njegove konačne biti. Treba jednostavno ostati budan.

Dok god postoji takva percepcija koja dopušta umu da ostane živ, budan, to je dovoljno.

Opet, pošto tek počinjemo meditirati nemoguće je meditirati na ovaj način dulje vrijeme.

Uvijek su tu misli i emocije koje se javljaju i uznemiruju um.

Ali konačno, kada se meditira na ovaj način, ne treba potiskivati niti odbacivati misli kada se javljaju u umu, niti im se prepuštati i slijediti ih.

Bolje ostati budan i pažljiv, sabrano svjestan trenutka dok se meditira, tako da se zna, odnosno bude svjestan, onoga što se javlja u umu, tako se misli koje se javljaju doživljavaju, bez da ih se slijedi.

Na taj način se um pušta da jednostavno počiva bez potiskivanja misli, ali i bez prepuštanja njima, ili njihova slijeđenja.

Na taj način misli se počinju percipirati kao mjehurići na površini vode ili kao duga na nebu.

Baš kao što mjehurići bivaju re-apsorbirani ponovno u vodi i duga se rastače na nebu, što god se javlja biva prirodno oslobođeno u bit uma.

Ako je netko u stanju ostaviti um da počiva na taj način, u tom stanju transparentnosti, lucidnosti i prostornosti, gdje je praznina, prozirnost i jasnoća uma i gdje je gola, osnovna svjesnost tog iskustva suštine uma – ako netko može ostaviti um da počiva u tom stanju neometan, onda se može slobodno reći da je on blizu realizacije Mahamudre.

Možemo misliti o neznanju ljudskih bića koje postoji u našim umovima kao o sobi ili kući u kojoj su sva vrata i prozori zatvoreni, i iako sunce vani jasno sja, nikakvo svjetlo ne može prožeti tamu sobe.

Onda kada netko počne meditirati i doživi i najmanji bljesak ove biti uma, ove prazne suštine, lucidne prirode i nezapriječene manifestacije uma – to je kao da je napravljena mala pukotina u zidu prostorije i majušni zrak svjetlosti može ući i početi osvjetljavati sobu u veoma maloj mjeri.

Na taj način imamo mali nagovještaj od kakvog je značaja Mahamudra.

Ako netko može prakticirati ovu meditaciju redovito – dnevno, što je češće moguće, onda se meditacija postepeno razvija, dolazi se do jasne realizacije prazne biti, lucidne prirode i nezapriječene manifestacije uma.

I na taj način um će postajati sve jasniji i jasniji i meditacija će se sve više razvijati.

Ako netko može meditirati na taj način, onda nikakve misli, niti iskustva koja nastaju u umu neće biti ni povoljna ni štetna, nego samo kao valovi na površini vode.

Dolaze od vode i bivaju ponovno apsorbirani od vode.

Misli i emocije nastaju u umu i bivaju ponovno apsorbirani umom.

Nastaju iz praznine i bivaju ponovno rastvoreni u tu prazninu.

Ako netko može meditirati na taj način, onda ništa što nastaje u umu ne predstavlja poteškoću.

Tako, u osnovi govoreći, praksa Mahamudre je vrlo jednostavna.

Nema ničega kompliciranoga ili teško u vezi s njom.

Nema vizualizacije koju treba činiti, nema vježbi koje treba izvoditi, nema nikakvih fizičkih zahtjeva, ništa u osnovi što bi trebalo činiti.

Samo se pušta um da počiva u prirodnom stanju, takav kakav jest, bez krivljenja, zamišljanja, bez prisile, bez tenzije.

Na taj način praksa Mahamudre je veoma jednostavna.“

Eloratea