Može li se znanje prenositi?

Kada su niži nivoi spoznaje u pitanju - da. „Niži nivoi“, oni koji se odnose na fizičko-materijalnu ravan. Na primer: građa i funkcioniranje našeg tijela, mašina, sistema u društvu, same planete...

Kada su viši nivoi spoznaje u pitanju - ne. Ove spoznaje se odnose na nematerijalnu ravan.

Spominjao sam objašnjenje iz „Objave sa Plejada“; ali, i Galililej, kao ovozemaljski izvor (neko je ovde naveo taj citat), tvrdi isto: mi sva potrebna znanja nosimo u sebi, stvar je samo u tome da ih postanemo svjesni. Dakle, mi ne prenosimo jedni drugima znanja, već samo vlastitim spoznajama i idejama potičemo jedni druge da se prisjetimo znanja koja imamo, provociramo ih međusobno da ona isplivaju na svetlost naše svjesti.

Ovdje bi morali  unijeti malu korekciju, neka nam oproste Plejađani i Galilej, u skladu sa naznačenom razlikom - više i niže spoznaje.

Ja nikako ne nosim u sebi znanje o, na primjer, automobilima. Kada mi netko objašnjava koji su djelovi automobila, kako on funkcionira... ja nemam ta znanja u sebi, i - on mi ih prenosi.

Kada su u pitanju spiritualnije spoznaje - mi ih svakako imamo u sebi, JER IH DONOSIMO IZ VIŠIH DIMENZIJA, jer one nisu produkt stvari i odnosa koje smo mi ovde na Zemlji stvorili.

Tada je svakako tačno - drugi nam samo pomažu da se mi prisjetimo tih spoznaja. Ako u svom razvoju svjesti još nismo dostigli određeni nivo svjesti - ništa, odnosno niko nam ne može aktivirati ta znanja. Bez obzira na sva moguća objašnjenja, bez obzira na najveštije smišljeno „prenošenje znanja“.

U smislu postupka buđenja znanja koja mi imamo u sebi - možemo koristiti sintagmu „otvoriti nekome oči“. Metafora zaista odlično odslikava ono što se događa u takvom spoznajnom procesu.

To su slučajevi u kojima mi kao da uzviknemo: „Pa da, tako je!“. Objašnjenje nekog psihološkog ili duhovnog principa. Na primer, ako nam neko objašnjava šta je ispravno ili šta nije ispravno u međuljudskim odnosima, ili vezano za naš emocionalni život, za iluzije sa kojima se suočavamo...

Ako nismo u svojoj svjesti spremni - to objašnjenje će proći mimo nas. Ako jesmo, sljedi onaj aha-doživljaj. Dakle, tu nije u pitanju prenošenje informacija, kao kada su u pitanju djelovi neke mašine. Tu je u pitanju naše prepoznavanje tih informacija, u nama samima. Pritom se, dakle, ne radi o tome da nam je neko prenio ta znanja, već da nam je pomogao da ta znanja prepoznamo u sebi, da ih postanemo svjesni.

U ovom slučaju - nivo razvijenosti svjesti je uvjet za aktiviranje nekog znanja. U prizemnijim spoznajama - za prijem informacija, tj. znanja, uopće nije potrebna razvijenost svjesti;  intelekta da, a to je nešto drugo: i negativna, zla osoba može shvatiti najsloženjije mehanizme (mašine, uređaje, itd.).

Naravno, nije u svim slučajevima situacija sasvim jasna i razgraničena. Za mašine je to jasno, u njima nema nikakvih duhovnih „implatanata“. Međutim, kada je u pitanju naše tijelo, planeta Zemlja, itd. - iako oni pripadaju fizičkoj ravni, ipak ima prepleta i više i niže spoznaje. Na primer: ako uzmemo ideju epigenetike o tome da mi svojim emocijama i mislima utjećemo na promene u genetskoj strukturi svog tela. Tu više ne posmatramo tijelo samo kao tijelo, kao materiju.