Oslobođenje duše
Mnogi ljudi osjećaju agoniju, ekstremno nezadovoljstvo i ograničenost života.
Čeznu za nečim „višim“, duhovnim. Imaju nejasan osjećaj da ne žive adekvatno, da nisu u skladu s istinom, s predodžbom o nekom uzvišenijem načinu postojanja.
I što god pokušali, kao da im sve, prije ili kasnije, uvijek iznova reflektira vapaj duše koja pati, a oni joj ne znaju pomoći.
I nakon što su često toliko toga pročitali i sakupili puno lijepih riječi i predodžbi o tomu kako bi i što bi trebalo, nezadovoljstvo, nemir i traženje se i daje nastavljaju.
Nešto i dalje pati.
No stvari su jednostavne, možda suviše jednostavne.
Ako postoji duša, kao stvarnost iza svih različitih ljudskih koncepata o njoj i ako je želiš pomoći, to jest osloboditi je, najbolje što možeš učiniti je odbaciti vjerovanje u postojanje odvojenog “ja”.
To je ujedno prva i jedina stvar koju možeš učiniti po tom pitanju.
“Ja” i duša ne mogu skupa postojati; i nitko pri tomu ne treba umrijeti, jer “ja” i tako ne postoji osim kao misao, nejasni koncept.
I on je upravo krletka koja otežava jasno viđenje i ograničava slobodu.
Da, ne treba odbaciti „ja“, jer tko bi koga trebao odbaciti u toj jednadžbi?
U pitanju je samo vjera u nešto što ne postoji; praznovjerje.
Samo se usudi zagledati u ovdje i sada, i vidjet ćeš.
Istina će te osloboditi; ne tebe, već dušu; Stvarnu, ne-osobnu, duhovnu dušu, kao bezobličnu, vibrirajuću svjetlosnu energiju koja teče, ipak nikada ne napuštajući ovdje i sada.
Duh i duša su sinonimi za slobodni tok i jedinstvenu mnogostruku manifestaciju jednoga života.
Ali kada se slobodnom tijeku ispriječe prepreke kristaliziranih privremenih pojava, oslobođenje postaje neophodno.
Život, duh želi se očitovati slobodno, jer je to njegova priroda.
I tako će neminovno i biti.
Nikakva količina iluzije i pogrešnih uvjerenja to ne može spriječiti.
Ali agonija samoobmane može biti tvoja za neko vrijeme.
I ne mora.
Ako si spreman iskreno pogledati unutra, vidjet ćeš.
Čak ne treba ni puno vremena da bi se vidjelo.
A to bi moglo biti na najbolji način utrošeno vrijeme.
Jer to je najkraći put da provjeriš ideje o bogu, duhu, duši…, o svemu što smatraš vrijednim i konačno odbaciš koncepte i uspostaviš intimni odnos s onim što jest, onkraj koncepata.
Ako si spreman vrata su otvorena.
Eloratea