Potkraj šezdesetih i početkom sedamdesetih godina Pribramova je teorija dobila još uvjerljiviju eksperimentalnu podršku.Kada je Gabor prvotno osmislio ideju holografije nije razmišljao o laserima.Njegov je cilj bio usavršiti elektronski mikroskop,u to vrijeme prinitivan i nesavršen uredjaj.Njegov pristup bio je matematički,a matematika koju je primijenio bio je izračun koji je otkrio Francuz iz osamnaestog stoljeća po imenu Jean B.J.Fourier.

  Pojednostavljeno rečeno,ono što je Fourier razvio bio je matematički način pretvaranja bilo kojeg uzorka,bez obzira koliko složenog,u jezik jednostavnih valova.Pokazao je i kako se ti valovi mogu pretvoriti natrag u izvorni uzorak.Drugim riječima,baš kao što televizijska kamera sliku pretvara u elektromagnetske frekvencije,a televizijski prijemnik te frekvencije ponovo pretvara u izvornu sliku,Fourier je pokazao kako se sličan proces  može izvesti matematički.Jednadžbe za konvertiranje slika u valne obrasce i obrnuto koje je razvio poznate su kao Furierove transformacije.

  Fourierove transformacije omogućile su Gaboru da sliku odredjenog predmeta pretvori u maglu interferencijskih uzoraka na komadu holografskog filma.Omogućile su mu i da osmisli metodu za pretvaranje tih interferencijskih uzoraka u sliku izvornog predmeta.Dakle,posebna cjelina u svakom dijelu holograma jedan je od nuzproizvoda koji nastaju kada se slika ili uzorak prevedu u Fourierov jezik valnih obrazaca.

  Potkraj šezdesetih i početkom sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća različiti su se istraživači javili Pribramu i govorili da su otkrili dokaze kako sustav za vid funkcionira poput neke vrste analizatora frekvencija.Budući da je frekvencija mjera  za broj titraja vala u sekundi,to je pružilo snažnu potporu činjenici da bi mozak mogao funkcionirati kao hologram.

  Medjutim,tek su 1979.godine neurofiziolozi s Berkleya,Russell i Karen DeValois došli do otkrića koje je razriješilo ovo pitanje.Istraživanje s kraja šezdesetih pokazalo da je svaka moždana stanica u vizualnom korteksu ugodjena tako da odgovara na drukčiji uzorak-neke moždane stanice aktiviraju se kada oko vidi vodoravnu liniju,drugese aktiviraju kada vidi okomitu liniju i tako dalje.Na temelju tog otkrića brojni su znanstvenici zaključili da mozak prima podatke od tih visoko specijaliziranih stanica zvanih deterktori obličja,i na neki ih način medjusobno uskladjuje kako bi nam pružio vizualnu percepciju svijeta.

Unatoč popularnosti ovog gledišta,De Valoisovi su smatrali da je ono samo djelomično istinito.Kako bi provjerili svoju pretpostavku,primjenili su Furierove jednadžbe s ciljem da uzorke škotske karirane tkanine i šahovske ploče pretvore u jednostavne valne obrasce.Potom su ispitali kako moždane stanice u vizualnom korteksu reagiraju na te nove slike u obliku valnih obrazaca.Otkrili su da moždane stanice u vizualnom korteksu ne odgovaraju na izvorne uzorke nego na Furierove  prijevode uzoraka.Samo jedan zaključak je bio moguć.Mozak za pretvaranje  vizualnih slika u Furierov jezik valnih obrazaca koristi Furierovu matematiku-istu matematiku koju koristi holografija.

  Otkriće DeValoisovih kasnije su potvrdili brojni drugi laboratoriji po cijelom svijetu,i premda ono nije pružilo apsolutni dokaz da je mozak hologram,Pribramu je to bilo dovoljno da ga uvjeri u ispravnost njegove teorije.Potaknut idejom da vizualni korteks ne reagira na      uzorke nego na frekvencije različitih valnih obrazaca,počeo je ponovno sagfledavati ulogu frekvencije u drugim osjetilima.

   nastavak slijedi