Međutim, ne bi bilo mudro gledati s visine i s prezirom na ljude bez duha. Oni su ono što jesu, živeći svoje živote u skladu sa svojom građom. S njima se treba postupati slično kao što se postupa s nekom divljom životinjom koja se ponaša u skladu sa svojom divljom prirodom. Frustracija se javlja samo onda kad od bezdušnih ljudi očekujemo da se oni pridržavaju viših duhovnih standarda. Kad od njih ne očekujemo previše, i kad razumijemo zašto se oni ponašaju tako, frustracija će se pretvoriti u jedno tiho razumijevanje.

Isto tako nema svrhe da se upuštamo u neku potragu za ljudima bez duha jer ćemo  naginjati na stranu paranoje i tako griješiti pri procjeni. S obzirom da vrste ponašanja ljudi bez duha spadaju u jednu podgrupu načina ponašanja ljudi s duhom, samo ono ponašanje koje je posebno za ljude s duhom može nam omogućiti jednu brzu i sigurnu identifikaciju, tako da one ljude koji imaju duh definitivno možemo prepoznati. Procjena u smislu ko je ko, funkcioniše samo kad je izdvajanje ljudi s duhom u pitanju a to je najlakše izvesti s onim individuama koje su na vašoj talasnoj dužini. Vi ćete imati utisak jedne živahnosti u njihovim očima, osjećati ćete i jednu jasnu i posebnu energiju iza njihovih riječi a primjetićete i orginalnost i nezavisnost kod njihovog načina razmišljanja.

Dodatak I: Uobičajena pitanja

Kako je mogu znati da nisam čovjek bez duha? – Ukoliko ste jednom doživjeli bar nešto što je specifično za duh, onda niste bez duha. Sama činjenica što se to pitate, što niste sigurni a želite to da budete, pokazuje jednu samo-svjesnost i introspekciju, što je jedan od znakova prisustva duha. Bez obzira na sve, bolje je pretpostaviti da imate duh a onda raditi na razvoju njegovih kvaliteta kao što su intuicija, emaptija i lucidnost, dok ste sve to vrijeme svjesni vaših donjih egoističnih impulsa, suzdržavajući se od toga da reagujete na njih.

Sumnjam da je moj prijatelj (bračni drug, roditelj…) čovjek bez duha, šta trebam da radim? – Ostavite za momenat na stranu to pitanje da li oni imaju duh ili ga nemaju, a koncentrišite se samo na pitanje da li vi možete nastaviti da živite i družite se s njima. Da li su oni toliko manipulativni, iscrpljujući, nasilni ili na bilo koji drugi način štetni za vaše dobrostanje, tako da morate da se udaljite od njih? Ako je to tako, onda nije važno to da li oni imaju duh ili ga nemaju. Da li se oni odnose prema vama na jedan opušten i prijateljski način, tako da vam je zabavno provoditi vrijeme u njihovom društvu?  Ako je to tako, onda nije važno to da li oni imaju duh ili ga nemaju. Tako, gledajući iz jedne praktične perspektive, jedino što se trebate pitati je to da li vi možete izlaziti na kraj s njima u vašem životu. Tamo gdje razlikovanje duhovnih i bezdušnih ljudi JESTE bitno, to je kad imate posla sa psihopatološkim ljudima, koji će se čak i nakon obećanja da će promijeniti svoje ponašanje, stalno vraćati na staro; onda je na nekoj tački, umjesto racionalizovanja u smislu da su oni samo zavedeni i da im treba malo više pažnje, možda bolje zaključiti to da se oni ponašaju perfektno u skladu s onim šta oni stvarno jesu. Naivni ljudi, koji misle da je svako podjednako dobar iznutra, nastavljaće da racionalizuju stvari i trpe nasilje, međutim, oni koji imaju jedno više razumijevanje, prepoznaće prije one upozoravajuće znakove i spasiti se od nevolje.

Zar nije taj koncept o ljudima bez duha nekako diskriminativan, rasistički, optuženički i antitetičan u odnosu na ideju o ljudskoj jednakosti, jedinstvu, harmoniji i bratstvu? – ukoliko je ispravna ova teorija da nekim ljudima nedostaje duh, onda istina u vezi s tim ne bi smjela biti ignorisana čisto zbog političkih razloga. Kad se pravilno primjeni, znanje može dovesti do jedne veće stabilnosti i harmonije na duže staze. Na primjer, svaki pokušaj stvaranja jednog utopijskog društva je propao zato što je bio zasnovan na naivnim pretpostavkama o sklopu njegovih građana; sebične, psihopatološke, predatorske individue na kraju sve izvitopere i pokvare. Da su te utopije bile utemeljene na jednom potpunom razumijevanju takvih individua, onda bi se poduzimale i određene mjere koje bi  sprečavale propast takvih društvenih sistema. Takođe, neka teorija se ne mora kriviti zbog loših posljedica njene primjene; oni koji ju pogrešno primjenjuju, koriste je za zadovoljavanje njihovog ega a ne iz nekih duhovnih pobuda. Umjesto odbacivanja neke teorije zbog njene pogrešne primjene, trebalo bi uložiti više napora u sprečavanje njene pogrešne primjene.

I na kraju, jedinstvo cjelokupnog života se može uspostavljati bez žrtvovanja svjesnosti o funkcionalnoj raznolikosti koja ga sačinjava; a samo kad se ispravno prihvati svaki dio tog jedinstva, biće moguće prihvatiti i njegovu cjelokupnost s jednom punom jasnoćom, umjesto ignoratnog blaženstva.   

Dodatak II: Literatura

John Baines – The Stellar Man
Rudolf Steiner – Theosophy
Rudolf Steiner – The Philosophy of Freedom
Rudolf Steiner – Outline of Occult Science
G. I. Gurdjieff – Views from the Real World
P. D. Ouspensky – In Search of the Miraculous
Clement Salaman, et al… – The Way of Hermes (Corpus Hermeticum)
Dion Fortune – Psychic Self-Defense
Boris Mouravieff – Gnosis, Volumes I-III
LKJ, et al… – The Cassiopaean Transcripts
Amit Goswami – The Self-Aware Universe

Neki od izvoda iz ove literature u vezi s ovom tematikom, mogu se naci, - OVDJE.

Dodatak III: Permutacije metafizičkih komponenti

Kako bi se pokazala potreba za pojmovima kao sto su duh, tijelo, etericno i astralno, ovdje slijedi jedna lista kombinacija tih elemenata prilikom obrazovanja razlicitih vrsta entiteta. Kao sto cete vidjeti, razlika izmedju tih entiteta ne moze se objasniti uz pomoc manje elementata od ovih koji su ovdje prisutni.

Elementarna materija:

tijelo

Kristali i biljke:

tijelo | eterično

Prosječne životinje:

tijelo | eterično | astralno

Ljudi bez duha:

tijelo | ego | eterično | astralno

Ljudi s duhom:

tijelo | ego | eterično | astralno | duh

Ljudi s duhom nakon što odluče da se inkarniraju, prva faza:

astralno | duh

Ljudi s duhom nakon što odluče da se inkarniraju, druga faza:

eterično | astralno | duh

Ljudi s duhom kratko prije rođenja:

tijelo | eterično | astralno | duh

Ljudi s duhom nakon djetinjstva:

tijelo | ego | eterično | astralno | duh

Ljudi s duhom nakon fizičke smrti:

ego | eterično | astralno | duh

Ljudi s duhom nakon “druge” smrti, za vrijeme života-nakon-života:

duh

Ljudi bez duha nakon formiranja embriona:

tijelo | eterično

Ljudi bez duha kratko prije rođenja:

tijelo | eterično | astralno

Ljudi bez duha nakon djetinjstva:

tijelo | ego | eterično | astralno

Ljudi bez duha nako fizičke smrti:

ego | eterično | astralno

Ljudi bez duha nakon  “druge” smrti:

(ništa)

Vještački humanoidi:

tijelo | ego | eterično

Eterične misaone forme i astralno životinjsko carstvo:

eterično | astralno

Anđeoska bića:

astralno | duh

Demonska bića:

ego | eterično | astralno

Duhovne astralne projekcije:

ego | astralno | duh

Eterični vanzemaljci i transcedentalna ljudska bića:

eterično | astralno | duh

(…)

Bilješke

¹ U slučaju da se neko zapita zašto su nam potrebni pojmovi kao što su duh, duša, astralno i eterično, to je zbog toga što oni obrazuju najednostavniji model koji objašnjava jednu veliku grupu poznatih opservacija s skladu s principom Okamovog sječiva. Ljudi koji obezvrijeđuju potrebu za takvim metafizičkim razlikovanjima i vjeruju samo u tijelo, ili samo u tijelo i dušu, izostavljaju neke od veoma bitnih opservacija, tako da taj njihov previše pojednostavljen model može zadovoljavati samo jednu manju grupu zadanih vrijednosti.  Međutim, taj model se mora proširiti kako bi uključio opservacije vidovnjaka, onih ljudi koji raspolažu jednom širom percepcijom, kao i opservacije bilo koga drugog ko je imao paranormalna iskustva. Čineći to tako, u jednoj široj slici se onda javljaju i dodatni koncepti duha, duše, astralnog i eteričnog. Vjerujem da to predstavlja minimalne komponente koje su potrebne da bi se predočili ljudi bez duha. Međutim, one pomažu i prilikom objašnjavanja mnogih drugih stvari, pogledajte samo – Dodatak III. Medjutim, ovi pojmovi ne predstavljaju samo neka ad hoc objašnjenja. Eterična i astralna tijela nisu samo teoretske prirode, njih su u stanju direktno da vide ljudi s proširenom percepcijom (vidovnjaci) a manifestuju se i kod astralnih projekcija. ↩

² Amit Goswami objašnjava s jednim dubokim uvidom kako nedeterministička svijest stiče determinističke karakteristike kroz kondicioniranje fizičkog tijela i kako kvantni sistemi mogu sticati neke klasične karakteristike. Pogledaj poglavlja 13 i 14, iz njegove knjige The Self-Aware Universe. ↩

³ Šta znači to kad se ego utiskuje u eteričku komponentu duše? To ima dosta veze s onim što je Rudolf Steiner pisao na temu eteričnog dvojnika (“the doppelganger”), odnosno, s  onom misterioznom i mračnom stranom nas koja je antagonistična u odnosu na naše duhovno dobrostanje. To takođe može biti povezano i sa onim što je Steiner pominjao u vezi sa nekim običajima u Aziji u vezi sa prizivanjem i slavljenjem predaka, gdje neki demonski entiteti mogu preuzimati odbačene ljušture eteričkih tijela umrlih osoba i pretvarati se da su one, hraneći se tako onom psi-energiojom koja se šalje određenoj osobi za vrijeme tih rituala. Nadalje, opstanak ega u eteričkom obliku nakon smrti može objasniti i neke vrste duhova, kao i problem u vezi sa onim astralnim/eteričkim entitetima koji se često lažno predstavljaju kod seansi čanelinga. Svi ovi fenomeni sugerišu nam to da neki dio identiteta osobe (ego) kojeg je ona imala na ovom svijetu, preživljava smrt a s obzirom da on to ne može činiti u obliku fizičkog tijela, onda to mora biti nešto što je njemu najbliže: eterička komponenta duše. I na kraju, kad se radi o jednoj istinski vjestačkoj inteligenciji kod kvantnih kompjutera i kibernetičkih bića, za očekivati je da će i ona imati svoje eteričko polje slično kao što ga imaju i biljke, koje će joj omogućavati to da i ona ima neki stepen “života”, umjesto da bude samo jedna deterministička mašina sa pseudo- nasumičnom produkcijom.  ↩

⁴ Pojam “druga smrt” je biblijski. “Koji pobijedi neće mu nauditi druga smrt.” Otkrovenje 2:11. “I smrt i pakao bačeni biše u jezero ognjeno. I ovo je druga smrt. I ko se ne nađe napisan u knjizi života, bačen bi u jezero ognjeno.” Otkrovenje 20:14-15. Boris Mouravieff i Kasiopejci interpretiraju ovo na sljedeći način: ‘pobijediti’ znači da je neko razvio duh, ‘druga smrt’ podrazumijeva razlaganje eteričkih i astralnih komponenti duše, a ‘jezero ognjeno’ predstavlja nerazloženu grupnu dušu u kojoj se rastapa duša. Šta drugo može oganj da čini do da rastapa i pretvara u pepeo, brišući tako

svaki trag nečijeg bivšeg identiteta? Druga smrt nastupa nakon prve smrtiUkoliko prva smrt predstavlja smrt fizičkog, onda druga smrt mora da predstavlja smrt ne-fizičkog. Mislim da je ova interpretacija ispravna jer ima smisla. ↩

⁵ “Viši” znači funkcionalno viši, a ne na osnovu svog položaja na tijelu, tako da vratna čakra nije viša čakra jer je ona asocirana samo sa funkcijama govora i intelekta. U sistemu učenja Četvrti Put, ona odgovara “nižem intelektualnom centru”. Ona se vjerovatno razvila zajedno s ljudskom sposobnošću za govor i apstraktno razmišljanje, što je nešto što nedostaje kod većine životinja. To je ujedno razlog i zašto ljudi bez duha imaju vratnu čakru, zašto oni mogu biti veoma inteligentni i zašto nemaju ograničenja u razvoju svojih sposobnosti govora. Tako ona pripada donjim čakrama u smislu njene funkcije.  ↩