Pjesma Lohana

Postoji priča o grupi plemenitih ljudi, Lohana ili Arhata (probuđenih; 4. stupanj prema Theravada tradiciji) koji su se okupili u Kini, njih oko 100, stoljeće prije početka kršćanske ere.

Tamo su došli iz Indije, zbog progona budista.

Bili su prinuđeni otići jer su se obvezali: da se neće svetiti, da se neće uplitati ni u kakve sukobe i da će nastaviti sa svojim svetim radom, koji još uvijek nije bio dovršen.

Oni su se nastavljali na niz mnogih prethodnih Lohana, i poput njih bili su učenici velikog Tathagate, savršenog, probuđenog.

Također su bili poznati i kao oni slatkog glasa, zbog svoje sposobnosti da recitiraju i pjevaju mantre na ispravan, magijski način.

Ritam koji je nastajao pjevanjem originalne božanske mantre, kombinirao se na taj način s primordijalnim božanskim zakonom u skladu s kvalitetom svjesnosti, volje i djela onog koji pjeva, Lohana, koji je bio u svijetu, ali ne od svijeta.

Te mantre koje su pjevali Lohani zračile su diljem svijeta kao slatke pjesme, manifestacije čiste i fine snage, kao odgovor ljubavi njihovim neprijateljima, za dobrobit cijeloga čovječanstva za one koji su tražili put natrag, u svoju izvornu Domovinu.

Tako su magijskim djelom propovijedali univerzalni božanski zakon i pomagali čovječanstvu na putu oslobođenja.

Nisu se borili, nisu znali za osvetu i djelovali su dok god njihova zadaća ne bi bila dovršena;

Pjevali su pjesmu Istine i Ljubavi.

Napisala Eloratea

http://www.val-znanje.com