Kontemplacija na savršenu prirodu stvarnosti ili Svjetlo - u aktualnom Sada
U svakom životnom trenutku, bez izuzetka, prisutna je u svom apsolutnom iznosu čistoće, struja prirodnog savršenstva, struja blistavog sjaja koja nosi sve i stoga ima moć pročistiti svako iskustvo, osnažiti plamen čiste svjesnosti i prožeti osjećajem općeg blagostanja i spremne budnosti.
Prepoznavanjem ove blagotvorne svjetlosne struje, što češće u kratkim trenucima, dok njena sveprožimajuća, sveprisutna priroda ne bude spontano očigledna, razvija se trajni harmonizirajući učinak na aktivnosti srca i glave, kao i na aspekt volje i djelovanja.
Kombinacija mentalne i emocionalne stabilnosti prirodno vodi prikladnom djelovanju i aktivira mehanizam pozitivne povratne sprege koji dovodi u sklad sve aspekte životnog očitovanja.
To su spontane posljedice intimizacije sa svjetlosnim poljem u kome i iz koga postojimo, i predaje njegovom zračenju.
To je polje jedan vibrantni prostor iskonske, potpuno otvorene samo-rađajuće i samo-razvijajuće inteligencije, bez početka i kraja.
Ono je more nosećih valova svega što jest, koji istom tom energijom u različitim frekvencijama bivaju modulirani različitim mislima, osjećajima, čulnim iskustvima i njihovim bezbrojnim kombinacijama u mnogostrukim životnim formacijama.
Ali nitko i ništa nikada ne postoji i ne može postojati odvojeno od njega;
Što postaje jasno uvidom u ovu spontanu, u svakom trenutku neizbježno prisutnu savršenost, kao pravu prirodu realnosti i potpunim povjerenjem u nju; povjerenjem koje se dokazuje poklanjanjem pažnje i oslanjanjem sve više samo na nju umjesto na njene mnogostruke modifikacije i umjesto na njihovo nepotrebno karakteriziranje i konceptualno-osjećajno ustanovljavanje kao odvojeno postojećih fenomena.
Dok um misli što misli, dok osjeća to što osjeća, dok iskušava to što iskušava, mi ostajemo mirni, bez tenzije, bez napora.
Jer sve je to uvijek jedna ista dinamička energija ovog bazičnog životodajnog prostora.
Počivajući u njoj, kao što ona sama u sebi počiva, naša primordijalna čistoća koja je od nje postaje očita.
Tako u potpunoj perceptualnoj otvorenosti, ostavljajući sve u stanju u kome nastaje, prolazi i nestaje, u svim iskustvima sloboda postaje sastavnica svakog neposrednog iskustva ovdje i sada, sloboda koja je rezultat transcendencije vremena i napora za bilo kakvim postignućem, jer svaki napor nestaje prepoznavanjem i priznavanjem već prirodno postojeće, temeljne perfekcije.
Prepoznajući ovo iskonsko, mirno zračenje kao osnovu svoga postojanja, javlja se spontana zahvalnost za život u njegovoj osnovi i neiscrpnom potencijalu i osjećaj ekspanzije i velikodušnosti potekao iz iskrenog osjećaja mira i ispunjenosti, iz sigurnosti koja počiva na spoznaji neuništivosti i nepodjeljivosti života i nemogućnosti otuđenja onoga što nam je najvažnije, naše vlastite zajedničke biti.
Biti koja je poput neba bez oblaka, bezgraničnog, jasnog i svijetlog.
I kao što ptice prelijeću nebom ne ostavljajući traga, tako ni priroda ovog nevidljivog svjetla života, jasne sve-prihvaćajuće svjesnosti, ne dozvoljava ostavljanje tragova bilo čega, ikada.
I bez obzira na sve, ona ostaje i ostajat će vječno čista, blagotvorna, svjetlosno-zračeća.
Napisala: Eloratea
bglavac
irida
edin.kecanovic
