Sada je kao dimenzija dubine koja se proteže u beskonačnost…

Dok su prošlost i budućnost samo misli, sada je sam život.

Sasvim druga kategorija.

Kada se god misli povuku u pozadinu i ustupe mjesto čistom opažanju, izranja sada.

Sada je sinonim za svjesnost, prisutnost, slobodan prostor.

Ono je tu i kada misli dolaze; i odlaze. Iza, ispred i između njih.

Jedna od posljedica uvida ne postojanja odvojenog „ja“ je iskustvo sve većeg slobodnog prostora, odnosno sve čistije prisutnosti; u sve većoj mjeri odvijanje aktivnosti bez pratnje misaone interpretacije.

Nevjerojatna dubina i tišina usred svakodnevnih aktivnosti.

Poput sidra, poput gravitacije koja povlači sve dublje prema nekom dalekom središtu vječnog sada.

Usporavanje misaonog protoka ne donosi umrtvljenost, već naprotiv osjećaj veće živosti i dublje prisutnosti u onomu što jeste, što stalno poput fontane izvire u sada.

Bilo radost ili tuga, društvo ili samoća, sve ima istu osnovnu notu života u sada.

To znači veće generiranje korisnih misli koje služe aktualnoj manifestaciji života i iščezavanje misli koje ne služe životu; kao što su mnoge misli koje kruže oko imaginarnog „ja“ i svega onoga što nema referentnu točku u stvarnosti.

To je svojevrsno oslobođenje energije, koje rezultira osjećajem oslobođenja i lakoće, predanosti životnom toku.

A to otvara i vrata ljubavi; toj jedinstvenoj vibraciji u njenoj jednostavnosti i ljepoti, koja povezuje što treba biti povezano, očituje što treba biti očitovano i prihvaća bez prosuđivanja svako sada, tako ga opet sve više produbljujući.

Eloratea