Karma i Logos kao terapija

Po običaju, duhovnost nas najčešće podsjeća na ono što već dobro znamo. Terapija na koju podsjećam nešto je posve očito, ali nije u svakoga isprobano na ovaj način. Ona ide ovako:

Svakoga dana imate mogućnost učiniti nešto lijepo za drugoga. Ovo nije banalni iskaz. To je činjenica zapostavljene vrijednosti koja vodi spasenju. Imati živući i dišući osjećaj smisla - znači biti spašen u ovome svijetu.

Krajnji smisao uvijek je Bog.

Za razliku od prve rečenice, ova kao da jeste banalni iskaz, jer gotovo da nema praktičnu referencu. Nema odnos sa našim prosječnim svakodnevnim iskustvom.

Bog je samo riječ, a riječi se prljaju i kidaju kao dječje majice u ljetnih mjeseci.

Ono što je Bog u nama, u svakodnevnom iskustvu, u svakodnevici života i u svakom našem pojedinom bezbrojnom sprovedenom djelu - TO predstavlja pravi smisao za čovjeka.

Naime, Boga se ne smije tražiti negdje izvan svakodnevnoga iskustva.

Boga se treba tražiti (i pronaći!) u prometnoj gužvi za sparnoga dana. Boga se nalazi u čekaonici doktora gdje čekate dugo, a stariji od vas ulaze preko reda. Bog se nalazi onda kada razbijete novi kalj, prolijete nešto na novi sag, izgubite mobitel. Bog se traži i nalazi u svinjcu. Na samome dnu bačve katrana!

Jer lako ga je vidjeti u očima djece. U govoru tijela razigranog psa. Lako ga je naći kada ste na izletu za proljetnoga dana. Kada ležite na pokošenoj tratini. Kada se osjećate voljenim ili uranjate u meditaciju.

Nađite Boga kada vam je toliko teško da jedva dišete. Ne čini se lakim. Pomoći ću prijedlogom onako kako je i meni pomognuto.

Ako želite vidjeti Boga kada vam je uvelike teško tada ćete uzeti ''pauzu od Sebe'' i učiniti čudo. Što je čudo?

Uzet ćete božansku kreativnu snagu, logos, kako bi pobudili sreću u nekome drugome. Iz ''ničega'' stvorit ćete sreću za nekog drugoga. To je Vaš božanski princip. To je vaša privilegija. Zvuči banalno? Nije.

Kada vam je teško sjetite se, Vi možete oživjeti smisao vlastitog postojanja svake sekunde svakoga dana, a ako zapnete na putu kao što svi zapinjemo; Boga možete vidjeti u zrcalu!

Odmah nakon što napravite jednu malu sitnicu, bilo koju za bilo kome na svijetu, sa namjerom da usrećite. Uspjet ćete. To može biti samo jedna poruka, može biti čokoladica, može biti crtež, puding, čestitka ili knjiga, lijepa riječ, posveta, pažnja, bilo što za što znate da će nekome izvući smiješak na lice.

Budite sigurni da ako se ne možete odmah sjetiti što i kome učiniti, srce će već nešto predložiti. Ovo nije ezoterija. Ovo je najobičnije spuštanje transcendenta u ''svinjac''.

Napravite nešto lijepo za bilo koga samo iz jednog jedinog razloga. Da bi osjetili Boga u Sebi. Tada će vas i sami Bog osjetiti u Sebi. Kada to učinite sjetit ćete se možda; ''pa zamisli, mogao bih svakih sat vremena, svaki dan pružiti nekome sreću.''

Ljudska sreća nije trivijalna stvar.

Znam da nije lako kada vas paraliziraju vlastite nedaće, posebice duhovna malaksalost ili još gori aveti bijesa ili straha, ali pokušajte. Siguran sam da to može svatko. I djeluje. I nagrađuje. Dugoročno je. Nuspojave su divne.

Ako ne djeluje onako kako ste očekivali tada nešto krivo radite. Ili pojačajte dozu ili se odreknite očekivanja zahvalnosti.

Ako čekate zahvalnost tada u zrcalnome odrazu nećete vidjeti Boga već samo vlastiti Ego. Onaj isti zbog kojega ste krenuli u ovu ''terapiju''.

Naučio sam od učitelja da duša nikada ne boli, duša nema emocija, jer emocije nisu božanske- samo bezuvjetna ljubav je božanska istina, a bezuvjetna ljubav nije emocija.

Kada god čovjek osjeća nelagodu ili bilo koju bol - one uvijek dolaze od ega. Iz mračnog skladišta straha. Naravno, to ih ne čini ništa manjima ili lakšima. Iako nije vječan, ego je stvaran, i nije lak podstanar.

Ovim ''banalnim'' načinom kada oživljavate božanski princip nesebično davajući drugima sreću, Vi služite Bogu u sebi. Onome koji vas iz vas samih može uzdići, prosvijetliti i dati vam vaš mir. Spokoj. Smisao. Svrhu. U suradnji s vama.

Koja druga stvrha može postojati, a da nije prolazna, osim sreće davanja? Već smo definirali da je ljubav davanje i sreća davanja.

Stotine drugih svrha koje pokreću praksu života činimo upravo da nađemo sreću. Iskušajte sreću davanja. Točnije, svi ste ju iskusili. Ona je učestala ali pokušajte jednom, dva puta, tri puta, učiniti je izvan konteksta podrazumijevanog davanja. Pokušajte to učiniti ''samo jer možete'', i možete kada god želite.

Samo malo pripazite zbog čega to činite. Činite li to radi Boga u sebi i sreće koje ono pruža ili radite jer čekate vidjeti zasluženu reakciju od ''primatelja''. Čekate nagradu zahvalnosti.

Nema ništa lošega ako želite vidjeti nečije zadovoljstvo i sreću, ali nemojmo se vezati za njenu vanjsku formu kao za ishod. Nemojmo se vezati za tuđu zahvalnost. Budimo ''protočni''. Kako Isus kaže; činimo tako da nam desna ruka ne zna što lijeva čini.

Praksa toga da kada se doista čovjek poveden lošim osjećanjem upusti u neplanirano davanje te ugodno iznenadi nekoga koga možda već dugo nije – ima moć pomaknuti ga bliže natrag k Sebi. I odraz u ogledalu, i topao smiješak koji tamo možete naći... to je logo terapija, to je karma terapija.

To zapravo nema imena, to puko davanja i sreća davanja. Kao što Sai Baba kaže: svi problemi nastaju samo iz jednoga razloga: premalo ljubavi, i svi se u konačnici mogu riješiti tom istom silom. Ona dolazi u bezbroj oblika. Ona je piće koje ide u svaki koktel.

Napravite nekome drugome vaš koktel ljubavi sljedeći puta kada se osjećate ''loše''. Natočite još jedan, pa još jedan. Djeluju bolje nego oni u noćnim klubovima, ali nuspojave su divne. Probudite se lagane glave. I uvijek, uvijek možete natočiti još jedan.  

 

Napisao: Robert Marinković

www.val.hr