KAPIJA ROĐENJA KA DVOPOLNOM SEKSUALNOM STANJU

Svend Åge Rossen

Na kraju petog dijela knjige Livets Bog (Knjiga života) Martinus koristi frazu «otvaranje kapije rođenja» kako bi opisao organski proces putem kojeg čovjek, od toga da je do sada bio jednopolno muško ili žensko biće sa potpuno heteroseksualnom orijentacijom, postaje seksualno zainteresiran za pripadnike vlastitog spola.

Otvaranje kapije rođenja predstavlja prirodni, zaključni vrhunac dugačke evolucije koja je trajala kroz brojne živote, kada suprotni pol u čovjeku postupno sve više i više dolazi do izražaja. Na brojnim stupnjevima do te točke rast suprotnog pola «samo» se izražava u sve većoj humanosti, kreativnosti i intelektualnosti kod oba spola i u sve većoj platonskoj simpatiji prema prijateljima vlastitog spola. Ovaj posljednji faktor se otkriva u snažnom drugarstvu između dječaka i prijateljstvu između muškaraca i između žena, u njihovom obožavanju svojih ženskih prijateljica, kod oba spola bez ikakvih seksualnih konotacija.

Široko je rasprostranjeno viđenje da je potpuno razvijeni čovjek aseksualan, što znači da je njegova sposobnost za čistu ljubav potpuno duhovna i da se ona izražava samo u obliku požrtvovnosti i nesebičnog načina postojanja. No, to nije Martinusov opis «pravog» čovjeka budućnosti.

Za Martinusa seksualnost je sila koja je po svojoj prirodi i duhovna i fizička i kojoj on daje uzvišeni pojam «najviša vatra».

U početku dovršeni čovjek može doživjeti ovu vatru u obliku kulminirajuće radosti, djelomično kroz služenje svojim bližnjima, a djelomično i milujući ih , što kod obje strane dovodi do orgazmičkog seksualnog iskustva.

Martinus : «Razlika između tijela dovršenog čovjeka i tijela običnog zemaljskog čovjeka sastoji se u tome da ovo prvo ima toliko razvijenu seksualnu senzitivnost da najviša vatra sjaji i zrači, pruža svjetlost i toplinu kroz sve svoje stanice bez obzira koji to bio dio životinjskog organizma. Ovo tijelo ima toliko profinjenu senzitivnost da ono reagira seksualno u svim situacijama.» (Livets Bog 5, 1913)

Martinus opisuje promjene seksualnih polova u nizu stupnjeva od A do K. Neki od tih stupnjeva predstavljaju stranputice i ja ću o njima govoriti kasnije, ali K-stupanj svakako predstavlja konačni stupanj kada čovjek postaje moralno savršen, ima kozmičku svijest i potpuno razvijenu, dvopolnu seksualnu strukturu.

Martinus : «Kod čovjeka koji je potpuno dovršen, kako fizički tako i psihički, a to je K-čovjek ili bogoliki čovjek, sve postoji kao seksualna reakcija. Ovdje je sve sama najviša vatra u svojem najčistijem obliku. Rezultat toga je da se sve vidi u odgovarajuće najvišoj svjetlosti, sve se vidi kao vrlo dobro, kao božanstveno ili kao sveprisutni tijek ljubavi, koja se javlja u svemu, iznad i ispod svega. Ovdje postoji samo svjetlost, svjetlost i još više svjetlosti, svugdje, u svim bićima i u svim stvarima. Sva bića vole sva bića. Sve predstavlja seksualni užitak. Susresti neko biće, dodirnuti ga, milovati ga, predstavlja radost koja je uzvišena iznad svakog zemaljskog razumijevanja, iznad svakog zemaljskog užitka. Ovdje samo postoji međusobna želja da bića služe jedna drugima, da se međusobno oslobađaju, da se odvežu ili spriječe svako vezivanje ili sputavanje. Ovdje samo postoji užitak u služenju, a ne u dozvoljavanju da nam služe.

Svaki dodir je božanstveni dar, to je tehničko prenošenje naročitog učinka obojane svjetlosti nečijeg duha u auru drugog bića. To je međusobno prožimanje najvišeg osjećaja Boga, najvišeg osjećaja radosti, najvišeg osjećaja blaženstva.» (Livets Bog 5, 1914)

Martinus nastavlja pisati da poljubac, koji na našem sadašnjem stupnju igra samo sporednu ulogu u seksualnosti među spolovima i nema značenja za razmnožavanje, zapravo predstavlja početak dvopolne seksualnosti milovanja.

Kod potpuno razvijenih ljudi životinjski seksualni organ će s vremenom degenerirati, kada oni dođu do stupnja kada će moći materijalizirati odraslo tijelo kada se zažele inkarnirati u novom fizičkom životu. Usta i ljubljenje će predstavljati središnju točku prilikom izražavanja seksualne ekstaze najviše vatre između dvopolnih ljudi.

Iz ovoga možemo razumjeti da razmnožavanje nije glavna svrha seksualnog orgazma, već da najviša vatra, u obliku duhovne i fizičke simpatije između dvaju savršenih bića, predstavlja pravu suštinu seksualnosti. Ovdje su vatre simpatije i užitka na vrhuncu, dok seksualni orgazam razmnožavanja predstavlja samo plamen svijeće ili najvišu vatru na «mjeri štednje».

Prijelazni stupnjevi ka dvopolnom stanju

Postoje dva stupnja evolucije duhovno i fizički potpuno razvijenih ljudskih bića budućnosti, bića koja savršeno mogu doživjeti da najviša vatra prožima i njihovu svijest i njihovo tijelo kada su zajedno sa svojim bližnjima.

Prvi stupanj je iskustvo kozmičke svijesti, što znači moći mentalno primati Sveti duh ili Božju primarnu misaonu energiju. Ova sposobnost postaje potpuna onda kada čovjek prođe kroz «veliko rođenje», putem kojeg on dobiva svjesni pristup najvišoj mentalnoj energiji postojanja, energiji intuicije i pomoću nje on može «vidjeti» svoju vlastitu i vječnu strukturu i vječno postojanje drugih živih bića, gdje su temelj vječni zakoni i principi.U središtu doživljavanja stanja kozmičke svijesti nalazi se iskustvo vječnog Boga kao sveprisutne stvarnosti i njegovog neopisivog sjaja ljubavi. Martinus naziva taj stupanj J-čovjek.

Prema Martinusu taj čovjek ima Kristovu svijest, ali s obzirom da mi ne trebamo biti skromni poput Martinusa, također možemo reći da on ima Martinusovu svijest. On je, gledano iz duhovne perspektive, savršen, to je čovjek poput Boga, ali on dodaje : «No, to ne znači da je njegov fizički organizam odjednom postao potpuno razvijeni organ ili instrument dvopolnosti.

Naravno, promjena u fizičkom organizmu zemaljskog čovjeka od jednopolnosti ka dvopolnosti može samo predstavljati rezultat unutarnje duhovne ili psihičke promjene bića iz životinje u čovjeka. Zbog toga do promjene u fizičkom organizmu može doći tek neko vrijeme nakon duhovnog rođenja.» (LB5,1912).

«Ipak trebaju proći stotine i stotine godina prije nego što nesebična i uzvišena seksualna potreba J-čovjeka dosegne takav stupanj na kojem mu može pružiti takav savršeni i vrhunski osjećaj zadovoljstva u usporedbi sa onim koji može pružiti jednopolna seksualnost u svojem čistom obliku.» (LB5,1900)

Iako J-ljudi nemaju potpuno razvijene organizme sa stupnjem osjetljivosti koji im dozvoljava da dožive najvišu vatru u punoj mjeri kroz novorazvijenu organsku strukturu, oni ipak sasvim prirodno imaju potrebu za fizičkom ljubavlju sa onim bližnjima sa kojima se nalaze u mentalnom skladu. Ovdje ljubljenje igra važnu ulogu, ali s obzirom da usta kao seksualni organ nisu razvila istu osjetljivost kao stari životinjski seksualni organ, ovaj seksualni organ i ovdje igra važnu ulogu. Privremeno najviša vatra nastavlja biti povezana sa tim organom na takav način da na tom stupnju putem međusobnog milovanja može doći do njenog oslobađanja.

Martinus : «Sve dok se organizam koji je dizajniran za seksualnu dvopolnost ne pojavi u svojem dovršenom stanju koje može dovesti do dvopolnog orgazma, čovjek samo može postići seksualno zadovoljenje kroz jednopolne seksualne organe koje je naslijedio iz životinjskog carstva.» (LB5,1909). Međutim, Martinus naglašava da je oblik i stav iza fizičke ljubavi J-čovjeka potpuno drugačiji od oblika i stava iza fizičke ljubavi jednopolnog čovjeka.

Seksualna struktura J-čovjeka «dosegla je takav stupanj savršenstva da njen naročiti seksualni život također može dovesti do vrhunca zadovoljenja prilikom odgovarajućeg čina intimnosti sa drugim J-čovjekom. No, to intimno seksualno zadovoljavanje je sasvim drugačije od životinjskog intimnog seksualnog čina između mužjaka i ženke. Ono je u najvišoj mjeri nesebično, tj. ono je po prirodi sasvim suprotno od životinjskog seksualnog čina; ono ne zahtijeva zajednički život, brak ili bilo kakvo drugo organiziranje posjedovanja života i načina postojanja seksualnog partnera kao što je slučaj kod jednopolne seksualnosti. (...)

Ovdje organske funkcije samo mogu rezultirati davanjem, stvaranjem sreće, dobrobiti, inspiracije i radosti kod partnera, bez ikakvih zahtjeva ili uskraćivanja slobode nekom dugom biću. Nakon svakog takvog seksualnog oslobađanja između dva J-čovjeka ili kozmički rođenih bića, ova seksualno suverena i slobodna ljudska bića mogu ići dalje, sa obnovljenom snagom, srećom i radošću, ka novim prekrasnim iskustvima i stimulativnoj inspiraciji kroz seksualni kontakt sa novim partnerima, itd.

U sferi savršenih ljudskih bića postoji samo vrhunska ljubav. U sferi dvopolne seksualnosti najviša vatra dolazi do svoje kulminacije. Ovdje nije moguće da svatko ne voli svakoga.» (LB5,1902)

Kada govorimo o kozmički svjesnim bićima – a njih poznajemo kao spasitelje svijeta : Isus, Martinus, a vjerojatno i Buda – trebamo reći da su oni poslanici koji su bili poslani na Zemlju iz viših svjetova, gdje su oni u potpunosti doživljavali najvišu vatru, kao što je bilo opisano u slučaju K-ljudi. No, inkarniranjem na Zemlji oni su se morali podrediti ovdašnjim uvjetima kao sisavci, jer oni trebaju imati fizičke roditelje, a time i nasljeđuju njihov oblik organizma. To je bio dio njihovog raspeća da oni moraju podnositi primitivniji oblik organizma od onoga koji odgovara njihovom stupnju razvoja.

Mogućnost doživljavanja fizičkog blaženstva najviše vatre ograničena je organizmom zemaljskog čovjeka u kojem je zarobljen njihov duh. Kada govorimo o fizičkim mogućnostima koje oni imaju za izražavanje njihove potrebe za ljubavlju, oni moraju otići korak natrag u razvoju i pojaviti se kao J-ljudi i biti ograničeni mogućnostima fizičke ljubavi koje su dostupne tim bićima. To se može usporediti sa vođenjem ljubavi u ogrtaču, sa nečime što čovjek obično ne čini. No ti uslovi su na određeni način nametnuti tim naprednim bićima u njihovoj misiji ovdje na Zemlji.

I-ljudi i prirodno otvaranje kapije rođenja

Međutim, na Zemlji još nema J-ljudi, a spomenuti spasitelji svijeta došli su iz viših svjetova u svemiru. Najviši stupanj koji predstavljaju zemaljski ljudi jest stupanj I-ljudi, kojih ima samo nekoliko stotina tisuća. To su ljudi čiji je suprotni pol gotovo jednako razvijen kao njihov uobičajeni pol. To su stoga ljudi ispunjeni velikom ljubavlju, koji su uključeni u velike humanitarne projekte za druge ljude. Oni više nemaju sklonost zaljubljivanju jednopolnih ljudi i zbog toga ne žele za sebe vezati niti jedno drugo biće. Oni više vole usmjeriti svoje sposobnosti i brigu prema širem krugu ljudi i radije će se povući, biti uskraćeni i sami patiti ukoliko to može druge ljude učiniti sretnima.

«Takva bića se naravno neće ženiti, no postoje slučajevi kada oni žive u dubokom, intimnom prijateljstvu sa istomišljenikom, dvopolnim bićem istog spola. U pravilu su takvi ljudi vrlo intelektualni, ponekad genijalni sa velikim umjetničkim darom i često predstavljaju dobar primjer drugim ljudima. Poniznost i skromnost su njihove vrlo izražene karakteristike. To su bića koja se ne nalaze daleko od stupnja velike inicijacije ili 'velikog rođenja', kada će oni doživjeti trajnu 'kozmičku svijest', koja je istovjetna 'Kristovoj svijesti'. Nakon te inicijacije oni postaju dovršena ljudska bića 'poput Boga i njemu nalik'.» (Dvije vrste ljubavi, 52 poglavlje).

«I-ljudi žive na Istoku kao mudraci i pustinjaci na udaljenim mjestima. Oni se naravno mogu naći i usred napučenih gradova, no ovdje oni žive skromno, sa prikrivenim njihovim pravim, visokim stupnjem duhovnosti. Oni su najčešće izuzetno spremni pomoći drugima i ispunjeni su velikom ljubavlju. (LB5,1883)

Na tom stupnju ljudi doživljavaju simptome koji prethode velikom rođenju, a oni poprimaju oblik kozmičkih bljeskova, a to je iznenadno i nehotično otvaranje svijesti za više znanje, što je ponekad popraćeno duhovnim prosvjetljenjem. Oni se nalaze u predvorju velikog rođenja. Kozmički bljeskovi postaju sve češći tijekom sljedećih života tog bića i na kraju kulminiraju velikim rođenjem, uslijed čega kozmička svijest postaje trajno stanje pod kontrolom volje.

Po pitanju seksualne orijentacije na tom stupnju dotično biće postaje svjesno svoje dvopolne seksualnosti. Biće počinje osjećati da njegova simpatija prema bićima vlastitog spola postaje seksualne prirode. Martinus koristi izraz «otvorena je kapija rođenja».

U slučaju velike većine ljudi seksualna simpatija prema vlastitom spolu nastaje tek na tom naprednom stupnju, drugim riječima u predvorju velikog rođenja. Martinus također dodaje da je najbolje da se kapija rođenja do tada ne otvara, i smatra to zaštitom na isti način na koji himen predstavlja zaštitu za ženu dok je još dijete.

Martinus : «Isto kao što je himen žene napravljen kako bi zaštitio ženu od spolnog odnosa tijekom djetinjstva i ne postaje slab i prirodno spreman puknuti sve do početka seksualne zrelosti, slično tome «kapija rođenja» predstavlja zaštitni organ koji sprječava prerano buđenje u suprotnom polu ili razvoja područja suprotnog pola. Isto kao što dijete na čisto fizički način može biti silovano, a himen puknuti, isto se može dogoditi da se kod čovjeka, koji je još uvijek vrlo nezreo po pitanju promjene svojih polova, putem snažne, neprirodne mentalne intervencije (zavođenje ili druge štetne radnje koje dovode do zastranjenja i do kojih dolazi u primitivnom i nemoralnom okruženju) prerano otvori njegova kapija rođenja.» (LB5, 1885)

Martinus : «S obzirom da je zemaljsko čovječanstvo daleko napredovalo u svojem procesu seksualne transformacije, a suprotni pol je u različitim stupnjevima daleko napredovao u svojem razvoju kod svih civiliziranih ljudi, u svakom čovjeku već postoji odgovarajuća, iako nesvjesna, sklonost da se osjeća simpatija prema vlastitom spolu, ali to ne dolazi i ne bi trebalo doći do njegove spoznaje ili budne dnevne svijesti na bilo koji drugi način osim kao nenametljiva, nježna i neprimjetna normalna promjena polova koju pokreće sama priroda.» (LB5, 1856)

Homoseksualnost ili dvopolnost lakše ćemo izbjeći nesporazume da bi opisali I,J i K stupnjeve ukoliko koristimo pojam «dvopolni», a pojam «homoseksualan» rezerviramo za one ljude kod kojih se kapija rođenja prerano otvorila. Za usporedbu imamo ovaj citat sa Martinusovog predavanja : «Ne volim ljude nazivati homoseksualcima.

Pojam homoseksualnost je stekao užasnu reputaciju jer ljudi nisu znali što je to, oni su mislili da je to neka vrsta zastranjenja. Oni su vidjeli samo one ljude koji su činili ispade i koji su zastranili, oni nisu vidjeli potpuno normalnog homoseksualca ili dvopolnog čovjeka.» (Nova kultura, 1978)

Dakle, koji su kriteriji koji određuju našu sposobnost zaljubljivanja ? Velika je razlika u tome što je dvopolni čovjek dovršio svoj etički razvoj i stoga je izuzetno skroman u svojem čitavom načinu postojanja. Takvo biće se ne može zaljubiti, što znači da ne može svu svoju energiju vezati za samo jednog čovjeka kojeg želi posjedovati, tako da osjeća ljubomoru kada taj čovjek dođe u kontakt sa drugima. U usporedbi sa tim, homoseksualac je, u skladu sa tim nazivom, mentalno još uvijek jednopolan čovjek koji se može zaljubiti, što povlači za sobom sve nuspojave u obliku ljubomore i koji želi živjeti u vezi poput braka. Pored toga, ovaj čovjek ima sve uobičajene ljudske nesavršenosti : promjene raspoloženja, materijalizam, sebičnost, taštinu, vidi sebe važnijim od drugih, i tako dalje. Čim ranije i čim snažnije se probije seksualni aspekt suprotnog pola, tim veći će biti problemi koje će biće doživjeti.

Muškobanjasta lezbijka i izuzetno ženstven homoseksualac imaju brojne probleme, tako da je za njih gotovo nemoguće pronaći partnera koji u potpunosti može zadovoljiti njihove potrebe. Ženstveni muškarac će radije živjeti sa izrazito jednopolnim muškarcem, no takav muškarac će osjećati prezir prema ženstvenom muškarcu i muškobanjasta žena koja traži ženstvenu ženu mora se takmičiti sa muškarcima za njenu naklonost i rijetko uspijeva u tome. Tijekom njihovih narednih života ove ekstremne tipove ljudi će sam život silom vratiti natrag ka normalnijoj evoluciji polova.

«'Neuzvraćena ljubav', tj. zaljubljivanje u nekoga tko ne uzvraća ljubav, jedna je od najvećih poteškoća koja baca svoju sjenu preko velikog područja ženstvenog muškarca i muškobanjaste žene.» (LB5, 1861) Martinus objašnjava da neugodnosti tog stanja vraćaju evoluciju polova nekog bića ka normalnom smjeru : «Sam život osigurava vraćanje natrag i zaustavljanje kršenja zakona prirode od strane bića, čime su nastrane želje ženstvenog muškarca ponovno prigušene u narednim životima i ponovno je pokrenut normalan proces razvoja.» (LB5, 1861). Čim kasnije se taj proboj dogodi u razvoju čovjeka, tim manje ima problema u prijelaznom periodu kada homoseksualac razvije kulturne interese i možda velike sposobnosti, na primjer na umjetničkom području, a potreba za «bračnom» vezom nije više velika i može se zadovoljiti životom sa nekime tko ima sličan način razmišljanja, i ovdje zajednički kulturni ili duhovni interesi osiguravaju stabilnost ili utjehu.

H i E-ljudi

Naročito je interesantan Martinusov opis H i E-ljudi. Obje grupe predstavljaju vrlo napredne ljude sa snažnim osjećajem za moral, velikom intelektualnošću i stvaralačkim sposobnostima. Obje grupe predstavljaju pripremne stupnjeve za napredan tip ljudi, za I-ljude, što je, kao što smo već spomenuli, predvorje velikog rođenja. No, postoji zanimljiva razlika između H i E-ljudi. Martinus naglašava da H-ljudi predstavljaju posljednji stupanj uobičajenog, normalnog, heteroseksualnog evolucijskog puta : «Kao predstavnike bića koja nisu zastranila još trebamo opisati dvije vrste ljudi koje nazivamo «H-ljudi» i «I-ljudi».

Ove dvije vrste zemaljskih ljudi predstavljaju normalan put koji vodi ka epohi u kojoj se mijenjaju seksualni polovi. H-čovjek nije u prethodnim životima bio izložen ili pod utjecajem seksualnog zavođenja ili pojavama koje su mogle isforsirati ubrzani razvoj njegovog suprotnog pola. Taj aspekt njegovog razvoja nije se mogao toliko razviti ili ojačati da nadjača njegov moral. On stoga nije imao poteškoća ostati u skladu sa onime što većina ljudi naziva «normalnom» seksualnošću, tj. jednopolnom seksualnošću. S obzirom da se njegov razvoj polova ne događa neprirodno brzo, ovaj aspekt njegove psihe razvija se prilično nenametljivo i postupno i stoga ne uspostavlja kontakt sa budnom dnevnom sviješću bića sve do nekoliko posljednjih inkarnacija prije njegove inicijacije ili iskustva velikog rođenja. Sve dok razvoj polova čovjeka ne dođe do točke kada se uspostavlja taj kontakt on ne osjeća apsolutno nikakvu seksualnu privlačnost prema vlastitom spolu. (...) Prema tome, H-čovjek ostaje normalan čitavim putem kroz zonu opasnosti od seksualnih zastranjenja» (LB5, 1875)

E-ljudi se opisuju gotovo istim superlativima po pitanju morala i kreativnosti kao i H-ljudi, s tom razlikom da su oni biseksualni. Ovdje govorimo o ljudima «čija se seksualna orijentacija koleba između njihovog vlastitog spola i suprotnog spola. Oni mogu imati periode u kojima su orijentirani prema svojem vlastitom spolu, nakon čega slijedi period tijekom kojeg su orijentirani prema suprotnom spolu, da bi se nakon toga ponovno vratili svojem vlastitom spolu, i tako dalje. Izuzetno rijetko takvi ljudi stupaju u brak. Kao rezultat njihovog buđenja suprotnog pola oni pokazuju veliki interes za umjetnost, literaturu i muziku, a ponekad i za znanost. Zbog toga se mnogi od njih javljaju kao veliki umjetnici, genijalci ili virtuozi, dok se drugi ponekad naročito posvećuju religioznom životu i postaju svećenici ili vođe religioznih pokreta.» (LB5, 1866).

Po pitanju ove kategorije treba istaknuti da Martinus piše da ovi ljudi nisu zastranili, i stoga E-kategorija možda treba biti pridružena I,J i K-kategorijama, kao dvopolnima. No, pripadnici E-kategorije su vjerojatno u prethodnim životima predstavljali kategorije zastranjenja. Martinus kaže da iako sam život kroz različite oblike sudbine vodi krajnje zastranjene tipove ljudi natrag ka normalnosti, jednom otvorena kapija rođenja vjerojatno se više ne može potpuno zatvoriti, već ostavlja iza sebe sklonost da se ponovno otvori ranije nego što je slučaj kod ljudi koji nikada nisu prošli tim putem razvoja (H-ljudi). Ovo tumačenje E-ljudi samo je moja vlastita pretpostavka.

Zaključne primjedbe Matinusov opis promjene polova kod ljudi jedinstven je u svjetskoj literaturi. Čak ni u ezoteričnoj literaturi, koliko je meni poznato, ne mogu se naći tako detaljna objašnjenja.

Ono što je važno u tom Martinusovom doprinosu jest da on pokazuje da seksualnost nije pojava koja se svodi samo na razmnožavanje, već je to pod pojmom «najviša vatra» ni manje ni više nego duh Božji ili mentalni izvor topline i simpatije koji se uvijek rasplamsa između dva ljudska bića ili dva živa bića koja se nalaze na istoj valnoj duljini.

Na našem nedovršenom stupnju razvoja sve se može zloupotrijebiti, čak i seksualnost, kako na heteroseksualnom tako i na homoseksualnom području. Ono što čini razliku da li će taj izvor donijeti radost ili tugu jest čisto stvar nečijeg etičkog stava : da li netko želi sebično uživati ili želi pružiti radost i partneru ?

Pored toga, Martinus vraća homoseksualcima dobar glas tako što naglašava da njihov seksualni stav u principu predstavlja, kao što je slučaj sa mnogim drugim stvarima, sjeme više kulture ljubavi, to je početak neograničene ljubavi prema svemu i svakome.

Preveo sa danskog na engleski : AB

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (24.07.2011.)