Ime koje svakom pristaje



 

Budi vazda i svuda blago-vjesna.

Uđi u san ljudima i kaži im svoje ime; prođi javom svijeta poput jasnog sna.

Na usnama blage vijesti koju nosiš rastopi se kao hostija.

Jer to je zadatak i sudbina koju sam ti namijenio.

I vrati mi se kao ime koje svakom pristaje.

(V. Krmoptić)



Svaki čovjek ima neko ime.

Ime je simbol njegove osobnosti, posebnosti i njegove zadaće i uloge.

I nosi ga privremeno, dok ne obavi zadaću, dok ne dobije drugu zadaću.

A pravo ime koje ostaje neizgovorljivo, simbol vječne monade, skriveni
je izvor koji zrači uvijek u pozadini svakog prolaznog imena i probija
se jače ili slabije, u skladu sa svjesnošću onoga koji ga nosi.

Kod onih koji su poistovjećeni sa svojom ulogom i privremenim imenom, to je zračenje pravog imena gotovo neprimjetno.

A kod onih koji su sve svjesniji pravog imena, tog univerzalnog zračenja
svjetla, njihova sudbina biva sve više s njime povezana i sve jasnije
odražava to pravo ime, proizašlo iz riječi početka.

Ti ljudi onda idu kroz san svijeta, jasni i budni, kao u lucidnom snu.

I ne ostavljaju za sobom traga osim zova i poruke o buđenju.

U ispunjenju te zadaće i sami transmutiraju, alkemijski rastapaju svoje
prolazno ime u novo, sačinjeno od vibracije prvobitnog, proizvodeći tako
iz sebe hranu za dušu.

Za sve duše koje se bude.

Nekada ih se naziva slugama riječi - prvobitne riječi, ili slugama svijeta i čovječanstva.

Njihova je sudbina obnova istine i vječne sadašnjosti u vremenu.

Nakon ispunjenja svoje zadaće oni i sami postaju drugačiji,
transfigurirani, novi.

Još bliži izvoru, svom pravom imenu koje je tako
univerzalno i sveobuhvatno da svakome pristaje.

Napisala Eloratea

http://www.val-znanje.com