HOLOGRAFSKI MODEL I PSIHOLOGIJA

  Dok su tradicionalna psihijatrija i psihoanaliza strogo individualne i biografske,moderna istraživanja svijesti uvela su nove razine,područja i dimenzije,a ljudsku psihu prikazuju kao u biti razmernu s cijelim svemirom i cjelokupnim postojanjem.

-Stanislav Grof

Beyond the Brain(Iza mozga)

            Jedno od područja istraživanja na koje je holografski model izvršio utjecaj je psihologija.To nas ne treba iznenaditi,jer kao što je Bohm naglasio,sama svijest je savršen primjer onoga što on naziva nedjeljivo i neprekidno gibanje.Oseka i plima naše svijesti ne mogu se točno definirati,medjutim možemo ih promatrati kao dublju i fundamentalniju stvarnost iz koje se razvijaju naše misli i ideje.Te misli i ideje,pak ne razlikuju se mnogo od mreškanja i virova koji nastaju u rijeci.Poput virova u rijeci,neke se mogu uvijek iznova pojavljivati i trajati više ili manje postojano,dok su druge prolazne i nestaju gotovo odmah nakon što se pojave.

  Holografska ideja rasvijetljava i neobjašnjive povezanosti koje se ponekad javljaju izmedju svijesti dvoje ili više pojedinaca.jedan od najglasovitijih primjera takve povezanosti sadržan je u konceptu kolektivnog nesvjesnog čiji je autor švicarski psihijatar Carl Jung.jung je već na početku svoje karijere uvidio da snovi,crteži,maštanja i halucinacije njegovih pacijenata često sadrže simbole i ideje koji se ne mogu u potpunosti objasniti kao proizvodi njihove osobne prošlosti.Umjesto toga,takvi simboli više su nalik prikazima i temama iz velikih svjetskih religija i mitologija.Jung je zaključio da svi mitovi,snovi,halucinacije i vjerske vizije potječu iz istog izvora-kolektivno nesvjesnog što ga dijele svi ljudi.

  Dogadjaj koji je doveo Junga do tog zaključka zbio se 1906.godine i uključivao je halucinaciju jednog mladog čovjeka koji je bolovao od paranoidne šizofrenije.Jednog je dana za vrijeme svoje vizite Jung pronašao mladića kako stoji kraj prozora i zuri u Sunce.Mladić je takodjer na neobičan način micao glavom s jedne na drugu stranu.Kada gaje Jung upitao što radi,mladić mu jer objasnio da gleda Sunčev penis,teda se,kada pomakne svoju glavu s jedne nadrugu stranu,pomiče i Sunčev penis te prouzrokuje da zapuše vjetar.

  U to je vrijeme Jung mladićevu priču smatrao proizvodom halucinacije.Medjutim,nekoliko godina kasnije naišao je na prijevod dvije tisuće godina starog persijskog vjerskog spisa koji ga je naveo da promijeni mišljenje.Spis se sastojao od niza rituala i zaziva namijenjenih izazivanju vizija.U jednoj od u tekstu opisanih vizija sudionik bi,kada bi pogledao na Sunce,vidio kako iz njega visi cijev,a kretanje cijevi s jedne strane na drugu prouzročilo  bi vjetar.Budući da je zbog specifičnih okolnosti bilo krajnje navjerojatno da je mladić bio u dodiru s tekstom koji sadrži taj ritual,Jung je zaključio da njegova vizija nije jednostavno proizvod njegova nesvjesnog uma,nego da je proizašla iz dublje razine,iz kolektivno nesvjesnog ljudske vrste.Jung je takve slike nazvao arhetipovi..Smatrao je da su arhetipovi tako drevni tako da je to kao da negdje u dubinama naših podsvjesnih umova vreba sjećanje čovjekastarog dvija milijuna godina godina.

  Iako je Jungova koncepcija kolektivnog nesvjesnog imala ogroman utjecaj na psihologiju,i do danas su je prihvatile nebrojene tisuće psihologa i psihijatara,naše sadašnje shvaćanje svijeta ne može ju objasniti.Medjusobna povezanost svih stvari koju predstavlja holografski model,medjutim nudi objašnjenje.U svemiru u kojem su sve stvari beskrajno medjusobno povezane,i sve su svijesti takodjer medjusobno povezane.Usprkos našem vanjskom izgledu,mi smo bezgranična bića.Ili,kako Bohm tumači:"Duboko na razini svijesti,čovječanstvo je jedno":

  Ukoliko svatko od nas ima pristup nesvjesnom znanju čitave ljudske vrste,zašto,dakle nismo svi hodajuće žive enciklopedije?Psiholog Robert M.Anderson Jr. s Instituta politehnike Renessealer(Renessealer Polytechnic Institute) u Troyu,New York,smatra da se odgovor na to pitanje nalazi u činjenici da se možemo "priključiti" samo na one informacije u implicitnom redu koje se neposredno tiču naših sjećanja.Anderson to naziva selektivnim procesom osobne rezonancije,te usporedjuje s činjenicom da će vibrirajuća muzička vilica rezonirati sa drugom muzičkom vilicom(ili izazvati vibraciju u drugoj muzičkoj vilici)isključivo u slučaju kada druga vilica posjeduje sličnu strukturu,oblik i veličinu."Zbog osobne rezonancije relativno je mali broj od gotovo beskrajnog šarenila'slika' u implicitnoj holografskoj strukturi svijeta dostupan osobnoj svijesti pojedinaca".-ističe Anderson."Stoga prosvijetljeni pojedinci iz davnina,koji su zavirili u tu sjedinjujuću svijest,nisu napisali teoriju relativnosti,odnosno ,fiziku nisu proučavali u kontekstu sličnom onome unutar kojeg ju je proučavao Einstein."

     nastavak slijedi