Sposobnost pojedinca koji čuju samo na jedno uho da odrede smjer iz kojega dolazi zvuk:našu sposobnost da prepoznamo lice čovjeka koga nismo vidjeli dugi niz godina,čak i ako se dotična osoba bitno promijenila.

  Pa ipak kod holografskog modela najviše zapanjuje to što je odjednom dao smisao širokom spektru pojava koje su toliko neshvatljive da ih se u pravilu svrstavalo izvan područja znanstvenog razumijevanja.Te pojave obuhvaćaju telepatiju,vidovitost,mistične osjećaje jedinstva sasvemirom pa čak i psihokinezu,odnosno,sposobnost uma dapomiče fizičke predmete a da ih nitko ne dodiruje.

  I doista,stalno rastućem broju znanstvenika koji su prigrlili holografski model brzo je postalo očigledno da je taj novi model pomogao objasniti praktički sva paranormalna,mistična iskustva,te je u poslijednjih pet-šesr godina nastavio nadahnjivati istraživače i osvjetljavati sve veći broj ranije neobjašnjivih pojava.Evo nekoliko primjera:

  -1980.godine psiholog Kennet Ring sa Sveučilišta Connecticut ustvrdio je da bi se iskustva tik do smrti mogla objasniti holografskim modelom.Ring,koji je predsjednik Medjunarodnog udruženja za istraživanja iskustava tik do smrti,smatra da takva iskustva,kao i sama smrt,ustvari nisu ništa drugo do prebacivanja svijesti osobe s jedne razine holograma stvarnosti u drugu.

  -1985.godine dr.Stanislav Grof-voditelj psihijatrijskih istraživanja u centru za psihijatrijske studije u Marylandu,i profesorasistent na medicinskom fakultetu John Hopkins-objavio je knjigu u kojoj je iznio zaključak da su postojeći neurofiziološki modeli mozga neprikladni,te da samo holografski model može pružiti objašnjenja za pojave kao što su arheatipska iskustva,susreti sa kolektivnim nesvjesnim i druge neobične pojave koje se javljaju u promijenjenim stanjima svijesti.

  -1987.godine na godiišnjem susretu Udruženja za proučavanje snova održanom u Washingtonu D.C. fizičar Fred Alan Wolf održao je govor u kojem je ustvrdio da holografski model objašnjava svjesne snove(eng.lucid dreams-neobično živi snovi u kojima sanjač shvaća da je budan).Wolf vjeruje da takvi snovi,u stvari,predstavljaju posjete paralelnim stvarnostima,te da će nam holografski model u konačnici dopustiti razvitak "fizike svijesti" koja će nam omogućiti sveobuhvatnija istreživanja tih razina postojanja na drugim dimenzijama.

  -1987.godine dr.F.David Peat,fizičar sa sveučilišta Queen s u Kanadi,u svojoj knjizi pod naslovom Sinkronicitet-most izmedju materije i uma iznio je da se sinkroniciteti(podudaranja koja su toliko neobična i toliko psihički smišljena dase čini da nisu rezultat pukog slučaja) mogu objasniti holografskim modelom.Peat smatra da su takve podudarnosti u stvari "pukotine u strukturi stvarnosti".Otkrivaju da su naši misaoni procesi povezaniji s fizičkim svijetom nego što se dosad mislilo.

  To su tek neke od izazovnih ideja koje ćemo istražiti u ovoj knjizi.mnoge od njih su krajnje kontraverzne.Štoviše,sam holografski model je iznimno kontraverzan,i ni u kom slučaju prihvaćen od znanstvene većine.Usprkos tome,kao što ćemo vidjeti,brojni značajni i impresivni mislioci podržavaju ga,i smatraju da bi mogao predstavljati najtočniju sliku stvarnosti koju smo do sada imali.

  Holografski model dobio je i prilično dramatičnu eksperimentalnu potporu.Brojna istraživanja u neurofiziologiji potvrdila su razna Pribramova predvidjanja o holografskoj prirodi    sjećanja i percepcije.Slično tome,1982.godine istraživački je tim na čelu s fizičarem Alainom Aspektom na institutu teorijske i primjenjene optike u Parizu izveo prekretnički pokus koji je pokazao da mreža subatomskih čestica koje tvore naš fizički svijet-samo tkivo stvarnosti-posjeduje ono za što se čini da je nepobitno "holografsko" svojstvo.I o tim će otkrićima biti riječi u ovoj knjizi.

  Osim eksperimentalnih dokaza,još neke stvari daju težinu holografskoj hipotezi.Vjerojatno su u ovoj priči najvažniju ulogu odigrali karakter i postignuća dvojice znanstvenika koji su začetnici ove ideje.Na početku svojih karijera,dok u mislima još nisu imali ni naznake holografskih modela,obojica su nagomilali uspjehe koji bi većinu istraživača naveli da ostatak svojih akademskih života provedu na njihovim lovorikama.

  Četrdesetih godina dvadesetog stoljeća Pribram je napravio pionirski rad o limbičkom sustavu.području mozga koji je povezan sa osjećajima i ponašanjem.Bohmov rad na području fizike plazmi pedesetih godina takodjer sesmatrao prekretnicom.

  No,vjerojatno je još značajnije to što se  svaki od dvojice znanstvenika istaknuo na jedan drugi način-način koji si čak i najobrazovaniji muškarci i žene tek rijetko mogu p'ripisati,stoga što se ne mjeri tek pukom inteligencijom,ali ni talentom.mjeri se hrabrošću,silnom odlučnošću potrebnom da se čovjek zauzme za vlastita uvjerenja čak i pred nadmoćnom opozicijom.Na postdiplomskom studiju Bohm je svoj doktorski rad napravio sRobertom Oppenheimerom.Kasnije 1951.godine kada je Oppenheimer došao pod opasnu istragu Odbora za protuameričke djelatnosti senatora Josepha McCarthyja,,Bohm je odbio svjedočiti protiv njega kada su ga pozvali da to učini.Posljedica takve njegove odluke bio je otkaz na Princetonu,i nakon toga nikada nije više podučavao u Sjedinjenim državama,te se prvo preselio u Brazil,a zatim u London.

       nastaviće se