Kao što ćete vidjeti,činjenica da su svoj besprekoran ugled stavili na kocku time što su stali iza kontroverzne ideje,nije najlakši put kojim su mogli krenuti.Kako njihova hrabrost,tako i vizija koju su dokazali u prošlosti,pružaju dodatnu težinu holografskoj ideji.
Poslijednji dokaz koji ide u prilog holografskom modelu same su paranormalne pojave.To nije nevažno,budući da je u zadnjih nekoliko desetljeća prikupljena značajna količina dokaza koji ukazuju na to da je naše trenutno razumijevanje znanosti-čvrsta i dostatna slika svijeta koju smo usvojili na satovima fizike u srednjoj školi-pogrešna.Kako se ta otkrića ne mogu objasniti nikakvim standardnim znanstvenim modelom,znanost ih je uglavnom ignorirala.Medjutim količina dokaza dosegla je točku kada to više nije održiva situacija.
Evo samo jednog primjera:godine 1987. fizičar Robert Jahn i psihologinja Brenda Dunne,oboje sa sveučilišta Princeton,objavili su da su nakon jednog desetljeća rigoroznog eksperimentiranja u svojem Princetonskom laboratoriju za istraživanje tehničkih anomalija prikupili nedvosmislene dokaze o tome da um može vantjelesno medjudjelovati sa fizičkom stvarnošću.Konkretno,Jahn i Dunne su otkrili da ljudska bića samom mentalnom usredotočenošću mogu utjecati na način funkcioniranja odredjenih strojeva.To je zapanjujuće otkriće,i zasigurno ga nije moguće uklopiti u okvire naše standardne slike stvarnosti.
Medjutim,može ga se objasniti holografskim modelom.Suprotno tome,budući da se paranormalne pojave ne mogu objasniti našim trenutnim znanstvenim shvaćanjem,one zahtijevaju novi način promatranja svemira,ali i novu znanstvenu paradigmu.Osim što će se baviti načinom na koji holografski model može objasniti paranormalno,ova knjiga će ispitati i kako sve brojniji dokazi u prilog paranormalnog zauzvrat,čine u stvari, nužnim postojanje takvog modela.
Činjenica da se paranormalno ne može objasniti aktualnimznanstvenim pogledom na svijet tek je jedan od razloga što ono ostaje u velikoj mjeri kontraverzno.Drugi je razlog da je paranormalno djelovanje često vrlo teško odrediti u laboratoriju što je mnoge znanstvenike navelo na zaključak da ono stoga ne postoji.Ovu očiglednu "neuhvatljivost" takodjer ćemo objasniti u knjizi.
Još jedan,vrlo važan razlog leži u činjenici da znanost,suprotno onom što su mnogi od nas skloni vjerovati,nije bez predrasuda.Prvi puta sam se u to uvjerio prije mnogo godina,kada sam jednog poznatog fizičara upitao što misli o odredjenom parapsihološkom pokusu.Fizičar (bio je poznat kao skeptik kada se govori o paranormalnim pojavama) pogledao me,i s neupitnim autoritetom odgovorio da rezultati "ne otkrivaju dokaze ama baš nikakvog paranormalnog djelovanja".U tom trenutku nisam još vidio rezultate,no budući sam poštovao fizičarevu inteligenciju,bez dvojbe sam prihvatio njegovu prosudbu.Kada sam sam kasnije ispitao rezultate,bio sam zapanjen otkrićem da je pokus dao očigledne dokaze paranormalne sposobnosti.Tada sam shvatio da čak i vrlo poznati fizičari mogu imati predrasude i manjak razumijevanja.
Na nesreću,takva se situacija često susreće u istraživanjima paranormalnog.U nedavno objavljenom članku u časopisu American Psychologist Irvin L. Child,psiholog sa Yalea,istražio je na koji se način znanstveni estališment odnosi prema dobro poznatim istraživanjima snova i vantjelesne percepcije,provedenima u Medicinskom centru Miamonides(Miamonides Medical Centar) u Brooklynu,New York.
Unatoč čvrstim dokazima u prilog vantjelesnoj percepciji dobivenima u tim pokusima,Child je otkrio da je znanstvena zajednica gotovo u potpunosti ignorirala njegov rad.Još više uznemiruje činjenica što je u svega nekoliko znanstvenih časopisa koji su se udostojili objaviti komentare pokusa otkrio da su istraživanja tako grubo "iskrivljena" da je njihova važnost u cjelosti umanjena.
Kako je to moguće?Razlog treba potražiti u činjenici da znanost nije uvijek onoliko objektivna koliko bismo željeli vjerovati.Na znanstvenike gledamo s poprilično strahopoštovanja,i kada nam nešto kažu,uvjereni smo da to mora biti istina.Zaboravljamo da su i oni samo ljudi,te da su,nažalost,podložni istim vjerskim,filozofskim i kulturnim predrasudama kao i svi drugi zato što-kako će ova knjiga pokazati-postoji mnoštvo dokaza da svemir obuhvaća mnogo više od onoga što današnji pogled na svijet dopušta.
Medjutim,zbog čega se znanost toliko opire upravo paranormalnom?To je teže pitanje.Komentirajući otpor koji je doživio,usmjeren prema njegovim neortodoksnim pogledima na zdravlje,kirurg dr.Bernie S.Siegel sa Yalea,autor bestselera Love,Medicine,and Miracles (Ljubav,medicina i čuda),tvrdi da je razlog tome ovisnost ljudi o vlastitim mišljenjima.Siegel zaključuje da se zbog toga čovjek ponaša kao ovisnik kada mu pokušate promijeniti mišljenje.
Čini se da u Siegelovoj primjedbi ima puno istine,i da je to vjerojatno razlog što je veliki broj najvećih civilizacijskih uvida i dostignuća u početku bio dočekan sa tako strastvenim poricanjem.Mi jesmo ovisni o svojim mišljenjima,i mi se zaista ponašamo kao ovisnici kada nas nešto želi otrgnuti od opijuma vlastitih dogmi.A budući da je zapadna znanost nekoliko stoljeća posvetila poricanju paranormalnog,teško da će se olako odreći svoje ovisnosti.
Osobno sam imao sreće.Oduvijek sam znao da je svijet više nego što se općenito prihvaća.Odrastao sam u obitelji medija,i od rane sam dobi iz prve ruke svjedočio mnogim pojavama o kojima će biti govora u ovoj knjizi.Povremeno,kada će to biti doprinos temi o kojoj se raspravlja,obratit ću se na neko od svojih vlastitih iskustava.Iako ih se može promatrati isključivo kao na anegdotalni dokaz,meni su pružila najuvjerljivije dokaze da živimo u svijetu koji tek pokušavamo pojmiti,te ih stoga uključujem,zbog uvida koji nude.
Konačno,budući da je holografski koncept još uvelike ideja u nastajanju,i mozaik vrlo različitih točki gledišta i dokaza,neki su vodili rasprave o tome da ga se ne treba nazivati modelom ili teorijom sve dok se te,prilično različite točke gledišta ne uklope u jedinstvenu teoriju.Kao rezultat toga,neki istraživači svoje ideje nazivaju holografska paradigma,dok drugi preferiraju holografsku analogiju,holografsku metaforu,i tako dalje.U ovoj sam knjizi radi raznolikosti koristi sve te izraze ,uključujući i holografski model i holografsku teoriju,no nemojte misliti da time impliciram da je holografska ideja dosegla status modela ili teorije u najstrožem značenju ovih izraza.
Takodjer,važno je napomenuti da,premda su Bohm i Pribram začetnici holografske ideje,oni se ne slažu sa svim gledištima i zaključcima iznesenim u ovoj knjizi.Ovo je naime knjiga koja se ne bavi isključivo Bohmovim i Pribramovim teorijama,nego i zamislima i zaključcima brojnih drugih istraživača na koje je holografska ideja utjecala,ali koji su je tumačili na vlastite,ponekad kontraverzne načine.
U knjizi se razmatraju i različite ideje kvantne fizike-grane fizike koja poučava subatomske čestice(elektrone,protone,i tako dalje)Budući sam o ovoj temi i ranije pisao,svjestan sam da su mnogi ljudi prestrašeni pojmom kvantna fizika,i da se boje da neće razumjeti njezine koncepte.Iskustvo me poučilo da čak i oni koji ne znaju matematiku mogu razumijeti vrste ideja iz fizike kojih se dotičem u ovoj knjizi.Nije vam potrebno čak ni znanstveno zaledje.Ako slučajno bacite pogled na neku stranicu i naidjete na znanstveni izraz koji ne poznajete,dovoljan vam je otvoreni um.Broj takvih izraza sveo sam na minimum,a na mjestima gdje ih je potrebno upotrijebiti,uvijek ih objašnjavam prije no što nastavim sa tekstom.
Neka vas stoga ne bude strah.Vjerujem da ćete,jednom kada prevladate "strah od vode",otkriti da u neobičnim i fascinantnim zamislima kvantne fizike plivate bolje nego što ste mislili.Vjerujem da ćete otkriti i da bi promišljanje o nekima od ovih zamisli moglo čak promijeniti i vaš pogled na svijet.S tom skromnom željom nudim vam ovu knjigu.