Nota prevoditelja
Ukratko o čemu je riječ u ovom članku: Riječ je o tome da autor pokazuje kako su Illuminati nastali kao rezultat pretpovijesne podjele Gnostika na dvije "frakcije". Jedna "frakcija" se držala čistote duhovnosti i prenošenja svog znanja, podučavanja, dok je druga, od koje su nastali oni koji se danas pominju kao Illuminati, krenula u svjetovne stvari U KONTROLIRANJE I MANIPULIRANJE LJUDSKOG POTENCIJALA. Riječ je o pretpovijesnom razdoblju gnostičkog pokreta koji datira još od cca 7.000 g. PNE!

- A možda korijeni sežu još i puno, puno više u prošlost, možda čak i do doba "prije pada" {o ovome dakako NIJE riječ u članku}, kada su još "ljudi" (FSU) mogli kontaktirati više oblasti, jer su bili OPD, te su tako "jednostavno" sticali Gnozu. Nakon "pada" neko su vrijeme preživjela fragmentirana znanja, pa su im za istu tu Gnozu bila potrebna sredstva, aparatura (pojačala :p) koja se danas vodi pod terminom megaliti. U svakom slučaju nije loše naučiti nešto i o pretpovijesnim okolnostima POGOTOVO zato što se kod nas na neki način udomaćilo ovo: "Gnostika? A, znam, Gurdjieff, Ouspensky, Mouravieff...". Ne podcjenjujući ni na koji način enormne doprinose znanju prethodno nabrojanog trojca, htio bih samo istaknuti da su oni svoje znanje pak prikupili, između ostalih izvora, i od ostataka neke od Misterijumskih Škola.

- Također, ja znam da LKJ nema dobro mišljenje o metahistory.org, i to je objašnjeno i argumentirano OVDJE. Međutim, po meni to nije razlog da se kompletan materijal zanemari, pa sam dio preveo, a svatko neka "navuče filtere" i zaključi za sebe.

PREPORUKA: Obzirom da je ovaj članak preveden sa stranica METAHISTORY bilo bi preporučljivo da, AKO niste do sada, skinete i proučite OVAJ materijal; to je "Navigator kroz gnostičku teoriju o Arkonima" u web exe formatu, a predstavlja prevode svih linkova sa OVE stranice. Gnostici su ipak znali za predatora puno, puno prije i od Castanede, i od LKJ.

Porijeklo gnostičkog pokreta

Jedan od problema koji najviše zbunjuje glede gnostičkih koptskih materijala jest pitanje porijekla. Tko je napisao te dokumente, i odakle su došli autori? Razdražujuće je 'zakopati se' u ove materijale bez konkretne ideje o njihovom ljudskom izvoru u kulturnom, povijesnom ili geografskom smislu. Čak i pod pretpostavkom da egipatski kodeksi predstavljaju prevode "originalnih spisa" od strane Gnostika koji su pripadali kultovima raštrkanima oko Egipta i Bliskog Istoka, ostavljeni smo u nedoumici oko toga otkuda izvorno potiče gnostički pokret.

Zamršena priča

Nag Hammaddi traktati su kasni rukopisi, obavljeni loše i sa pisarskim greškama. Oni su bili kopirani i prevedeni – ne i pisani – od strane koptskih pisara upotrebom jednog improviziranog jezika. Pustinjskih monaha koji su mogli razumjeti malo od onoga što su prevodili. Mi ne znamo ništa o stanju grčkih tekstova koje su koristili, ili zbog čega su bili zaduženi da rade te prevode. Obzirom da je tako, moje educirano nagađanje jednako je dobro kao i ob bilo koga drugoga: Ja bih rekao da su "originali" bili bilješke "ugrubo" napravljene od studenata Misterijskih Škola, ili onoga što je od njih preostalo. Bilješke su mogle biti prevedene na koptski – po mojem mišljenju, u obliku pisarskih ili stenografskih bilježaka umjesto na izvornom jeziku – kao vježba pisanja za pisâre, a ne kao vjerodostojno prepisivanje materijala. To je možda teško zamislivo i bolno za priznati. No, grozna je činjenica da su ti dragocjeni dokumenti užasno lošeg kvaliteta, manjkavi i nepovezani.

Mi znamo gdje su Nag Hammadi kodeksi bili skriveni, ali ne i tko ih je tamo stavio ili zašto. (prema mojem utisku mogli su biti povezani sa hramom Hathor kod Dendere, na kratkoj udaljenosti od Nag Hammadija, vidi Vrijeme Kada su Umrle Misterije) Mi nemamo pojma gdje su mogli biti napisani i pohranjeni izvornici, no jedna od mogućnosti je Kraljevska Biblioteka u Aleksandriji. Postoje neki predmetni i arhitekturalni dokazi da su gnostičke sekte bile uspostavljene oko Mediteranskog bazena, uključujući i Palestinu, blizu Mrtvog Mora kod privremenog logora Zaddikima. "Originali bi stoga mogli biti porijeklom

Iznad pitanja tekstualnog porijekla preživjelih gnostičkih dokumenata nazire se veće pitanje, i to ono o porijeklu samih Gnostika. Učenjaci danas zanemaruju taj problem kao nerješiv i nevrijedan njihova vremena. Njih samo zanimaju koptski materijali kako otkrivaju nešto o porijeklu kršćanstva, a ne Gnosticizma. Nijedan ozbiljan učenjak ne smatra sadržaj gnostičkih naučavanja i uputstva Misterijskih Škola vrijednima rasprave. Ovo zanemarujući stav proširuje se i na kulturno, povijesno i geografsko porijeklo gnostičkog pokreta. {još se jednom pokazuje nenadmašna premoć Kontrolnog Sistema

Međutim, nije uvijek bilo tako. Prije stotinjak godina, pola stoljeća prije pronalaska Nag Hammadi kodeksa, učenjaci koji su radili na berlinskim, askewskim i ahkminskim kodeksima i parafrazama gnostičkih naučavanja u polemikama Crkvenih Otaca (znači u dosjeima krivičnog {crkvenog, inkvizicijskog} gonjenja) imali su dubok interes za predkršćansko porijeklo pokreta. Kada je Doresse objavio Tajne Knjige Egipatskih Gnostika godine 1958., još uvijek je postojala izvjesna rasprava oko porijekla gnostičkog pokreta. Začudno, Doresse, katolički arheolog koji je javno bio neprijateljski raspoložen prema Gnosticima, je bio jedini učenjak nakon {otkrića kodeksa} Nag Hammadija koji je citirao same Gnostike i njihova kazivanja o izvorima svojeg pokreta.

I tu leži dugačka i zamršena priča.

Priča vodi iz Efeza istočnim pravcem pored Hatušaša, hladne citadele Hitita, i duboko u Malu Aziju. Najprije u Harran, užurbanu raskrsnicu u koju je Abraham stigao na zadnjem dijelu svog egzila iz Ura u Kaldeji, zatim prema Ctesifonu poznatom po nježnim naslagama ambre {jantara, ćilibara} na svojim tržnicama, i u Parthiu, dom najvećih svjetskih strijelaca, pored privremenih taborišta Sabejaca, zvjezdoznanaca koji iščitavaju u mističkom transu tajne trinaest nebeskih Eona, zatim dublje u Aziju, dalje do Ninve bogate kurtizanama, i do Hekbatane, dimom ispunjenog grada stotinu kapija, skrećući prema sjeveru prema planinama Elbruz, i okviru visoke ravnice prije planine Hermon, Bijele planine Seira, nedaleko od sjajnog, metalnoplavog Kaspijskog mora.

Pojednostavljeno i razumljivije rečeno priča vodi u Azerbejdžan, na granicu sjeverozapadnog Irana. Tamo, omeđeno na sjeveru sa rijekom Araxes, leži visok plato uz jezero Urmia i označava geografsku sredinu gnostičkog pokreta. Doresse je napisao: "Tamo nalazimo legende koje su prethodile Gnosticizmu – one, npr., koje pripisuju svetu osobinu planini Hermon, navodno obitavalište Setove Djece na početku ljudskog postojanja."

Jednom kada se domovina gnostičkog pokreta geografski locira (crni dijamant u gornjem centru mape), pojavljuje se izvanredna činjenica: Urmianski plato je bio skriveno središte {pupak} drevnih kultura u Mezopotamiji poravnat sa Plodnim Srpom (mladog mjeseca) i koji simetrično ujedinjuje Bliski i Daleki Istok sa Mediteranom

Zvjezdana Mudrost

"Djeca Seta" je legendarni naziv/ime koji su Gnostici dali svetoj lozi fostera ili otkrivatelja. Ime Set {Seth} pojavljuje se u bibliji, u Postanku 4:25: "I Adam ponovo pozna svoju ženu, i ona rodi sina, i nazove ga Set. Jer je Bog, rekla je, dao da imam drugo sjeme {drugog sina} namjesto Abela...". Značajno je da je to jedini put da se ono pojavljuje. Set pripada "drugom sjemenu", lozi odvojenoj od judeo-kršćanske pripovjesti o "svetoj povijesti". Na početka njihove priče, Gnostici su smješteni izvan konvencionalnih pripovjesti Zapadnog spiritualnog života.

Prema setijanskom vlastitom izvješću, tradicija tajnog znanja o božanskim stvarima prenešena je iz dalekih vremena putem naslijeđa muškaraca i žena koji su ovladali prosvjetljujučom metodom, Gnozom. Otkrivatelji su bili jedno elitno tijelo koje je djelovalo unutar jedinstvenog kulturnog i duhovnog kompleksa koji je iskrsnuo u pretpovijesnom Iranu: Magijanskom Redu {Magian}. Njemački učenjaci poput Gustava Widengrena, Richarda Reitzensteina i M.H.Schraedera, koji su u današnje vrijeme naširoko zanemareni, bili su jako zadubljeni u pretpovijesne korijene iranske religije znane kao Zurvan. To je zametak doktrine o kozmičkoj dualnosti pripisanoj perzijskom proroku Zaratustri, i koja se proširila svijetom putem članova njegovog religioznog reda, Magima {Magi}. Reitzenstein je posebno naznačio da su gnostičke ideje bile pod uticajem Perzijske dualnosti, ili Zurvanizma, ali nije mogao povezati kako. Od njegovog vremena, nitko nije učinio ništa bolje {na tom planu}. Istraga je komplicirana udaljenošću iranske religije, koja datira iz šestog tisućljeća PKE.

Perzijska dualnost predstavlja veliku zagonetku u povijesti religija. Do sada niti jedan učenjak na svijetu, čak ni Mircea Eliade {citiran više puta u VAL seriji LKJ – p.p.} nije uspio slomiti Zaratustrijanski orah.

"Za Zaratustru je bilo rečeno da je bio stariji od Platona za oko 6.000 godina. On je naučio univerzalnu mudrost od Božjeg Duha sa izuzetnim razumijevanjem. Njegovo ime prevedeno na grčki, Astrothutes, znači "obožavatelj zvijezda" (Platon, Pretpovijest, str.211)."

U svojoj elegantnoj maloj knjizi o Gnosticima, Jacques Lacarriere ističe da je Gnoza bila put prosvjetljenja temeljen na drevnoj zvjezdanoj mudrosti. Židovski povijesničar Josephus kaže da su Djeca Seta bila naveliko poštovana kao nebeski vidovnjaci koji su "otkrili znanosti o nebeskim tijelima i njihovim obrascima." (Antikviteti I.68-72). Sve kroz Bliski Istok i u Europu, svećenici-astronomi Magianskog Reda kasnije su bili znani kao "Kaldejci", što je zbunjujuće ime. Ovaj je izraz derivat Sumerskog Kasdim, hebrejskog Kesed {chesed} (sepirot Drva Života) i Kassidim, "pobožni", ultra konzervativna sekta povezana sa Zaddikim-om. Namjera biblijskog uređivanja {editiranja} da pomiješa i izjednači Kaldejske motive i Magijanski Red dodijeljujući legitimitet patrijarsima putem asocijacije. Abrahamov otac, Terah, je bio svećenik hrama mjesečevog boga, Sin-a, u gradu Uru. Postoji velika količina astro mitološkog rada enkodiranog u Starom Zavjetu – dokaz o Magijanskim i Setijanskim uticajima. I naravno, Magi igraju značajnu ulogu u Novozavjetnoj priči o rođenju spasitelja.

Pisarska pribilješka napisana na rubu Alcibiades-a I, radu pripisanom Platonu, potvrđuje legendu da je Zaratustra živio u sedmom tisućljeću PKE. Nekoliko drugih klasičnih izvora, uključujući Aristotela, Plinija i Plutarha, koji nam također govore da su "Magi {Magijani} živjeli 6.000 godina prije Platonove smrti. U svojoj izvanrednoj i malo poznatoj knjizi Platon prethistoričar, Mary Settegast smješta izdizanje Magijanskog Reda, izvorno svećeništvo drevne iranske religije, u doba Blizanaca, oko 5.500.g PKE, vremena koje je podržano od strane grčkih izvora. Settegastova se ovdje poziva na Zodijakalnu određenost vremena {"tajming"} temeljenu na preciznosti ekvinocija.

Doba Bilizanaca je trajalo od 6200. – 4300.g.PKE. Motiv dualnosti povezan sa sazviježđem Blizanaca konzistentan je sa središnjom temom iranske rekigije, apsolutnom kozmičkom dualnošću, Dobro protiv Zla. No ovaj tip dualnosti nije ono što nalazimo u gnostičkim naučavanjima. U "Ne na Njegovu sliku", ja razlikujem jedno-izvornu dualnost od dvo-izvorne dualnosti (dvo-izvorni hologram Philipa K. Dicka). Ovaj drugi je tipičan za gnostička pisanja. U Sofijinim Mitovima ne postoji unutarnja podjela u Božanstvu (Pleroma), no postoji anomalična projekcija iz njega, koja namješta, čini, dvo-svjetovni scenario.

Većina povijesničara ne koristi Zodijakalno određivanje vremena za uokvirivanje povijesnih i pretpovijesnih istraživanja, no Settegastova to izraziti čini. Indolog i mitolog Alain Danielou i kulturološki povijesničar William Irvin Thompson također su usvojili tu tehniku. Ja je osobno primjenjujem naširoko kroz ovih preko trideset godina rada.

Molim čitatelje da uzmu u obzir: Smještanje događaja pomoću precesije ne zahtijeva usvajanje vjerovanja da zvijezde utiču na ljudske stvari. Zodijačko doba je okvirni izum, usporediv sa geološkim dobima (Pleistocen), povijesnim razdobljima (Brončano doba) ili pak kultorološkom epohom (Tang Dinastija). Okosnica, poredak, Razdoblja predstavlja heuristički {istraživački} alat, a ne neki astrološki proturazlog ili prevaru.

Precesija je postala legitimna u akademskom istraživanju godine 1969., zahvaljujući objavljivanju Hamletovog Mlina od Giorgio de Santillane i Herte von Dechend, no knjiga nije sistematski primijenila precesiju u analizi povijesnih dodađaja.

Settegastova spretno koristi precesiju da bi koordinirala drevna svjedočanstava o Magijanskom Redu sa arheološkim istraživanjima na jednoj strani, a na drugoj sa povijesno-religioznim analizama. U mojim vlastitim istraživanjima sa majstorskim alatom preciznosti, Dendera Zodijakom, iznašla sam da se Zodijakalna Razdoblja nalaze u uzajamnoj vezi sa poznatim povijesnim i arheološkim dokazima sa impresivnom konzistencijom, a često se poklapaju zapanjujuće detaljno. Os C Dendera Zodijaka, datira u 5.600.g.PKE i označava Doba Blizanaca. Bijela mramorna figura "dvostruke boginje" iz Catal Huyuka VI (ovdje na slici, iz Mellaarta, Arheolohija drevne Turske) jasno predstavlja motiv blizanaca. Kod Catal Huyuka arheolozi su pronašli dvanaest uzastopnih slojeva građevina, koji predstavljaju različite periode grada i odražavaju različite ere njegove povijesti. Najgornji sloj humka, koji sadrži najnedavnije građevine, datira od 5.600.g.PKE, u vrijeme Osi C i relikvije dvostruke boginje. Mogla bih ponuditi još desetke sličnih primjera.

Skriveni Pupak {središte}

Astronomi svećenici Magijanskog Reda i drugi nebopromatrački vidovnjaci od Hibernije do Doline Inda, bili su koristili precesijsko određivanje vremena za praćenje smjera ljudskog iskustva kroz duge vremenske periode. Magi su donijeli tu metodu sa Urmijskog Platoa i proširili ju kroz Plodni Srp. Pri Eridu-u (Kaldjeski Ur), upravo južno od skrivenog pupka {centra} gnostičkog pokreta precesijsko određivanje vremena bilo bi pruženo sumerskim teokratima. No, jednom kada je ono preokrenuto od strane svećenika sa državnom potporom i društvenih kontrolera ranih Blisko Istočnih teokracija, precesija je izgubila svoju vrijednost kao alata za edukacijsko planiranje i vođenje. Telestai posvećen vođenju čovječanstva došao je u konflikt sa drugim Magima {Magijanima} čiji su ciljevi bili politički. Konačna podjela u Magijanskom Redu nastala je na bazi takvih stvari.

Period kada se pojavio gnostički pokret u pretpovijesti identificiran je arheološki od strane Hajii {hadži} Firuz kulture (5.500. - 5.000.g.PKE} sjeverozapadnog Irana i Turkmenije. Centrirana je u bazenu Urmije, baš gdje Gnostici smještaju svoje duhovno srce. Kultura je imenovana prema jednom mjestu iskopavanja na južnom kraju Jezera Urmia, prema istoku jezera Van u Armeniji. Preko jezera Van nazire se planina Ararat, za koju je rečeno da je mjesto nasukavanja Noine arke. Preko jezera Urmia nazire se planina Kuh-I-Khwaga, "Bijela Planina Seira", držana svetom od strane Gnostika kroz nekih pet ili šest tisuća godina nakon što je njihova tradicija tamo utemeljena.

(Detalj mape Mary Settegast, Platon Prethistoričar. Radijus kruga oko 165 milja.)

Legenda naznačena u Koptskim kodeksima kaže da loza Otkrivatelja započinje pri planini Seir sa jednim prosvjetljenim parom, Setom i njegovom suprugom Noreom. Mandejci {Mandaens} iračkih močvara, čija vjerovanja pokazuju mnoge sličnosti sa Gnosticizmom, prisjećaju se paralelne legende o osnivačkom paru, anosh-Uthra iYohanne, koji su uspostavili svoju bazu pri Bijeloj planini. Seir predstavlja jedan indo-iranski korijen srodan sa Syr i Shri, "svet, posvećen". Urmija je derivat iz drevne perzijske riječi za vodu. Jezero Urmija predstavlja UNESCO-ovu rezervu biosfere.

Prema jednoj drevnoj legendi koja je lokalno preživjela do današnjih dana, jezersko područje grada Urmie je bilo mjesto rođenja Zaratustre.

"Vrlo stari Magijanski centar lociran je pri jezeru Urmija," piše Settegastova (str.215.). Neki tragovi ovog ranog naselja preživjeli su na zemljištu. Iskopavanja pri Hajii Firuzu dala su bogate arheološke dokaze, uključujući i posuđe od pečene gline iz halafijanske kulture Palestine (iz istog razdoblja); drugim riječima posuđe je donešeno u Urmiju iz Palestine. Dekoracija pokazuje motiv 16 latica, potpis Misterijskih ćelija. (Settegastova, tanjur 121a)

 

Vjerojatno je da je organizacija Misterijskih kultova na Bliskom Istoku, jednako kao i tehnike i naučavanja koja su prenosili, predstavljaju derivat iz udaljene iranske sredine {kalupa}.

Magijanski Red proširio se iz Urmijskog bazena u svim smjerovima: prema sjeveru na planine Kavkaza, prema jugu u Irak, prema istoku u Indiju, i prema zapadu u Malu Aziju i Europu. No, kako se širenje nastavljalo, Red se postepeno podijelio u bvije različite branše, Gnostike i Illuminate, kako bi ih sada mogli nazvati. Svaka branša djelovala je na drugačijim motivima i drukčijim metodama.

Majstori učenja

"Iranolozi su iznašli da je problem Maga jedan od najneodoljivijih, jednako kao i jedan od najtežih, u povijesti drevnog svijeta." (Settegastova)

Unutar Reda, Gnosticima su bile davane titule {naslovi} vaedemna, "vidovnjak, mudrac," za razlikovanje od svećenika, zoatara, koji je služio otvoreno u društvu i savjetovao Srednjo istočne teokrate o stvarima države i društvenog morala, da ne spominjemo i poljoprivredna planiranja – jer je Zaratustra prema svim iskazima odgovoran za uvođenje planske poljoprivrede na veliko.

Iranolozi smatraju da je problem Maga i najneodoljiviji i najteži u povijesti drevnog svijeta. Ja držim da problem može biti objašnjen, iako ne i u potpunosti riješen, putem razlikovanja Magijana koji su ostali posvećeni edukaciji i prosvjetljenju od onih koji su postali umiješani u državničke poslove i društveno upravljanje – i koji su kasnije postali poznati kao Illuminati.

Riječ zoatar je izvornik grčke riječi soter, "spasitelj". Judeo-kršćansko-islamistička tradicija predstavlja različite permutacije soter ili iskupiteljeve figure. Iskupiteljske religije, temeljene na nadljudskoj ličnosti, izvršitelju, koji ispunjava volju očinskog božanstva, označene su izrazom soteriološke. U hebrejskoj religiji taj je izvršitelj mesija, shvaćen kao ljudska osoba, kralj židovski, ili nadljudski entitet poput Melkizadeka (Kult Zaddikim). U kršćanstvu, to je Isus kao inkarnacija Krista, Sina Božjeg, koji slijedi hibridnu teologiju Svetog Pavla. U Islamu, iskupiteljska figuru predstavlja množinu, pretpostavljajući oblik različitih Imama i skrivenih majstora. Sunitsko-Šiitski sukob izbio je oko naslijeđivanja Imama nakon Muhameda. U svim slučajevima spasitelj je patrijarhalna figura, središnji autoritet u teokratskom kultu čiji je krajnji cilj, nemojte pogriješitit, da dominira cijelim svijetom naturajući društveno-duhovni poredak temeljen na diktatima jednog boga oca koji ne živi na ovoj planeti, i koji priča isključivo sa bijelim muškim demagozima.

Perzijska soteriologija je izvor Jednog Svjetskog Reda {One World Order} dijeljenog od neokonzervativnih krojača planova i New Age fanatika sličnih kroz vijekove; to je proizvelo glavni plan Magijanaca koji su otišli u socijalni inženjering, "Illuminata", kao suprotnost telestai-ma ili Gnosticima koji su ograničili svoj rad na edukacijsko i duhovno vodstvo. U Koptskim kodeksima soter se učestalo pojavljuje kao oznaka za gnostičkog majstora ili učitelja. No, drugi izraz, phoster, je bliži smislu vaedemna, mudroj ili prosvjetljenoj osobi (srodne riječi: veda, vidya, wisdom, wit). Da čitatelj ne bi očajavao vjerujući da bespotrebno cjepidlačim sa izrazima, moram istaknuti da veliki problem za čovječanstvo zavisi o razlici između vidovnjaka i svećenika, posebice državno-sponzoriranog svećenika. Mary Settegast lukavo primjećuje da iranolozi "zadržavaju konfliktne poglede obzirom na povijesni milje proroka." Krucijalan problem je ovo:

"U jednoj krajnosti Zaratustra je bio opisan kao primitivni ekstatik, neka vrsta 'šamana'; a u drugoj kao svjetski familijaran sa Korazmijanskim {chorasmian} kraljevima i dvorskom politikom."

Tu je ona razlika koja je zbunjivala sve učenjake: između šamana-vidovnjaka i svećenika u dvoru politike. Za ovo drugo, poljoprivreda je bila dio svetog poziva {profesije, zanata}. Obzirom da je kultivacija zemlje bila središnji dio Zaratustrine poruke, "svećenici misionari bi po svojoj prilici bili jednako dobro verzirani za poljoprivredu kao i na području religioznih dogmi... Navodnjavanje, gnojenje, uzgoj stoke . bili bi dio misionarskog znanja". Zvuči li ovo strašno poznato? U misiji Zaratustranskih Magijana koji su preuzeli kontrolu društvene organizacije pod teokratskom paradigmom, imamo drevni model invazivnog kolonijalizma i svim njegovim zahtjevima, model koji je i danas operativan.

Sada promotrimo i drugu stranu priče. Prema mišljenju učenjaka danas i popularne tradicije u drevnim vremenima, Magi su bili poštovani ne kao misionari sa nekim planom koji treba izvršiti, nego "posvećenim slugama božjim" i "majstorima učenja, kreditiranih sa iniciranjem 'kozmoloških znanosti', studijom ne samo nebesa, nego i elementima i kraljevstvima zemlje". Koga mi ovdje opisujemo? Misionare ili vizionare? Prosvijećene emisare visoke kulture ili samozahtijevne kolonijaliste?

Vodiči i Vođe

Unutar granica trenutnog (dugog) članka, ne mogu učiniti više od uvoda u problem Magijana, "najneodoljivijem i najtežem u povijesti drevnog svijeta," kako je to Settegastova primijetila. Nije to samo problem za naučnike, to je stvar koja se tiče baš istinske sudbine čovječanstva. Ona određuje način na koji vidimo ljudski potencijal i kako uokvirujemo moral i etičke kriterije kojima je društvo vođeno. Ova dugačka i zamršena priča iz sjeverozapadnog Irana vodi nas do jezgre problema ljudskog društvenog iskustva: kako određujemo što je zlo, što radi protiv života.

Da sažmemo: Gnostici su došli iz Magijanskog Reda, no, na neki krucijalan način, jednako su tako bili i u zavadi sa njim. Gnostički pokret identificiran od strane naučnika kroz Koptske pisane radove iz Nag Hammadija i drugdje bio je odvrtaj iz Magijanskog Reda, čak kao neka vrsta dezerterstva. Sukob unutar Reda bio je zbog uglavnom dva faktora, jednog ideološkog i jednog praktičkog. Ideološki, gnostički vidovnjaci odbacili su konfliktni dualizam Zurvanskog svećeništva. Reitzenstein i drugi koji su smjestili porijeklo Gnosticizma u iransku dualnost nisu imali dovoljno izvornog materijala da bi prepoznali da je gnostički dualizam zapravo sistem dva svijeta, a ne sistem podijeljenog izvora. Pod podijeljenim izvorom ja smatram kada dobro i zlo dolaze iz istog izvora. Gnostici su rigorozno odbacivali takav pogled. To je međutim, središnja Zaratustranska doktrina, naslijeđena od jedne ekstremne sekte Palestine, Zaddikim-a sa Mrtvog mora, i apsorbirane u kršćanstvo poput smrtonosnog virusa.

Danas, kada govori o stanju države, američki se predsjednik uvelike oslanja na retoriku dualizma podijeljenog izvora. Mi – dobri dečki, oni – loši dečki. Gnostici su smatrali da problem sa kojim se suočava čovječanstvo nije zlo nego greška. Potpuna suprotnost između dobra i zla je bio jedan pogrešan koncept i potpuno stran njihovom pogledu na svijet. Gnostičke ideje čudesno obiluju finesama, a njihova učenja najfinije nijansirana kada se radi o problemu greške i ljudske odgovornosti. U rigidnom, konfliktnom dualizmu Zaratustre ne može se naći ništa od takve sofistikacije. {povežimo MALO POZNATI gnostički stav o greški univerzuma i LKJ, tj., Arkov tekst o 'debuggingu' univerzuma, sa kraja VAL-serije ... – p.p.}

Drugi faktor, praktični aspekt, "primitivni ekstatik, ili šaman" ne bi se mogao ponašati, ne bi mogao djelovati poput političke životinje. Šamani su posrednici između društva i Drugog Svijeta, Nepoznatog. Vaedemna, ne ulazi u politiku društvene kontrole, čak ni da ponudi savjet, jer je on ili ona obuzet sa drugim prioritetima. Za gnostičke vidovnjake prioritet je bio održavanje loze Otkrivatelja, očuvaju svetu metodu uputstava od Božanskog Svjetla, i da podučavaju i prenose svijetu ono što su znali. Oni su bili posvećeni svetom cilju, telos-u, koji je prigrlio dvije dimenzije: umjetnost vođenja {u smislu vodiča a ne vođe – p.p.}, i rada na stvaranju kulture. Oni su vodili ostale, ali nisu manipulirali njima na način na koji su to činili zaratustrani ili državni svećenici. Oni su vodili pojedince putem mističkih uputstava i primjera karaktera. Ukratko, oni su održavali rigorozne granice između cilja kojem su bili posvećeni, da podučavaju, i političkih ambicija da vode. Najbolji vodiči nisu vođe. Najbolji vodiči su poput špijuna koji ne žele da ih se slijedi.

Kao što je Dylan pjevao prije puno vremena, "Ne pratite vođe, pratite stanje na vašim parking-satovima."

ZNANJE - Portal za razvoj svijesti