Znati-sve

U svojoj zaključnoj studiji, "Povijest izraza 'Gnostikos'", religiozni povijesničar Morton Smith napisao je da "gnostikos nije bila uobičajena riječ".

Napomenuo je da ju respektirani inicijati poput Paganskog cara Markusa Aureliusa nisu koristili. Nije bila uobičajena ni u judaizmima grčkog jezika.

Čini se da je prvi puta bila upotrijebljena od strane Platona! U djelu Politika, Platon se upućuje na gnostike techne, "umjetnost znanja {saznavanja}", ili možda "umjetnost da se stvari učine poznatima, znanima," kako bi se raspravljalo da je "idealan političar definiran kao majstor gnostičke umjetnosti" (nakošena slova moja).

Platon ističe "da se takvo biće pojavilo, bilo bi bog koji se spustio dole da vlada čovječanstvom."

Pa, evo, tu je, jasno ko' dan: Platon igra na kartu obogotvorenja. Njegov pojam o gnostikos-u kao ekspertnom savjetniku u teokratskoj vladi.

Drugim riječima vladavina bogova ili onih koji potiču {spustili su se} od bogova. Ali kako to može biti. Poznato je da je Platon bio iniciran pri Eleusisu. Da je imao prisni dodir sa telestai-em, kako je mogao prigrliti i odobravati program Illuminata, Magijana koji su provodili teokratski plan, agendu?

Predložio bih da odgovor leži u dobro poznatoj analogiji Platonove pećine. Prema toj metafori, objekti u osjetilnom svijetu jedva da su sjene bačene od strane Eidos-a, božanskih Oblika iz nadosjetilne ravni.

{ili ovog EIDOS-a ;-) – teško je, nakon toliko podudarnosti, oteti se spoznaji da sva bit univerzuma leži u razmjeni energije koja se odvija kroz neku vrst konstantne borbe, čime se proizvodi ono NAJVAŽNIJE a to su iskustva – svijest za Orla se obogaćuje [razlog postojanja svega – prema Castanedi], a sve se to postiže u jednom neprekidnom odvijanju igre, nazovimo ga kozmički Unreal Tournament [kako sam već o tome nešto rekao ovdje].

Nečija zabluda leži u tome, ne da netko može pobijediti, nego da netko uopće i treba pobijediti. Bit je da "Igra" stalno mora teći!

Zato se u C's materijalima stalno i spominje ključna riječ: balans. Da nije tako, ne bi se inzistiralo na ravnoteži nego bi se stalno spominjali planovi za pobjedu ili njeni plodovi.

Pobjeda bilo koje strane odvela bi univerzum u statiku. Statika je pogubna i dosadna, a razbijanje dosade je jedini logični razlog odvijanja cjelokupnog ovog cirkusa, ekspanzije Jednog. Ne vjerujete? Zapitajte se ovako: Što bih radio/la da imam cijeli univerzum i sve njegove moći na raspolaganju, ALI da stalno moram biti sam/a?

Bih li se podijelio/la na dvoje ili možda na bezbroj, kao što je sada slučaj? Ponekad su odgovori na krucijalne stvari prilično jednostavni. Bit uvijek leži u postavljanju pravog pitanja. Postavljanje pravog pitanja neki je puta teže nego doći do odgovora. – p.p.}

No, Organska Svjetlost ne baca sjenu. Zaključio bih da Platon, iako iniciran, nikada nije svjedočio Organskoj Svjetlosti, tajnom mediju Misterijskih uputstava. Da jest, nikada ne bi izumio analogiju o Pećini.

Fragment Platonova manifesta o državnim poslovima Illuminata, Republika, pronađen je preveden na Koptski kod Nag Hammadija (Kodeks VI, 5).

To je najstariji tekst NHL {Nag Hammadi Library} koji datira 700 godina prije ostalih dokumenata. Pa ipak nijedan učenjak nije primijetio značaj vrlo neobične činjenice što je taj dokument uključen u korpus.

Već sam prije istakla da čuvari Misterija nisu sebe nazivali gnostikoi, nego telestai, "oni koji su usmjereni" {prema nekom cilju}.

Poznato je da je gnostokoi bio izraz usmjeren prema njima iz poruge od strane Crkvenih Otaca: "pametne guzice, sveznadari, pametnjakovići". Ja držim da su telestai odbijali to ime jer je bilo povezano (preko Platona) sa socijalnim inženjerima i specijalnim savjetnicima teokracije.

Značajno je da je sama instanca gnostičke sekte koja je bila znana da je sebe nazivala gnostokoi, bila grupa Karpokratiana vođena od strane jedne žene imenom Marcellina.

Karpokracijani su težili da prigrle Hindu doktrine avatarskog silaska, drugim riječima, utjelovljenja nadljudskog bića u krvi i mesu – element teokratskog scenarija.

Grupa vođena od Marcelline "imala je slike i statue mnogih velikih učitelja koje su poštovali u njihovoj školi, poput Pitagore, Platona, Aristotela, a također i portret Isusa," prema izvješću Origena (G.R.S. Mead, Fragmenti zaboravljene vjere, str. 232).

Kult osobnosti bio je potpuno nekompatibilan
sa misijom i ponašanjem telestai-a. Oni nikada ne bi tolerirali takve statue, no glorifikacija "velikih ljudi" je tipična za teokratsku agendu.

Telestai su održavali anonimnost unutar svoje uloge kao mistika i čuvara Misterija, iako kao učitelji radeći otvoreno u društvu su svakako imali imena i društvene identitete.

Drugim riječima oni nisu paradirali sa svojom povezanošću sa Misterijima radi društvenog prestiža ili položaja. Imena pripisivana Gnosticima i iniciranima bila su zapravo naslovi a ne prava imena: npr., Asklepije (Aesculapius). Imena vrlo malog broja Gnostika – Simon Magus, Valentinus, Basilides, Hypatia – dospjela su do nas.

"Ljubazan stariji gospodin sa mudrom i dobroćudnom zmijom" predstavlja jedan arhetip ili ikonu telestes-a, a ne portret iz stvarnog života.

"Statue Krista ponekad duguju ponešto statuama Asklepija. Pratnja liječnika bilo je Zdravlje {Hygeia)... ~ (Statua iz Epidaurusa, rimsko razdoblje. Atlas grčkog svijeta, str. 162)

Danas mi koristimo uvredu "Gnostik" {/gnostički} da bi okarakterizirali drevni pokret čiji su članovi bili protiv, ne samo svoje osobne samoglorifikacije, nego i teokratskog programa velikih ljudi, muških vođa, uspostavljenih i podstaknutih od strane politički orijentiranih Magijanaca.

Zaključak

Teokracija, prototip patrijarhalne vladavine predstavlja glavni adut u igri žrtva-izvršitelj, kako sam opširno objasnio u Ne na Njegovu Sliku.

Ako tiranin koji nanosi bol i nagrađuje svoj narod, može uvjeriti ih da je on postavljen da to čini od strane boga, ili da je on osobno bog, tada vlada božanska vlast.

No, teokracija, i cijeli dominatorski kompleks koji predstavlja, je bila potpuno strana telestičkoj misiji da podučava, prosvjetljuje, vodi i obogaćuje – ukratko, da potiče i kultivira ljudski potencijal.

Volja za kontroliranjem i manipuliranjem ljudskog potencijala nikada se ne može biti pomirena sa takvom misijom. Ovo je razlog zbog čega su originalni Gnostici, vješti u šamanskoj ekstazi koji su podučavali iz uputstava od strane Svjetla, dezertitali iz Magijanskog Reda. Reda oko Urmijskog Platoa u Doba Blizanaca, oko 6.000.g.PNE. Podjela se zbila nakon 4.400.g.PNE, kada se proljetna točka mijenjala iz bika u ovna.

Doba Ovna (2.000.g. – 120.g.PNE) jest era Abrahama i uzdizanja patrijarhata, uključujući i rimsko carstvo.

Aleksandar Veliki vladao je drevnim svijetom kada je proljetni ekvinocij bio smješten na zvijezdama glave Ovna, znanog Egipćanima kao Amun. Zbog toga je Aleksandar dao da se na novčićima izrađuje njegova slika sa rogovima Amuna, i priredio je inicijaciju pri Amunovu svetištu u Siwi sa svrhom da sebe uzdigne na bogu sličan status (još jedan primjer povijesne i predmetne verifikacije precesijskog određivanja vremena). Sve je ovo potpuno konzistentno sa napredovanjem teokratske agende u Doba Ovna.

Iz njihove naslijeđene osnove {tla} u sjeverozapadnom Iranu, Gnostici su bili u mogućnosti promatrati razvoje u Plodnom Srpu, uključujući i uzdizanje masovne poljoprivrede i urbanizacije.

Njihov status kao nomadskih mudraca, poznatih "Kaldejaca" iz davnina, davao bi im svaku prednost za promatranje, opažanje tri značajna razvoja: smjenu od žrtvenog kralja (prvobtno metoda žrtvenog jarca, pharmakon), prema svetom kralju (modificiran obred, zahtijeva hieros gamos, sveto parenje sa Božicom, da se osigura ljudska zaslužnost kralja), pa prema iskupitelju kralju (čovjek pomazuje {miropomazanje} čovjeka, i dođavola sa tim svetim parenjem).

Oni nisu mogli imati pobliže analiziranje ovog napredovanja, niti detektirano patološko nasilje vođeno od strane iskupiteljskih vjerovanja onoliko duboko oliko to mi imamo danas.

ZNANJE

Portal za razvoj svijesti