Istraživač koji se pobrinuo za takve dokaze bio je biolog sa Sveučilišta Indiana Paul Pietsch.Zanimljivo je da je Pietsch u početku gorljivo odbijao Pribramovu teoriju.Posebnu veliku skepsu gajio je prema Pribramovoj tvrdnji da se sjećanja ne nalaze na odredjenom mjestu u mozgu.

  Kako bi dokazao da je Pribram u krivu,osmislio je niz pokusa,a za pokusne životinje izabrao je daždevnjake.U ranijim istraživanjima bio je otkrio da mozak daždevnjaka može odvojiti a da ga pri tom ne ubije,i premda je daždevnjak kojem je izvadjen mozak bio u stanju obamrlosti,čim bi mu mozak bio vraćen na mjesto,njegovo se ponašanje u potpunosti vratilo u normalu.

  Pietsch je razmišljao da ako daždevnjakove hranidbene navike nisu ograničene na neko odredjeno mjesto u mozgu,tada ne bi trebalo biti bitno kako je mozak položen u njegovu glavu.No,ukoliko ja bitno,Pribramova teorija pala bi u vodu.Tada je okrenuo daždevnjakov mozak tako da je lijeva hemisfera bila na mjestu desne,tako da su hemisfere zamijenile mjesta,no na njegovo zaprepaštenje,čim se daždevnjak oporavio ubrzo je nastavio sa uobičajenim načinom hranjenja.

  Uzeo je drugog daždevnjaka i njegov mozak okrenuo naopačke.Kada ga je vratio na mjesto i on se počeo normalno hraniti.Kako je njegova frustracija bivala sve većom,odlučio je pribjeći drastičnijim mjerama.U nizu od 700 operacija rezao je,prevrtao,miješao,odsijecao pa čak i mlio mozgove bespomoćnih pokusnih životinja,no uvijek kada bi ponovo vratio ono što je ostalo od njihovoh mozgova,ponašanje daždevnjaka vratilo bi se uobičajenom.

  Ova,kao i druga otkrića pretvorila su Pietscha u pristašu Pribramove teorije,a ujedno su podigla dovoljno prašine da njegovo istraživanje postane tema televizijske emisije 60 Minutes.Ovo iskustvo,kao i detaljne prikaze svojih eksperimenata,opisao je u svojoj pronicivoj knjizi Shuffebrain.