Crne rupe u zvjezdanim sustavima su magneti, otežali od materije koju su privukli, koja se više ne može osloboditi. Ako sebe promatramo kao mali kozmos, ubrzo ćemo primijetiti unutar nas crnu rupu: naš ego. Njegova ogromna snaga privlačenja paralizira sve u svojoj sferi utjecaja, uzrokujući da postane ‘biće bez svjetlosti’. Ego čini naš život teškim, ali mi ga možemo iznutra osvijetliti.
Svi događaji i fenomeni u našem univerzumu određeni su nekim zakonima. Ti zakoni, kao npr. zakon snage privlačenja, utječu na sve što postoji. Možemo samo promatrati njihove rezultate, posljedice s uzrocima, i tako ih izučavati. S tim u vezi, npr. zanimljivo je kako se utjecaj nekog predmeta povećava što je on bliže središtu izvora energije, bez obzira da li se radi o vidljivom ili nevidljivom nebeskom tijelu ili nevidljivom izvoru energije.
FENOMEN IZ ASTROFIZIKE
Ne bi stoga trebali biti začuđeni što su astrofizičari iz europskog opservatorija, kada su na južnom nebu zamijetili nepravilnosti u zvjezdanim orbitama, zaključili da mora postojati ‘crna rupa’ s bezgranično jakom privlačnom snagom. Ta je crna rupa smještena u središtu naše galaksije (Sagittarius A).
Teorije o crnim rupama razvijale su se tijekom nekoliko desetljeća. Otkriveno je da najveći zvjezdani sustavi posjeduju iznimno teške crne rupe u svom središtu. Tek u malom postotku tih sustava crne rupe apsorbiraju dovoljno materije uslijed čega dolazi do spektakularnog efekta. Primjer za to je Cygnus A.
Premda astrofizičari smatraju da su mnoge teorije već zastarjele, ipak se pretpostavlja da većinu crnih rupa karakterizira nevjerojatna materijalna gustoća. Masa bilijuna sunaca mogla bi se u njih stisnuti. Uslijed toga dolazi do njihove iznimne privlačne snage. Svi predmeti u blizini neodoljivo će biti privučeni u smjeru središta sile teže crne rupe, postat će nevjerojatno vrući i u njoj će nestati. Čak je i svjetlost podložna tim energijama i ne može se više širiti. Nestaje zauvijek u crnoj rupi.
Postojanje takvih crnih rupa, iz kojih svjetlost ne može pobjeći, može se ustanoviti tek promatrajući devijacije u zvjezdanim orbitama koje se nalaze u blizini. Te su zvijezde ‘izbačene iz svojih orbita’, ‘izbačene iz svojega središta’ silovitim snagama.
Još se uvijek raspravlja što će se dogoditi tim crnim rupama i njihovim ogromnim količinama energije. Neki znanstvenici smatraju da će se crna rupa rastvoriti za nekoliko bilijuna godina u procesu koji je zasnovan na kvantnoj mehanici. Drugi kažu da svaka crna rupa korespondira ‘izljevu’ materije, bijeloj rupi, izvoru materije nekog drugog univerzuma.
UNUTRAŠNJA CRNA RUPA
Ne čine li vam se poznate te nepravilnosti? Ne zrcale li se ti događaji unutar nas i u našem izvanjskom životu? Kad se pažljivo analiziramo, također ćemo moći locirati crnu rupu u našem malom kozmosu koja privlači sve što je od prirode i njezinih stvorenja te utječe na bližnje i zavodi ih na krivi put. Čak i kad sudjelujemo u uzavreloj raspravi, možemo primijetiti kako jaka centripetalna sila djeluje unutar nas. Kao i u velikom kozmosu, tu se mora pojaviti moćna koncentrirana energija.
Njezina ogromna privlačna snaga paralizira sve u njezinoj sferi utjecaja i čini da sve postane ‘biće bez svjetlosti’. To je snaga koja čini život ‘teškim’. To je gravitacijski pad samoodržavajućeg ega. Na osnovi prirodnih zakona, čovjek je prinuđen ponašati se u skladu sa svojom prirodom i strukturom, to jest, egocentrično. Svojim djelima, pozitivnim, kao i negativnim, koja izviru iz sjećanja ili kao reakcija na trenutnu situaciju, čovjek pokušava privući, zadržati i učiniti djelatnim sve ono i one, koje smatra korisnima. To su temeljna svojstva ega.
Čovjek se može poslužiti i snagama altruizma i ljubavi prema bližnjemu u vlastitu korist, jer i ego zna da je život bez tih svojstava pakao. Upravo ti napori, tako potrebni u našem hladnom svijetu, ukazuju na duboko zakopan poriv na djelovanje zarad vlastite dobrobiti, poriv da se oblikuje svijet snagama prema vlastitom uvidu ili vlastitom moralu, pri tom tjerajući bezbrojne druge da izvrše naš prljavi posao.
Čovjek će to pokušati i uz pomoć snaga božanskoga svjetla, koje mu se bliže iz dubina mikrokozmosa ili iz Kristovog polja koje izračava svijet. Zadržavajući snage na taj način, međutim, dovodimo život u mikrokozmosu do velike paralize, zato što je život transformacija energija, metabolizma, primanja i ponovnog otpuštanja. Ego koji sve proždire, uključujući i duhovne snage iz jezgre mikrokozmosa, pretvara se u čudovišnu crnu rupu, krutu i nepokretnu, beskrajno koncentriranu masu.
SVOJEVOLJNO OSLOBOĐENJE
Postoji mogućnost da dopustimo voljno da nas obuzmu i izmijene božanske stvaralačke energije iz duhovne jezgre i preobraze u djelatne radnike, uključene u ogroman proces. Moramo naučiti odustati od onoga što smo primili. Na taj način možemo stajati u zraci božanske ljubavi, koja je kozmička. Umjesto da sve proždiremo kao crna rupa i time vodimo sve u paralizirano stanje, možemo započeti širiti svjetlost, toplinu i kretanje, kao i sunce. Samim našim prisustvom možemo pomoći ljudima da dožive ponovno ‘životni smisao’ i tada će naša djela djelovati uvijek kao poticaj, bez da to namjerno pokušavamo.
U tom će se okruženju probuditi svijest i uvid u nama, shvatit ćemo da je jedino važno oslobođenje božanske jezgre u mikrokozmosu, prvobitnoga čovjeka iz ‘gravitacijskog pada’ ega. Zaista, upravo je tako, čovjek se u potpunosti mijenja i transfigurira uz pomoć nezemaljske energije, i tako je u stanju voditi život u kojemu širi svjetlost.
To omogućuje sljedeća činjenica: istinsko svjetlo, svjetlosna bujica iz božanske prirode počinilo je najveće žrtvovanje – dozvolilo je da ga zahvati crna rupa kako bi nakon toga bilo u mogućnosti obnoviti cijeli ljudski kozmos iznutra. Tada i zarobljeno svjetlo biva ponovno oslobođeno i moguće mu je proći u svoje područje, kozmičko polje velikoga svjetla. Obnovljeni čovjek, slobodan od egocentričnosti, u procesu će transfiguracije biti djelatan u svijetu kao novi, nezemaljski izvor svjetlosti. Kakav je to poklon!
Iz časopisa Pentagram, Ružin Dvor
ZNANJE
Portal za razvoj svijesti