Dodir Tišine

Spustila se s nedokučivih visina,
Dalekih, hladnih prostranstava iza velikih bijelih glečera,
negdje gdje dobro skriveno je svjetleće srce svijeta.

Iznenada i nečujno se spustila,
samo jednim zamahom, svojih moćnih,
očima nevidljivih krila.

I neopisiva, nepojmljiva tišina je odjednom sve dotakla,
prekrila i uzdigla u svom nježnom, ali čvrstom stisku.

I više ničeg nije bilo izvan nje,
Iako je sve i dalje postojalo,
Bilo je samo njen vječni puls,
Iz nje je izviralo i njoj se vraćalo.

Kao jedna vječna fontana,
samo jedna neprestana, slobodna i
nesputana refrakcija svjetla.

I bio je to tajni znak duši
Da je vrijeme susreta blizu.

„Nigdje sreći kraja nema,
Jer se duša tebi sprema.
Kad te vidi usplamsaće,
Cijeli svemir tad gorjeće!“

Iz teksta Ilahije: „Zvijezdo sjajna“

Napisala: Eloratea

http://www.val-znanje.com