U stvari,tu su pojavu toliko podcijenili da je jedan od najglasovitijih primjera medjupovezanosti,prije nego što ga je bilo tko primjetio,godinama ležao skriven u jednoj od temeljnih tvrdnji kvantne fizike.

  Tu tvrdnju dao je jedan od začetnika kvantne fizike,danski fizičar Niels Bohr.Bohr je ustvrdio da ako subatomske čestice počinju postojati samo u prisutnosti promatrača,tada je takodjer besmisleno govoriti o svojstvima i značajkama čestica,kao postojećima prije no što ih se počne promatrati.Mnoge fizičare ovakav je stav uznemirio budući da se velik dio znanosti temeljio na otkrivanju svojstava odredjenih pojava.Medjutim,ako čin promatranja doprinosi stvaranju takvih svojstava,koje je značenje te činjenice za znanost u budućnosti?

  Jedan od fizičara koji su bili zabrinuti Bohrovim tvrdnjama bio je i Einstein.Unatoč ulozi koju je odigrao u postavljanju kvantne teorije,Einstein nije bio nimalo sretan zbog smijera kojim je krenula mlada znanost.Smatrao je da je Bohrov zaključak da svojstva čestica ne postoje sve dok ih se ne počne promatrati vrlo manjkav,i to iz razloga što je u kombinaciji s drugim otkrićima kvantne fizike  implicirao da su subatomske čestice medjusobno povezane na način koji Einstein jednostavno nije smatrao mogućim.

  Taj pronalazak odnosi se na otkriće da neki subatomski procesi rezultiraju stvaranjem para čestica s identičnim ili blisko povezanim svojstvima.Promotrimo jedan izuzetno nestabilni atom koji fizičari nazivaju pozitronij.Atom pozitronija sastoji se od elektrona i pozitrona (pozitron je pozitivno nabijen elektron).Budući da je pozitron čestična suprotnost elektrona,oni se naposlijetku medjusobno ponište i raspadnu u dva kvanta svjetlosti ili „fotona“,koji se kreću u suprotnim smerovima(sposobnost mijenjanja oblika iz jedne vrste kvantne čestice u drugu samo je još jedno u nizu kvantnih sposobnosti).Po kvantnoj fizici,bez obzira na to koliko se fotoni udalje jedan od drugog,kada ih se podvrgne mjerenju,otkrit će se da uvijek imaju identične kuteve polarizacije.(polarizacija je prostorna orijentacija valu sličnog aspekta fotona dok putuje  od svoje točke nastanka.)

  Godine 1935.Einstein je zajedno sasvojim kolegama,Borisom Podolskym i Nathanom Rosenom,objavio danas glasovit članak pod naslovom „Može li se kvantno-mehanički opis fizičke stvarnosti smatrati potpunim?“U njemu su objasnili zašto postojanje takvih čestica  blizanaca dokazuje  da Bohr nikako ne može biti u pravu.kao što su naglasili ,dvije takve čestice,recimo fotoni koji se emitiraju pri raspadu pozitronija ,mogle bi se proizvesti i pustiti da se značajno udalje.Tada bi ih se moglo presresti i izmeriti njihove kutove polarizacije.Ako polarizacije izmjerimo u točno istom trenutku,i ako se pokaže da su identične kao što kvantna fizika predvidja,te ako je Bohr u pravu pa se svojstva kao što je polarizacija ne pojavljuju sve dok kvante ne počnemo promatrati ili mjeriti,to nam govori da dva fotona moraju na neki način trenutačno komunicirati i medjusobno se dogovarati kako bi znali oko kojeg se kuta polarizacije složiti.Problem je u tome što prema Einsteinovoj specijalnoj teoriji relativnosti ništa ne može putovati brže od svjetlosti,a kamoli putovati trenutno,i to zato što je to bilo jednako rušenju vremenske barijere otvorilo bi vrata svim vrstama neprihvatljivih paradoksa.Einstein i njegovi kolege bili su uvjereni da nijedna „razumna definicija“ stvarnosti ne bi dopustila postojanje takve medjupovezanosti koja se temelji na komunikaciji bržoj od svjetlosti,i stoga je  Bohr morao biti u krivu.Njihova argumentacija danas je poznata kao Einstein-Podolsky-Rosenov paradoks odnosno,skraćeno-EPR paradoks.

  Einsteinova argumentacija nije uznemirila Bohra.Radije je ponudio drugo objašnjenje negoli povjerovao kako se radi o komunokaciji koja se odvija brzinom većom od brzine svjetlosti.Ukoliko subatomske čestice ne postoje dok ih se promatra,tada ih se ne može više smatrati nezavisnim „stvarima“.Stoga je Einstein svoju argumentaciju utemeljio na pogrešci-čestice blizance promatrao je odvojeno.Medjutim one su bile dio nedjeljivog sustava i bilo je besmisleno promatrati ih drugačije.

  S vremenom je većina fizičara stala na Bohrovu stranu i zadovoljila se njegovom interpretacijom.Bohrovom trijumfu doprinijela je i činjenica da se kvantna fizika pokazala tako spektakularno uspješnom u predvidjanju pojava,da većina fizičara nije bila spremna čak ni razmotriti mogućnost da bi na neki način mogla biti manjkava.Osim toga,kada su Einstein i njegovi kolege prvotno podastrli svoj prijedlog o postojanju čestica blizanaca,tehnički ali i drugi razlozi nisu dopuštali da se takav pokus doista i izvede,što je dodatno doprinijelo njegovom padu u zaborav.Bilo je to neobično,jer premda je Bohr svoj zaključak izgradio tako da se suprotstavi Einsteinovom napadu na kvantnu teoriju,Bohrovo shvaćanje da su suatomski sustavi nedjeljivi imalo je jednako duboke implikacije na prirodu stvarnosti.Te implikacije su,što je ironično.takodjer bile ignorirane.Potencijalna važnost medjupovezanosti još je jednom pometena pod tepih

   Nastaviće se