Razmišljanje o životu s onu stranu uvijek iznova potiče pitanje: Hoćemo li se tamo opet sastati ? Ta želja izvire iz ljubavi i osjećaja ljudskih. Nebeski život, ma kako bogat drugim radostima, ne bi značio zadovoljstvo za prosječnog pojedinca, ako mu ne bi bila pružena mogućnost druženja i ponovnog sastanka s voljenim osobama iz zemaljskog života.
Duša zahtijeva ponovnu vezu ne samo sa onima sa kojima je bila vezana seksualnom ljubavlju, nego i s rođacima, ocem, sinom, bratom, sestrom, pa i sa onima s kojima je živjela u prijateljstvu. Bez vjerovanja u stalnost ponovnog druženja nebesa bi se običnom pojedincu činila pustim i hladnim boravištem.
Možemo biti zadovoljni što su u tom pogledu učitelji Yoge bili izričito jasni, pa tako učenici mogu saznati da je ta nada i težnja ljudskog srca potpuno zadovoljena u astralnom životu. Ne samo da nas veze privlačnosti ponovo združuju s onima koje volimo, nego nas također približuju simpatičnim osobama, koje nikada nismo poznavali u zemaljskom životu. Osim toga u astralnom svijetu postoji mogućnost prijateljstva i veza među srodnim dušama i to u mnogo intimnijem u užem smislu, nego je to obično moguće na Zemlji.
Napustivši fizičko tijelo duša postaje sposobnija na intimnija zbliženja nego li je to bilo moguće na materijalnoj razini, pošto na astralnim razinama izgaraju ljuske nižih privlačnosti, osposobljujući se za više oblike združivanja. Na astralnim razinama sreću se duše i povezuju u intimnu zajednicu, pa tako snovi i težnje iz zemaljskog života, koji su tamo bili neostvarivi, postaju redovitom pojavom u novom životu duše. Sve ono za čim je duša težila, postizava u najbogatijim razmjerima.
Da bi se shvatilo što to znači, valja razmotriti najviše ideale duše u zemaljskom životu u pogledu odnosa i veza. Premda te ideale rijetko kada vidimo ostvarene u zemaljskom životu, ipak ih stalno nosimo u sebi, jedna od tragičnih strana zemaljskog života je u tome što nam se uvijek čine odviše lijepima a da bi bili istiniti. Prava ljubav između muškarca i žene uvijek ima kao pozadinu skriveni ideal osjećaja i težnja, no kako često taj ideal ne biva srušen u blato ? Odnosi između oca i sina, brata i sestre, između prijatelja - rijetko se kada približuju idealu, koji živi u srcu čovjeka. Taj ideal je toliko istinit i tako je stalna njegova prisutnost, da u zemaljskom životu svaki pogled na neku ljudsku vezu ili odnos, koji se čini da makar djelomično odgovara našem idealu, uzrokuje u nama duboko uzbuđenje. U pjesništvu i dramskoj umjetnosti nalazimo slike ostvarenja ovog ideala, koje u nama izaziva buru osjećaja i simpatije, uzdižući nas prema najvišim razinama života.
Kakva nas, dakle, radost, sreća i blaženstvo čeka u životu u kojem ostvarenja naših najsmionijih ideala i težnji postaje redovitom pojavom ?
Da, zaista ćemo se tamo naći. No, nećemo se sastati samo sa onima na koje mislimo, nego i s takvima, uz koje nas privlači spiritualna harmonija. Oni koji su obostrano povezani zemaljskom ljubavi, rođačkim osjećajima ili prijateljstvom - ako ta veza među njima zaista postoji - mogu u punoj mjeri izraziti svoje obostrano osjećanje i harmoničnu privlačnost na astralnim razinama. Najuzvišenija mašta može stvoriti tek blijedu sliku takvih zbliženja i veza. Uzaludan bi bio pokušaj pobližeg opisivanja, jer nema riječi koje bi to mogle izraziti.
Odgovor na pitanje jest dakle slijedeći: svaka duša koja želi saznati bar približno stanje stvari, neka skrene pogled u samu sebe i neka sliku stvorenu maštom o najvišem blaženstvu koje može dati idealna veza i neka zamisli da je takva slika najsmionije mašte tisuće i tisuće puta inferiorna realnosti.
Jedino u glazbenim harmonijama ili u ritmičkoj kadenci uzvišene poezije ili u obrisima kakvog velikog djela - duša može u zemaljskom životu naslutiti istinu o ljubavi na astralnim razinama. Kroz njih dobiva povremeno blijedu sliku onoga što je čeka na najvišim razinama egzistencije.
I to je jedan od uzroka da nas glazba, poezija i visoka umjetnost uopće - izdižu na mahove iznad ambijenta u kojem živimo. U bljesku kozmičke svijesti, koji osvjetljuje duše visokog stupnja razvoja, objavljuje se slika združenja duša na najvišim razinama života.
Boraviti na istom mjestu astralnog svijeta s voljenom osobom znači jednostavno: biti u istom stadiju egzistencije, što omogućuje mnogo uže druženje i doticaj, nego li je to moguće u prostoru. Harmonija astralnog života dovodi do užeg i intimnijeg kontakta od onoga što si ga čovjek na Zemlji uopće može zamisliti. Tek duša na višem stupnju razvoja može početi razumijevati tajnu astralnog svijeta koja se može usporediti s osjećajem skladnosti i jedinstva kojega katkad doživljavaju ljubavnici kada im se pričinja da su svladali granice tijela i da su im se duše stopile u jednu cjelinu. Takav doživljaj daleko premašuje svaki doticaj u prostoru, pa ipak daje jedva blijedu sliku idealnog združenja u astralnom životu.
Moglo bi se pitati kako mogu duše postići takva združenja, kada znamo da razni stupnjevi razvoja imaju za posljedicu boravak na raznim razinama i podrazinama astralnog svijeta. Odgovor je jednostavan za upućenoga u najviše istine. Duša na višoj razini osjeća simpatiju i privlačnost one na nižoj razini i odgovarajući joj uspostavlja psihičku vezu, koja sliči na intenzivnu formu telepatije i tako omogućuje tjelesno, mentalno i duhovno zbliženje, koje po realnosti nadmašuje najintimnije zemaljske veze. Pored toga, kako smo napomenuli u jednom od prethodnih poglavlja, duša sa više razine može stvarno posjećivati drugu dušu na nižoj razini. Ovako i na mnoge druge načine, dolazi do izražaja prijateljstvo među dušama u astralnom životu. Tamo nema osamljenosti ni napuštenosti za duše željne simpatije.
Sve što je visoko i plemenito u zemaljskom životu nalazi svoju najvišu nadopunu u astralnom svijetu. I ondje kao i u materijalnome svijetu vlada prirodni zakon koji sve uređuje i nadzire. Napuštanjem zemaljskog života duša se ne udaljuje od prirode, već se uzdiže na jednu od prirodnih razina koja je u svakom pogledu mnogo bogatija, potpunija i privlačnija od svega što je god duša u zemaljskom životu mogla poželjeti. Astralne vibracije sagorijevaju ljusku materijalnosti, a duša cvate i donosi plodove spiritualnosti u novom životu. Ima jedna riječ koja bolje od ičega izražava bit, ciljeve i pojave najvećih razina: Ljubav. Ta je ljubav ona savršena ljubav koja pobjeđuje svaki strah. Njezin cvijet je radost, a njezin plod – mir
Iz knjige 'Život poslije smrti', Yogi Ramacharaka
Metafizički portal ZNANJE
bglavac
edin.kecanovic
