Vrijeme potrebno za razvoj u stadiju letargije nije za sve jednako. Za neke je vrlo kratko, dok je za duše višeg stupnja razvoja potreban dulji period. I u tome jest jedna od značajnih analogija i sličnosti sa trudnoćom i rađanjem na materijalnoj razini. Proporcionalno duljini životnog vijeka životinje/čovjeka dužina je perioda trudnoće. Npr. slon ima period trudnoće u trajanju od 20 do 21 mjesec, čovjek 9 mjeseci, kunić 1 mjesec itd.
Isto tako period trudnoće na astralnoj razini tj. letargični san duše varira razmjerno s vremenom, koje će duša provesti na astralnoj razini. Od ovog se pravila donekle izuzimaju osobe nadarene izvanrednim sposobnostima spiritualne vrste i visokog razvoja čija je duša u mogućnosti vlastitom moći i saznanjem svjesno upravljati prirodnim procesom, umjesto da mu poput ostalih podliježe.
Vremenske razlike u trajanju letargije proizlaze iz toga što duša za to vrijeme odbacuje ljuske svoje mentalne prirode i budi se istom onda kada dosegne najviši mogući stupanj svoga razvoja tj. kada se nađe u mogućnosti prijeći razinu ili podrazinu određenu vlastitim stupnjem razvoja.
Duša niskog razvojnog stupnja nema puno toga za odbaciti na svom putu i ubrzo se budi na jednoj od niskih razina. Naprotiv, duša visokog razvojnog stupnja mora izlučiti i odbaciti mnoge olupine niže mentalne i animalne prirode prije nego se probudi na razini svojih najviših sposobnosti.
Pod izgubiti i odbaciti razumijemo zapravo pripraviti se za odbacivanje, pošto konačni proces čišćenja i odbacivanja olupina slijedi odmah nakon prvog stadija buđenja, kako ćemo još razmotriti u slijedećem poglavlju.
Svakoj duši određen je boravak na razini koja odgovara njezinim najboljim i najvišim svojstvima nakon odbacivanja nižih elemenata. Budi se na razini na kojoj će se njezin najbolji i najviši dio moći dalje razvijati. Duši je dana mogućnost znatnog razvoja i napretka na astralnoj razini, čime se ona često koristi te može za vrijeme svog boravka s onu stranu nastaviti s odbacivanjem svojih inferiornih elemenata prelazeći istovremeno na više razine i podrazine.
Lijepo je što duša boravi na razini koja odgovara njenom najboljem i najvišem biću. Jasno da to odgovara želji i očekivanju duše. Često ima u duši pojedinca nešto, što je više i bolje od onoga što se pokazuje u njihovom životu i svakidašnjoj aktivnosti. U mnogim slučajevima prilike i okolina priječe i odgađaju izraz i afirmaciju onoga što je u nama bolje, pa je stoga utješno saznati, da s onu stranu biva oslobođena svega što je ponizuje i priječi u slobodnom razvoju onoga što je u njoj bolje, više i istinitije. Ova činjenica ne samo da se slaže s osjećajem pravednosti i jednakosti te s najintimnijim težnjama zarobljene duše, nego je također u skladu s principom evolucije, koji smjera uvijek naviše i naprijed prema dalekom cilju savršenstva.
Ako je duša prijelazom na razinu svoje nove aktivnosti odbacila astralno tijelo onda ovaj neobični dvojnik fizičkog tijela odlazi prema nižim razinama. Duša time gubi oblik i izgled ljudskog bića te uopće više ne podliježe kriteriju oblika. Oba naša tijela: fizičko i astralno – produkti su fizičkog razvoja i nisu ništa drugo nego tijela viših životinja. Duša na višim razinama nema više ruku niti nogu jer joj tamo takvi instrumenti niže forme ne trebaju. Ona je biće koje se oslobodilo ograničenja fizičkog života.
Odbačeni mentalni principi razgrađuju se naglo u svoje sastavne dijelove, dok odbačeno astralno tijelo postaje astralnim lešom te utjecajem astralne gravitacije silazi na najniže astralne razine gdje se polako raspada. Mnogi ljudi zabavljajući se psihičkim problemima prije nego li su upućeni u najosnovnije principe psihičke znanosti, često se nađu na nižim astralnim razinama i razumljivo je da tamo nailaze na neugodne prizore.
...
No i najbolja i najviša svojstva duše na niskom stupnju razvoja tek su neznatno viša od nivoa svakidašnjih misli i čina iste te duše za vrijeme njezina boravka u fizičkom tijelu. Osobe niskog spiritualnog razvoja moraju proći mnoge stadije čišćenja i evolucije, da bi se oslobodile privlačnosti varljivog sjaja materijalnog svijeta. Ima duša toliko sputanih o Zemlju, tako fasciniranih niskim užicima zemaljskog života, da s onu stranu neće napustiti astralno tijelo i bore se da bi ga zadržale čak i onda kada se ono već počelo raspadati, samo da bi mogle ostati u vezi s prizorima i prijateljima iz prošlog života.
Druge se pak nalaze na razini na kojoj se gotovo više i ne osjeća privlačnost materijalnog svijeta i njihov je astralni život sav u znaku napretka i razvoja njihovih najboljih i najviših kvaliteta u najpotpunijem smislu.
Buđenje duše je slično ponovnom rađanju i znači ulazak u novi svijet iskustva. Duša ne osjeća strah pred novom okolinom, već je puna aktivnosti u smislu izraza i manifestiranja svojih novih moći. Duša nije osamljena, već se nalazi u društvu, prema kojem osjeća simpatiju, pa su joj tako prišteđeni neugodni odnosi i trvenja s dušama različite prirode, kako je to slučaj na Zemlji.
...
Poslije letargije duša se budi u ŽIVOT, a ne u smrt. Poput leptira udara krilima i uživa u novom životu, a ne oplakuje gubitak oblika i života ličinke.
...
Vlastiti stupanj razvoja odvodi svaku dušu na njezino mjesto (ili frekvencijsku razinu), pa nisu potrebni nikakvi čuvari da bi pazili na red. Duši je nemoguće popeti se na razine koje se nalaze iznad njezine, a u tome je priječi zakon vibracija. Naprotiv svaka duša, ako to zaželi, može slobodno posjećivati razine i podrazine ispod svoje te promatrati njihove pojave i općiti s tamošnjim stanovnicima (to je međutim nešto posve drugačije nego li visoko telepatsko općenje, koje je moguće između duša u astralnom svijetu). Duše se često služe time da bi posjetile prijatelje na nižim razinama, da bi ih razveselile i utješile. Pri tome su duše visokog stupnja razvoja u mogućnosti pružiti znatnu pomoć upozorenjima i savjetima onima s nižih razina, ako su ove dorasle tim se savjetima koristiti.
...
...Dobar kršćanin nalazi ondje manifestaciju najboljeg dijela svoje vjere i postaje svjestan da je slijedio pravu vjeru, te stekao nagradu, koju je očekivao. Isto doživljava i dobar sljedbenik Brahme, Muhameda ili Konfucija. Štoviše svaka sekta doživljava u astralnom svijetu osnaženje vlastitog vjerovanja. No tu nema religioznih borbi. Svaka duša nalazi svoju religiju i zaboravlja na druge. Ipak ima jedna iznimka: duša koja je toliko uznapredovala u svom razvoju, da je spoznala da sve religije imaju jednu zajedničku Istinu i prema tome bila tolerantna u zemaljskom životu, nalazi osnaženu svoju vjeru, no također može vidjeti radosti i blaženstva svih drugih religija.
Treba imati na umu da u astralnom svijetu dolaze do izražaja samo najviše komponente svake pojedine forme vjerovanja, dakle ono najbolje; ukratko duša gleda i doživljava ostvarenje svog vjerovanja u najvišem obliku za koji je sposobna prema svom razvoju.
Iz knjige 'Život poslije smrti', Yogi Ramacharaka
Metafizički portal ZNANJE
bglavac
edin.kecanovic
