Najbolje je biti malo umoran. Ne previše, jer ćete odmah zaspati. Nije dobro biti ni previše budan jer se nećete moći dovoljno opustiti da uđete u trans.
Tijelo neka bude u ugodnom položaju. Otkrio sam da je najbolje ležati na leđima, glave udobno smještene na jastuku, a ruku opuštenih pored
tijela, ili prebačenih na grudima. Tijekom vježbe ćete otkriti koji vam je položaj najudobniji.
Općenito, treba minimalizirati ometanja. Otkrio sam da me malo izvanjske buke ne sprječava u postizanju transa. No zvonjava telefona puno me je puta izbacila iz transa. Bitno je da temperatura tijela bude ugodna.
Dakle, ležite u krevetu, malo umorni, tiho je, osjećate se ugodno i želite se projicirati. Što sljedeće?
Samo se opustite. Sad treba početi s onim što sam rekao; pokušajte da tijelo zaspi a um istodobno ostane budnim.
Kako ti postići?
Dvije su stvari presudne: koncentracija i opuštanje. Oboje treba postići istodobno. Morate ostati opušteni ali dok se tijelo opušta um mora biti budan. Kako?
U osnovi, mislite o čemu god hoćete. Neki će vam ljudi reći da morate misliti o određenim stvarima, ili nešto vizualizirati, i možete to svakako učiniti, ali to nije imperativ. Možete samo ostati budni.
Kad ulazim u trans ne meditiram na ništa posebno. Umjesto toga gledam u tamu iza zatvorenih očiju i jednostavno zurim. Govorim sam sebi da želim napustiti tijelo; ne samo da mislim o tome, nego stvarno „osjećam“ da ga želim napustiti. Istodobno opuštam tijelo.
Najbitnije je misliti na to da se ostane budnim. Fokusirajte um na činjenicu da ste svjesni sebe. To je najpresudnije: ostati budan.
Ako zaspite bit će to zato što niste ostali svjesni sebe i skliznuli ste u svijet snova. Ono što želite je svjesno prijeći u svijet snova. Mislite o čemu god želite, ali kad se um počne udaljavati ili previše sanjati, vratite svjesnost u središte.
To je bitno, jer ako se promatrate kad noću padate u san primijetit ćete da um nasumično luta. Na um vam padaju razne misli: što vam se taj dan dogodilo, o čemu ste brinuli, koga volite. Kad padate u san gubite se u mislima. Sljedeće čega ste svjesni je da se ujutro budite s blijedim sjećanjem na snove koje ste sanjali.
Ne želite da vam se to dogodi kad ulazite u trans. Um može lutati ali ga vraćajte natrag u svjesnost o tome da ležite u krevetu i želite se astralno projicirati. Presudno je ostati svjestan.
Sve se vrijeme, naravno, nastavljate opuštati. Tijelo u određenom trenutku može postati teškim, kad počnete padati u san. To je u redu. Želite da se to dogodi.
Kad ulazim u trans koncentriram se na dvije stvari:
- Zurim u tamu iza zatvorenih očiju.
- Potpuno sam svjestan osjeta tijela koje leži na
krevetu.
Opuštanjem se mijenja percepcije obje stvari. Tama se mijenja i vidim razne slike. Mijenja se i osjet tijela. Te mi promjene „dopuštaju“ napustiti tijelo. Najbitnije kod napuštanje tijela je sljedeće:
- Zurim u tami iza zatvorenih očiju.
- Svjestan sam tjelesnih osjeta.
- Sve se dublje opuštam.
Mislim u sebi „sad ću napustiti tijelo“, „sad ću se projicirati“ i sl. Dešavaju se promjene u onome što vidim iza zatvorenih očiju i u osjetu tijela. Čekam da se te promjene dogode tako da se mogu „projicirati“ ili „otići“.
nastavlja se...